.
Braćo i sestre u Kristu, danas slavimo jednu od četiri dogme, vjerske istine koje se odnose na Blaženu Djevicu Mariju. Danas slavimo Bezgrješno Začeće Blažene Djevice Marije, slavimo Blaženu Djevicu koja je bez grijeha začeta, bez grijeha živjela i bez grijeha se preselila u vječnost. Slavimo onu koja je svima nama uzor čistoće, poniznosti i samozatajnosti; slavimo onu koja cijeli svoj život, sav svoj rad, sve svoje patnje darova Bogu.
Danas slavimo onu koju Bog sačuva od ljage istočnoga i svakoga drugog grijeha. Danas slavimo bijeli ljiljan čistoće koji je uzrastao u vrtu punom korova i koji je svu svoju ljepotu, nevinost i čistoću podario Tvorcu svega stvorenja, Gospodinu Bogu!
Mnogi su od nas čuli za knjigu “Bernardičina pjesma”. Ta je knjiga istinita priča o svima nama poznatoj vidjelici Bernardici. Po toj je knjizi snimljen film koji se još i danas prikazuje na pojedinim TV postajama. Priča se i film tiču 14-godišnje djevojčice imenom Bernardica Soubirous.
Bernardica je 1858. rekla svojim susjedima da je imala viđenje Blažene Djevice, majke Isusove. Ukazanje se dogodilo na brežuljku pored Lourda u Francuskoj. Kada se pročulo za ukazanje, većina starijih i uglednijih ljudi iz sela izrugivala se tomu govoreći: To su priče za malu djecu, kakva Gospa i ukazanja.
Kako Bernardica nije prestala sa svojim pričama o ukazanjima, oni su joj zaprijetili da će biti kažnjena, ako ne prestane pričati o Gospi i o navodnim ukazanjima. Jednoga dana tijekom ukazanja, Bernardica je dobila uputu od Gospe da na određenome mjestu počne kopati. Ona je to i učinila. Nedugo zatim, na tome se mjestu pojavio izvor. A nakon što se pojavio izvor, koji prije tu nikada nije bio, dogodilo se i prvo čudo ozdravljenja.
Slijep se čovjek umio u izvorskoj vodi te mu se poslije kratkoga vremena vid u potpunosti povratio.
Jedna je žena okupala svoje uzeto dijete u izvorskoj vodi, pa je nakon 24 sata dijete potpuno ozdravilo. Nekoliko godina nakon Bernardičine smrti, to isto dijete, tada čovjek u 77-oj godini života, bio je počasni gost u Rimu za vrijeme njezine kanonizacije.
Danas, sto i pedeset godina poslije: Lourd i dalje privlači tisuće i tisuće hodočasnika koji hrle u to svetište Bezgrješne, tražeći zdravlje za tijelo i okrjepu za dušu.
Više od 1200 čudesnih ozdravljenja dogodilo se u Lourdu. To su samo ona koja su potvrđena od međunarodne skupine stručnjaka koja je sastavljena od dvadesetak različitih liječnika i kirurga s različitim religioznim uvjerenjima i s različitim svjetonazorima. Svi su potvrdili da su se ta čuda dogodila i da na njih ni medicina niti ijedna druga znanost ne može dati odgovor.
Jedno od najčudesnijih čuda, ako se tako može reći, dogodilo se u 80-ima.
Čudesno ozdravljenje dogodilo se dvadeset trogodišnjem Talijanu Vittoriu Michelu. On je imao rak kostiju u najgorem stupnju, tako da se očekivala brza smrt. Liječnici i medicina rekli su kako nema pomoći i da preostaje jedino morfij za ublažavanje bolova.
U očaju i bezizlaznosti, obitelj i prijatelji donijeli su ga u Lourd s nadom u ozdravljenje. Nakon što su ga okupali u izvoru, ništa se nije dogodilo i mislili su da umire; no, nakon od prilike tjedan dana, užasna bol koju je imao nestala je, a kosti su se obnovile same od sebe.
Kada se za taj slučaj ozdravljenja doznalo, medicina i svi liječnici koji su pratili Vittoria u njegovoj bolesti, nisu imali odgovora, a niti objašnjenja kako se sve dogodilo. Što možemo reći na ovo? Bog ima svoje putove, Bog ima svoje načine!
Jedna od poruka, braćo i sestre, koju je Gospa rekla Bernardici bila je: Ja sam Bezgrješno Začeće. Četrnaestgodišnja djevojčica nije bila sigurna što te riječi znače i koja je njihova poruka. No, svaki odrasli katolik znao je u potpunosti značenje tih riječi. Četiri godine prije Bernardičinih viđenja, 8. prosinca 1854., papa Pio IX. proglasio je dogmu o Bezgrješnome Začeću Marijinu. Papa je na taj dan svečano proglasio i potvrdio ono što je katolička tradicija štovala već stoljećima. Učenje o Marijinu Bezgrješnom Začeću potječe već iz prvih kršćanskih vremena. Nakon njezine smrti, prvi su kršćani počeli razmišljati o njezinome životu i zaključili da Marija nije bila uprljana grijehom. Ona je bila sačuvana od grijeha od svoga začeća, rođenja, života, pa sve do smrti.
Dogma o Marijinu Bezgrješnome Začeću u skladu je s učenjem koje nalazimo u Svetome pismu. U prvome biblijskom čitanju iz knjige Postanka čuli smo kako Bog reče zmiji: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina” (Post 2,15). Marija je ona koja je obnovila pali ljudski rod. Po prvoj Evi grijeh ude u svijet, a po drugoj Evi -Mariji svijet se obnovi dolaskom Isusa Krista. Današnje Evanđelje potvrda je toga.
Čuli smo kako anđeo pozdravi Mariju: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom” (Lk 1,28b). Ne čudi nas što je Bog sačuvao Mariju od grijeha, jer ju je želio sačuvati čistu za utjelovljenje svoga Sina. Marija je trebala biti majkom Spasitelja svega svijeta, zato ju je Bog izuzeo od grijeha i prljavštine grješnosti. Sin Božji zaslužio je majku koja je bila sačuvana od grijeha.
Postoji zgoda koja nam može pomoći kao bismo bolje razumjeli zašto je i kako Marija sačuvana i rođena bez grijeha, dok smo se svi mi rodili u grijehu. Mi taj grijeh baštinimo od naših praroditelja, jer su ga oni počinili i nama predali u nasljeđe.
Priča otprilike glasi ovako: U jednome je trenutku povijesti dosta kršćana bilo zarobljeno nakon izgubljene bitke i predano u ropstvo u neku nekršćansku zemlju. Zarobljeni su kršćani imali djecu koja su automatski postajala robovi. Nakon izvjesnoga vremena medu kršćanima se uvriježila praksa kupovanja slobode za djecu koja su bila rođena od roditelja koji su bili robovi. Drugim riječima: premda je dijete bilo začeto i rođeno od roditelja koji nisu imali slobodu, dijete je bilo slobodno. Ono je bilo oslobođeno robovanja i prije samoga rođenja. Ako pogledamo Mariju, ona je rođena na sličan način. Premda je bila začeta i rođena od roditelja koji su bili zarobljeni grijehom kao i mi, ona je bila, na samo Bogu poznat način, oslobođena od grijeha. Ona je bila netaknuta grijehom. Bog je svojom milošću učinio da Marija bude očuvana od grijeha i prije njezina začeća. Kako i na koji je način Bog to izveo, ne znamo niti možemo znati. Dogmu o Marijinu Bezgrješnome Začeću valja prihvatiti poniznom vjerom. Duns Scot, veliki crkveni učitelj, rekao je o Bezgrješnome Začeću ovo: “Trebalo je, dolikovalo je, učinjeno jest….”
Braćo i sestre, danas, kao što sam rekao, slavimo onu koja je bez grijeha začeta i koja je cijeli život provela bez grijeha u poniznoj i samozatajnoj službi Bogu. Mi znamo da smo rođeni s grijehom koji smo baštinili od praroditelja. No, isto tako znamo da nas je Bog po sakramentu sv. krštenja očistio od istočnoga grijeha i pozvao nas na svet i čestit život. Najveći naš uzor bezgrešnosti i samozatajnosti jest Marija; nju trebamo nasljedovati, njoj se trebamo utjecati za pomoć, a ne uzdati se samo u svoje sile, jer smo slabi i sigurno ćemo pasti.
Završimo ovu propovijed molitvom koju svi dobro poznajemo, a koja je posvećena Mariji. Ovu molitvu su svakodnevno molili mornari koji su bili na Kolumbovu brodu koji je otkrio Ameriku. Svake večeri pri zalasku sunca, svi bi se mornari skupili na palubu, prekrižili se, kleknuli te skupa molili. Molitva je završavala prekrasnom pjesmom “Salve Regina”. Ne znamo ovu molitvu na latinskome, ali je dobro znamo na hrvatskome. Uputimo sada svi skupa u jednome duhu molitvu Blaženoj Djevici, da nas čuva i prati na našem životnom putu te da nam isprosi od Boga milost, kako bismo i mi išli putem bezgrješnosti.
Molimo skupa: Zdravo Kraljice…
Maria Maury je čudesno progledala u Lourdes
Maria Maury, djevojka od 23 godine, uvijek je imala slab vid, ali već tri godine bijaše prošlo da nije vidjela ništa više. Vodili su je za ruku. Pet mjeseci bila je na liječenju u zavodu za slijepce u Tuluzi, ali najbolji je specijalist otpusti kao neizliječivu.
Obavi devetnicu Gospi Lurdskoj i zamoli da je povedu u ono glasovito svetište. Istom što stigne tamo, primi svete sakramente, a zatim pođe k pećini. Tu opere oči vodom. Pričini joj se da joj živi oganj pali oči. Snažno poviče, protrlja i stisne zjenice. Činilo joj se da tako osjeća olakšanje.
Malo po malo, otvarajući oči poče najednom zapažati predmete i osobe. Pogleda uvis i sasvim dobro vidje kip Bezgrešne i pročita riječi: „Ja sam Bezgrešno začeće.“
„Ja vidim! Ja vidim!“ poče klicati sva sretna i zanesena.
Ovo čudesno zadobivanje tjelesnoga vida bilo je povod duhovnome prosvjetljenju i pregledanju jednoga mladića koji kao trgovački putnik bijaše izgubio iz vida svoj konačni cilj tražeći u svjetskim stvarima smisao života. Onog jutra na stanici pozdravi on dvojicu svojih prijatelja rekavši im podrugljivo: „Idem tražiti zabavu gledajući čudesa kod lurdske špilje.“
Rekavši to, grohotom se nasmije. Dospjevši do špilje, bi svjedokom ozdravljenja ove slijepe djevojke. Taj slučaj ga potrese i milost Božja ga dirne u srce tako te on progleda duševno i obrati se.
Vrati se svojim kolegama veseo i zadovoljan, ali bez ikakve podrugljive riječi ili smiješka.
– Ti imaš izgled obraćenika – rekoše mu prijatelji.
– Daj pričaj nam o tome čudu!…
– Jest – odgovori mladić – vidio sam jednu djevojku kako je progledala, i Gospa, povrativši vid njoj koja je bila slijepa tjelesno, otvorila je oči moga srca. Vjerujem u čudesa, u Gospu! Ja sam obavio svoju vjersku dužnost, a vi ćete mi učiniti ljubav te nećete u mojoj prisutnosti govoriti protiv onoga što ja od sada vjerujem, ljubim, poštujem.“
Presveta Djevice, obučena u sunce, u čijoj se duši čistoj kao kristal odražava Bog i sva raskoš raja, svijetli uvijek našim očima da ne stavimo svoj cilj ni u što drugo izvan Boga i da ne tražimo drugog blaženstva izvan onoga što ga stvara i daje Bog u kome su sve savršenosti i bogatstva. Majko Spasiteljeva, moli za nas!
„Ja sam Bezgrješno Začeće!“
Papa Pio IX. je 8. prosinca 1854. proglasio dogmom Bezgrješno začeće tj. neoborivom vjerskom istinom. Crkva je oduvijek vjerovala u Marijinu bezgrješnost i kao takvu je štovala.
Četiri godine poslije Papina Proglasa javila se u Lurdu Gospa i „ovjerila“ Papinu Povelju. Bilo je to 25. ožujka 1858.
Bernardica je triput pitala: „Gospođo, hoćete biti ljubazni da mi kažete svoje ime?“ Na sva tri pitanja se „Lijepa Gospođa“ milo nasmiješila. Ali je treći put maloj pastirici odgovorila: „Ja sam Bezgrješno Začeće!“
Bernardica je pohitala kući i putem stalno ponavljala: „Ja sam Bezgrješno Začeće!“ Ona nije razumijela te riječi i zato je htjela doslovno ih prenijeti župniku.
