‘Ako čovjek ne nahrani svoj duh na izvorima riječi evanđeoske, pit će iz mutnih bara okultizma’
Meni su kroz glavu protutnjali svi -izmi: gnosticizam, paganizam, okultizam, hinduizam, itd… Znanje mi je bilo najvažnije, glad za novim saznanjima, umnim dostignućima… Astrologija je bila sublimacija svega toga, prihvatljiva za javni rad, jer, ona samu sebe definira kao kraljicu okultnih nauka.
U nastavku taksta donosimo intervju sa Janjom Todorović, književnicom, filologinjom, pravoslavnom misionarkom (kako ju mnogi nazivaju, premda se sama tako ne predstavlja) te bivšom astrologinjom. Janja Todorović sudjelovala je na ovogodišnjem Simpoziju o (neo)gnostičkim i (neo)poganskim kultovima u organizaciji Hrvatskog aeropaga. Tom prilikom Novinar Bitno.net-a razgovarao je s njom o njenom životu, obraćenju, te iskustvima s raznim duhovnim učenjima, hinduističkim, mističkim, okultnim, gnostičkim, filozofskim, teološkim i religijskim.
– Rođeni ste za vrijeme Jugoslavije, odrastali u pravoslavnoj obitelji, u pravoslavnom duhu. Kako ste uopće u to vrijeme, s obzirom na odgoj i tadašnji odnos države prema duhovnom, došli do pristupa literaturi i tematici okultnoga?
Rođena sam u Arilju (Dobrača), a sad živim u Beogradu, u jednoj velikoj tradicionalnoj kršćanskoj srpskoj porodici, koja je stoljećima bila religiozna. Vjera je bila sastavni dio našeg života od rođenja: post, molitva, ispovijed, pričest, liturgija, odlazak u duhovne centre, manastire, razgovori i druženje sa svećenicima koji su bili naši kućni prijatelji, a moji u obitelji dobročinitelji u crkvi. Jedan pradjed je bio osnivač samostana sv. arkanđela Gabrijela u Klisuri, a nekoliko predaka bili su svećenici.
Studiranje na Filološkom fakultetu, i druga intelektualna zanimanja udaljili su me od formalnog vjerskog pogleda na život koji sam dobila u obitelji, koji sam svejedno i dalje poštovala, a koji je za radoznao duh mladog čovjeka bio nedovoljan i suviše formalan, najčešće praznovjeran, bez šireg i dubljeg duhovno-filozofskog razumijevanja smisla vjere i religije. Čitala sam mnoge knjige o hinduizmu budizmu, okultizmu, astrologiji, teozofiji, antropozofiji… Beogradske knjižare bile su pune prijevoda strane literature, također, bilo je dosta autora i predavača iz Zagreba. Zagreb je, uz Beograd, bio najdominantniji centar koji je afirmirao dalekoistočnu duhovnost, gurue, astrologe.
S obzirom na to da smo živjeli u vremenu čija je ideologija bila ateističko-materijalistički pogled na život, a komunistička sekta je oblikovala stanje svijesti većine ljudi, kršćanska religija i evanđeoska duhovnost bili su prognani iz društvenog života, a vjernici, u koje spada i moja obitelj, bili su podcijenjeni, smatrali su se fanaticima, nekulturnima, nesuvremenima. Ja sam odrasla u atmosferi društvenog neprihvaćanja moje obitelji kojoj je oduzeta imovina, samim tim i mogućnost napredovanja. Možda je baš zato religija igrala značajnu ulogu u mom životu. I ja sam sigurno htjela bolje razumjeti zašto smo mi poniženi i osuđeni za nepostojeću krivicu. Moja obitelj je patila i ja s njima također.
– Koji je razlog što je kršćanstvo bilo odbačeno, a druge duhovnosti prigrljene?
Ideološki razlozi antikršćanske komunističke filozofije života. U Srbiji svakako nisi mogao napredovati u profesionalnom pogledu ako nisi bio ideološki podobna osoba. Kao dijete više puta sam bila kažnjena zbog nošenja križa oko vrata (na satu filozofije u gimnaziji dobila sam lošu ocjenu ne zbog neznanja nego zbog križa, što je profesor javno rekao pred cijelim razredom), na ispitu iz marksizma koji nisam htjela učiti, i sl.
Sredinom osamdesetih godina komunistička diktatura počela je slabiti, potreba za slobodom u svim oblastima naglo je porasla, tako da je osim u političkoj, i u duhovnoj oblasti došlo do velikih promjena. Ako već nisi mogao biti slobodan kršćanin, hinduist i okultist si mogao biti. To nikome nije smetalo, naprotiv, bilo je afirmativno.
U javnosti su se pojavili mnogi učitelji joge, zena, astrologije, meditacije, koji su završili kratke tečajeve u Indiji, i svoje usluge ponudili duhovno gladnima u svim republikama bivše Jugoslavije, a koji su ih bez predrasude brzo prihvatili. Njihova učenja bila su privlačna, zanimljiva, mistična, nova. Nova riječ nasuprot dosadnoj obezduhovljenoj stvarnosti.
Tako su meni kroz glavu protutnjali svi -izmi: gnosticizam, paganizam, okultizam, hinduizam, itd… Znanje mi je bilo najvažnije, glad za novim saznanjima, umnim dostignućima, umnim moćima. Astrologija je bila sublimacija svega toga, prihvatljiva za javni rad, jer, ona samu sebe definira kao kraljicu okultnih nauka. Službeno sam se bavila astrologijom od 1990. do 1993. godine.
U to vrijeme nastupio je raspad naše tadašnje države. Završio je jedan sistem u kojem su navikli djelovati, raditi i misliti, a novi se još nije uspostavio. Ljudi su bili konfuzni, u strahu od budućnosti, izgubljeni. Bila je neophodna hitna pomoć, utjeha, putokaz. Zato su postali popularni oni koji su imali neka viša i dublja duhovna saznanja, potencijale, darove.
Čovjek je tjelesno ali i duhovno biće. Ako ne nahrani svoj duh na izvorima žive vode riječi evanđeoske, on će piti s mutnih bara okultizma. Astrologija je bila i bog (nebo) i sudbina (zvijezde) i putokaz (horoskop) i proroštvo (astrolog). Hinduističke i druge sekte pružile su mogućnost ljudima, govorim o onom najafirmativnijem smislu, da spoznaju sebe, da nauče nešto o sebi, da razumiju druge ljude, da duhovno rade na sebi. Što znači da smo bili na veoma niskom duhovnom stanju svijesti, bolje reći nesvijesti, jer nismo poznavali ni sebe ni svijet oko sebe. Zato su nam manipulativni političari i sektaši mogli raditi što hoće. A mi kao ovčice u vlasti vukova.
Društvene okolnosti i duhovne potrebe nisu bile takve samo u Srbiji, Hrvatskoj, već i u cijeloj Europi i SAD-u. Mi svi znamo, Simpozij na kojem se nalazimo govori o tome, kako je procvat okultnih učenja doživio boom u 20. stoljeću. Oni (pripadnici istočnih religija, op.a.) su vrlo inteligentno vidjeli obezduhovljenost zapadnog čovjeka i brigu isključivo za tijelo, jelo i odijelo, te su u tu duhovnu prazninu, prostor, ubacili svoje ideje. Ponudili su ono što imaju, samo na način prilagođen duhu, mentalitetu i karakteru zapadnog čovjeka. Tri tisuće bogova hinduizma posjetilo je kršćansku Europu, sa svim svojim pratećim demonima, a mi smo ih dočekali kao izbavitelje od sebe samih. Plod bezbožništva – vlast demona nad dušom čovječjom.
Ali, hinduizam ne pogoduje našem mentalitetu, karakteru, sredini. Gotovo dvije tisuće godina smo kršćani, na ovim prostorima je to dominantna vjera, naš umno-mentalno-emocionalno-voljni sklop osobnosti je takav da smo stekli religiozno-civilizacijsko-kulturološki obrazac ponašanja i razmišljanja. Kršćanska vjera oblikovala je europskog čovjeka, zahvaljujući njoj imamo civilizaciju, kulturu, nauku, društveno uređenje,umjetnost…
– Mislite da je ta duhovnost neprihvatljiva isključivo za ovo podneblje?
Indija ima preko milijardu stanovnika, i tisućama godina njeguje svojstvenu duhovnu tradiciju prilagođenu potrebama vjerskog i svakodnevnog života. Ne vjerujem da transcendentalna meditacija uistinu preobražava i čini boljima naše kršćane. Mislim da je suprotno. Gube i mir, i radost, i smisao života – koji im TM na početku obećava.
Suradnica sam Savjetodavnog pravoslavno-pastirskog centra Arhiepiskopije Beogradsko-karlovačke koji, između ostalog pruža savjetodavne usluge onima koji trpe negativne posljedice lakomislenog uplitanja u neki vid okultno-magijske prakse. Umjesto boljeg zdravlja mnogi izgube zdravlje, mir, emocionalnu stabilnost, obiteljsku harmoniju, volju za životom, radom, ljubavlju. Njih je potrebno reprogramirati da bi se vratili u normalan život.
– Htio bih se malo vratiti na Vaš život tijekom tog perioda. Naglasili ste razliku između ljudi koji su se time bavili iz iskrenog uvjerenja i onih koji su se time bavili radi zarade. Vi ste se, stoji i u Vašem čitanom svjedočanstvu, time bavili iz iskrene namjere. Možete li nam reći kojim ste se tehnikama bavili?
Prva zapovijed: spoznaj samoga sebe, druga: upoznaj ljude oko sebe s duhovne, unutrašnje strane, a treća: putem prosvjetljenja do Boga, i – ovo saznanje primijeni pomažući ljudima. Astrologija pruža mogućnost da razumijete duhovne zakone svemira, duhovne utjecaje na čovjeka i društvo, i upoznavanje unutrašnjih potencijala čovjeka. Pomoći sebi i drugima oko sebe bio je moj ključni motiv. Prvo sam počela intenzivno učiti… Škola joge i astrologije bilo je svuda, tu su bili i učitelji iz Indije, i naši posvećenici… (ime škole poznato novinaru).
Prakticirala sam jogu radi dobrog psihofizičkog zdravlja, zatim, umjerenom meditacijom, radi stjecanja mira u umu, te određenih jogičkih tehnika (tehnike disanja, šutnje, ponavljanja mantre i sl.), čitanjem Veda i Upanišada, duhovnih knjiga raznih autora (Krišnamurti, Vivekananda, Satjananda) i na kraju astrologijom. Ona je bila sublimacija svega. Brzo sam savladala ovu tehniku koju hinduisti nazivaju “Put kozmičkog znanja” te je u kratkom roku, što me iznenadilo, nastupila velika popularnost. Dobila sam vlastitu emisiju od sat vremena na televiziji, zatim svoju rubriku u nekoliko časopisa, postojala je i škola astrologije u kojoj sam predavala, te astromagazin u kojem sam bila jedan od urednika. To je bio jedan boom i nevjerojatna popularnost koja je nastupila preko noći. Odjednom su tisuće pisama dolazile na moju adresu, telefoni su zvonili, ljudi su tražili susret, razgovor i pomoć. Zaista mnogi ljudi. Pritisak je u javnosti bio vrlo snažan, vrlo zahtjevan, više nigdje nisam mogla ići kao privatna osoba, već uvijek kao astrolog. To je postalo nepodnošljivo zamorno i nepodnošljivo teško. To veliko breme ljudskih sudbina kojima se bavite, a svi od vas očekuju spasenje, izbavljenje.
– Ako su mnogi, kako ste rekli, dolazili k vama, kome ste onda Vi išli na razgovor i duhovni rast, koji je bio izvor Vašeg napajanja?
To ste dobro primijetili. Susret na početku s učiteljima koji mi je otvorio put ka novim saznanjima, kojima sam bila oduševljena, u trenutku kad sam vidjela da su manipulativni i da ih zanima moć, vlast, novac, nisam željela ostati u zajednici s njima jer nisam htjela djelovati na taj način. Htjela sam raditi bez interesa i humano pomagati ljudima. Dakle, nisam imala neku osobu koja bi rukovodila sa mnom, učitelji su mi bile knjige i duhovna otkrivenja iz višeg svijeta, onoliko koliko sam sama sebi mogla pomoći.
Povremeno su dolazili učitelji izvana i držali seminare i to je bila dobra mogućnost da naučim nešto više iz određene oblasti.
– Nije li Vam ta, kako ste rekli manipulativnost i neetičnost, tih učitelja i ljudi pobudila sumnje prema navedenim praksama?
Mislila sam da je nauka kojom se bavimo u redu, ali da ju oni ne koriste ispravno. Iako propovijedaju odricanje od materije, nekoristoljubivost, etičnost, pobjedu strasti, suvišnih želja, ovladavanje čulima, očišćenje uma, razvoj viših emocija, viših stanja svijesti, određenu mjeru posta, meditativni i kontemplativni stil i način života u svakodnevici, što mi je bilo veoma privlačno, nažalost, u praksi rijetko tko tako radi i živi. Zloupotreba ovih uzvišenih ideja se tumačila kao nedovoljna duhovna prosvijećenost adepta, i slično.
– Znači, vi niste imali praktički niti jednog uzora?
Zapravo, nisam imala nijednog. Čitajući knjige svetih ljudi koji žive prosvijećenim životom, smatrala sam da ću ih najbolje podražavati ako slijedim njihovo učenje… Oni ne kažu sveti već prosvijećeni, ljudi uzvišenog života, mogu biti vodiči iz duhovnog svijeta, nije neophodno njihovo fizičko prisustvo.
– Imam jedno intimnije pitanje, ne morate odgovoriti na njega. Prvi put kada ste ušli u astrologiju, u taj svijet, moralo se dogoditi neko intenzivnije duhovno iskustvo koje vas je dublje uvuklo u to. Stoga me zanima kako ste se osjećali kad ste doživjeli to iskustvo?
Bilo je mnogo duhovnih iskustava, čudesnih, nevjerojatnih, koja su na neki način predstavljala potvrdu da si uistinu uznapredovao na svom putu u viša stanja svijesti i stjecanja moći. Osjećaj duhovnog uzdignuća iznad površnog načina življenja i razmišljanja običnih ljudi, kao da gledaš na ljude s visine, vidiš njihovo unutrašnje stanje i postupke, počneš ih sažalijevati jer pred tvojim očima više nema tajni. Prisutni čudni fenomeni, osjećaj bezgranične otvorenosti uma, veće spoznaje, veća saznanja, veće moći, ne samo fizičkog svijeta nego i duhovnog, a nakon određenog perioda ponavljanja tehnika, steknete moć telepatije, vidovitosti, utjecaja misaonog i energetskog na ljude. I čovjek osjeća da ta moć nije od njega, da nije njegova, već da ju je zadobio na neki tajanstveni način. Ona je karizmatična, jaka, ona se zaista ogleda u tome da se ljudi njoj podčinjavaju, da je prepoznaju kao nešto nadnaravno i da je žele posjedovati, za što je potrebno puno rada, učenja i vježbanja, ali i nevidljive pomoći viših sila.
Tajna mog uspjeha bila je i u tome što ljudi poslije razgovora odu ispunjeni, sretni, kažu da su dobili krila, da lebde, da se osjećaju moćno, podignuti iz lošeg u dobro duhovno stanje. To je bila jedna vrsta opipljivog načina primjene onoga što si duhovno naučio i prakticirao.
– Sjećam se kada sam čitao Vaše svjedočanstvo da ste spominjali i neki glas?
Potrebno je da točnije opišem taj neobičan fenomen. Nisam ja doslovno čula fizičke glasove, nego unutrašnjim sluhom, misao, koja se pojavi u umu. Recimo to na ovaj način, napraviš čovjeku horoskop, napraviš onaj astrološki krug, računaš, to je u biti matematika… zato je astrologija malo drugačija, ona djeluje kao znanost, kao viša matematika, ti uopće ne vidiš nikakvu magijsku disciplinu. Računaš položaje zvijezda, planeta, kuća, kombiniraš značenja, mape, tumačiš, ništa ti ne ukazuje da je pred tobom zvjezdana magija. Ali doći ćemo kasnije do toga.
Tajna dobrog astrologa je da to sve savršeno dobro ukomponira i da od mnoštva mogućnosti pruži istinitu i cjelovitu sliku osobe koja sjedi pred njim, od karakternih do psiholoških potencijala. Astrologija ima i prekognitivni aspekt tj. proricajući, neke od prošlih i neke o budućih događaja; makar u osnovnim smjernicama da jasno predočite osobi, kako bi vam vjerovala, i kako bi vaš rad zaista imao smisla, pa i rezultate.
U stanju posvećene mentalne koncentracije, udubljenosti, napregnutog osluškivanja, na neki tajanstveni unutrašnji način čuješ glas za koji znaš da nije tvoj glas, da nije proizišao iz tebe. Npr. ti se pitaš koliko osoba preko puta tebe ima djece, sam horoskop nikad ne može točno kazati koliko, čuješ unutarnji glas koji kaže dvoje, stoga i ja kažem dvoje, i stvarno to bude točno. Nekad jedno, nekad nijedno, ali ovo je samo primjer, ali eto djeluje. Tko je taj koji nam šapuće na uho? Anđeo ili demon?
Postavila sam pitanje kako je ovo moguće onima koji su bili duhovno napredni i dobila odgovor: ‘O, pa ti si veoma duhovno napredovala. Dobila si svog duhovnog vodiča’… Profinila si svoju svijest i energiju da si sposobna na duhovan način komunicirati sa svojim duhovnim vodičem koji ti pomaže na tvom putu.
– Je li Vas to uplašilo?
Nisam se uplašila, jer sam smatrala da, ako sam već uznapredovala, i ako već radim savjesno, ispravno, dobro, onda sam svakako dobila nekog dobrog vodiča, zapravo nisam ni znala da postoje zli vodiči. A vodič svakako pomaže da svi zajedno idemo ka dobrom cilju, i ja i osoba kojoj pomažemo. Tako, svi smo jedni drugima od pomoći. O, kako naivno, to tek sada vidim.
– Kako je Vaša obitelj gledala na to?
Nastojala sam očuvati harmoniju i mir u obitelji, imala sam muža i dijete. Oni su na to gledali kao na duhovnu praksu, duhovni rad. Niko nije smatrao da je to nešto neobično, a evo zbog čega. Javni medijski i društveni život bio je ispunjen astrologijom, uostalom kao i danas, to je bio stil i način života koji je bio poželjan. Meni su dolazile ugledne ličnosti po astrološke savjete (političari, odvjetnici, profesori, umjetnici, iz biznisa i šoubiznisa, naravno i obični ljudi), tako da sam bila u izvjesnoj prestižnoj poziciji. I više od toga. Svi te slušaju, svi izvršavaju tvoju (tj. nečiju) volju koja nad svime vlada.
– Jedan događaj, tj. jedna osoba koja mi je posebno ostala u sjećanju iz Vašeg svjedočanstva je starac koji Vas je opomenuo da se bavite vražjim poslom?
Da, tako je. Vratit ću se u ono vrijeme, kad si mlad, lijep, uspješan, obrazovan, imaš značajnu društvenu ulogu, svi te vole, svi te traže, pun si sebe (a to se kršćanskim jezikom zove gordost) i ne obazireš se na obične ljude.
U to vrijeme otišli smo na selo i tamo je bio jedan starac, zaista mudri starac, bio je vjernik, kršćanin, iskreno pobožan čovjek, iskreno dobar, bogobojažljiv, koji ima strah Gospodinov. A ja sušta suprotnost, javna ličnost, poznata, svi pišu o meni, samozadovoljna, gorda, a on svakako videći moje duhovno stanje smirenim duhom, rekao mi je: “Dijete moje, okani se tog đavoljeg posla, ništa ti dobro neće donijeti. Čuvaj dušu.”
Zaista sam se zaprepastila. Prvi put sam čula da je to đavolski posao, nitko to do tada nije govorio. Da naglasimo, na ovom sveobuhvatnom Simpoziju svega smo se podsjetili, mnogih složenih duhovnih sistema, koji nose jedno zajedničko, zbirno ime novijeg datuma: okultizam, i predstavlja jednu ozbiljnu učenost, njime se ne bave neke proste baba-vračare, to je nadiđeno, to je odbačeno kao magija, svi znaju da je magija nešto zlo, ali ovo, pa to je moderni nauk, primijenjen na sve oblasti društva. Okultizam je prisutan i u znanosti, umjetnosti, književnosti, politici, ekonomiji, biznisu, vrtiću, školi, fakultetu, svugdje. Njegovi nosioci su doktori i profesori metafizičkih znanosti, a ne prosti neuki ljudi. Otuda ova suprotnost, vjera i znanje.
I prvi put jedan bogobojažljivi, smireni, neuki starac, seljak koji nikad možda nije iz svog sela nikamo išao, a koji je tako živ, zdrav, mentalno, fizički i duhovno. On je rekao rečenicu koja se meni urezala duboko, među mnogim mudrim riječima koje sam čula u životu, i koja je negdje ostala u podsvijesti zabilježena kao opomena da nešto nije u redu.
– Jeste li ikada ponovo sreli tog starca?
Kada sam ja prošla svoj put preobražaja, on je već umro, nisam ga više srela…
U nastavku razgovora pročitajte kako se pravoslavna crkva u Srbiji bori protiv navale okultizma među svojim vjernicima, kako je Janja Todorović prepoznala duhovnu i pshičku štetu koju joj nanosi astrologija, kako se oslobađala od njezina negativnog utjecaja, te kako Srbi i Hrvati mogu ponovno početi graditi zajedništvo u Kristu.
‘Naučila sam kako prepoznati laž od istine, istinsku duhovnost od lažne duhovnosti, istinskog Boga od lažnoga boga’
Moj je život jedno javno svjedočenje istinom i životom traganja za Bogom, skretanja s pravog puta, kršćanskog, na stranputice koje su me opet iznova, na još jači i bolji način, ponovo dovele Bogu, koga sam upravo zato, što me nije ostavio, a što mi je dao moćnu lekciju života, još više zavoljela, kao Oca našeg nebeskog, kao prijatelja, kao ljubljenog, ljubavlju koja je jača od smrti
– Ta rečenica Vam se, kako ste izjavili, urezala – kako je potom išlo Vaše obraćenje? Ali prije toga, vratio bih se na jednu stvar. Naglasili ste tu poplavu hinduizma – kako se Pravoslavna Crkva suprotstavila svemu tome?
Vjernici u crkvi su jednostavno bili zatečeni svim ovim događajima, iako kod nas u Beogradu nitko nije očekivao ovoliku poplavu sekti, okultizma, gnoze i paganizma i svega ostalog. Crkva je radila svoj posao kao i uvijek, ali podsjetimo se da je sve do 90-ih godina društvena uloga Crkve bila potisnuta u drugi plan, a tek tada je postala intenzivno prisutna u društvenom životu. Svećenici i duhovnici su držali predavanja, na satovima vjeronauka počeli su upozoravati ljude, na propovijedima tijekom službe također, osnovane su misionarske škole… pa možda su nas sektaši i okultisti probudili iz duhovnog sna kojim smo dugo vremena bili umrtvljeni. Mi zaboravili na Boga, ali Bog nije nas zaboravio.
U mom životu postojao je jedan presudni moment koji je utjecao na moju odluku da napustim astrologiju. Kao što sam već rekla, tri godine sam se intenzivno, profesionalno bavila astrologijom. Kad je došao poziv iz visokih srpskih političkih krugova da radim za njih, a među mojim klijentima je bilo i političara, smatrala sam da i njima netko mora reći: osvijestite se, ljudi, od sablazni magije, nemojte biti okultisti nego postanite duhovno zdravi ljudi, normalni kršćani – odbila sam suradnju, jer sam osjetila da to nikako ne može biti dobro. Danas nije tako, ali u to vrijeme bivši komunisti, ateisti, najvećim dijelom nisu bili kršćani, i jedina duhovnost za koju su znali je okultizam, magija. Magija je religija palih anđela i palih ljudi. Kažem sebi – kakav užas, ako oni koji su na odgovornim državnim pozicijama traže savjet od astrologa (a ja sam još uvijek dijete, imala sam 30 godina), nas čeka prava katastrofa. I doživjeli smo je. Samo što je naš duhovni pad počeo prije 50 godina, a ovo je završnica. Ovo je bilo negdje oko 1992.
Ubrzo nakon toga sagledala sam svu obmanu okultizma, ali ne samo na osobnom nego još više, na društvenom planu.
– Na koji način ste prepoznali tu laž?
Prvo sam prepoznala da je to za mene samu postalo štetno. Poslije one prve duhovne očaranosti, onog fantastičnog napretka, prepoznala sam da gubim svoj duhovni mir. To je vrlo bitno… U mene se uselio nemir koji ti ne da spokoja nijednog trena. Zatim, gubitak radosti, sreće, sve oko tebe blistavo, uspješno, a u tebi duhovna praznina i nezadovoljstvo. Ljudi ti dolaze s prevelikim zahtjevima, da pomogneš, da riješiš sve njihove probleme, a to je nemoguće. Teret koji nosim pretežak je za mene. Zatim sam duhovnim očima sagledala duhove zla i duhove tame koji stoje iza svega. Prepoznala sam, nakon treće godine djelovanja, da je to negativan put.
– Sami od sebe ste to spoznali?
Da. Spoznala sam, a odmah nakon toga je uslijedio moj povratak Crkvi, vjeri, Bogu. I ovo je zanimljivo, i točno. Prijateljica me pozove da na Božić zajedno idemo u crkvu na liturgiju. Odazovem se na njen poziv, i vjerujem, ovo je samo Bog mogao tako urediti. U tom trenutku pjevao se Božićni tropar, a taj tropar glasi – “Rođenje tvoje, Kriste Bože naš, obasja svijet svjetlošću bogopoznanja, oni koji su se zvijezdama klanjali od zvijezda bijahu naučeni da se poklone tebi, Suncu pravde, i da te upoznaju, Tebe s visine istoka, Gospode slava tebi.” Vođena zvijezdom Božjeg promisla dovela me je do mjesta rođenja Bogomladenca Isusa, kao tri babilonska mudraca zvjezdara. I više nemam opravdanja da budem ljubitelj mudrosti božanske skrivene u prirodnim zakonima.
Pazite, zbor pjeva veoma glasno, a ja u nevjerici. Oni koji se zvijezdama klanjaju – pa to sam ja, ne klanjam se doslovno, ali bavim se zvijezdama. Iza tog tropara na propovijedi svećenik kaže – danas su se pojavili mnogi lažni proroci koji varaju čitav svijet, i nabraja i astrologe. Pomislila sam da me poznaje s televizije, i javno me razobličava, pričekala sam da završi liturgija i da s njim razgovaram o tome.
Inače, okultisti stalno naglašavaju da oni savjesnije i bolje rade posao pružanja pomoći ljudima i zbog toga ih svećenici ne vole.
Poslije nekoliko razgovora sa svećenikom, pročitanih knjiga o tome, vidjela sam da je sve gore rečeno istina, i odlučila zauvijek prekinuti svaki kontakt s astrologijom.
Dala sam otkaz svim medijima, časopisima, školi astrologije, sve je ukinuto kao da nikad nije ni postojalo doslovno preko noći.
Stala sam na novu istinsku stepenicu duhovnog puta i života, koji se otkrio preda mnom, kršćanski život u crkvi Božjoj. Mojoj radosti nije bilo kraja jer sam naučila kako prepoznati laž od istine, istinsku duhovnost od lažne duhovnosti, istinskog Boga od lažnoga boga. Skinuta je maska vragu, on je prepoznat, a sve do tada se krio iza uzvišenih i humanih ideja.
– Pretpostavljam da vam ljudi nakon toga nisu dali mira, međutim vjerojatno vam i „netko drugi“ nije dao mira?
Naravno, nisam unaprijed znala da napustiti astrologiju podrazumijeva i napuštanje i cjelokupnog dotadašnjeg načina života, a upravo se to dogodilo. Pred mojim očima se pojavila nova duhovna stvarnost.
Nakon cjelokupnog duhovnog preobraženja, odbacivanja svega starog, i darova koje sam dobila, uslijedilo je stradanje, iskušenje, ozbiljna duhovna borba, slično onome što čitamo iz životopisa svetih o pokornicima koji vode borbu s demonima do konačne pobjede dobra. Ovo je trajalo tri godine, tri godine duhovne borbe preobraženja iz starog u novog čovjeka, Kristom preobražena. Osjetila sam se kao grešna Eva prognana iz raja zato što je kušala drvo spoznaje dobra i zla, i okusila plodove besmrtnih. Tek kada sam iz uma i srca iščupala to okultno drvo znanja, s korijenom, stablom, granama, lišćem i plodovima, stvoren je unutrašnji prostor da Gospod sipa novo vino nauke evanđeoske – a pritom sam redovito išla u crkvu, na liturgiju, na vjeronauk, molila, čitala duhovnu literaturu, slušala propovijedi – i to je bila moja jedina briga, moja duhovna praksa, moja nada da ću duhovno steći snage da izađem kao pobjednik u toj neravnopravnoj duhovnoj borbi s kušačem, koja se jedino uz pomoć Božju i svetih postiže.
Zaista su interesantne te tri godine. Tri godine sam radila astrologiju, tri godine je trajao period preporoda. Kako sam ja po struci filolog, književnik, pisac, počela sam poslije tri godine raditi u toj oblasti za Crkvu. Pisanje, prevođenje literature, uređivanje duhovne literature, časopisa, predavanja iz oblasti pravoslavne duhovnosti i umjetnosti, eto to je bila nova oblast mog rada.
– Zamolio bih Vas da mi opišete duhovnu razliku između bavljenja astrologijom i trenutka kad ste upoznali živog Boga.
Moj je život jedno javno svjedočenje istinom i životom traganja za Bogom, skretanja s pravog puta, kršćanskog, na stranputice koje su me opet iznova, na još jači i bolji način, ponovo dovele Bogu, koga sam upravo zato, što me nije ostavio, a što mi je dao moćnu lekciju života, još više zavoljela, kao Oca našeg nebeskog, kao prijatelja, kao ljubljenog, ljubavlju koja je jača od smrti.
Iskusila sam plodove duha obmane, oca laži, koji vara sav stvoreni svijet, i sad ih lako prepoznajem i kod drugih. Stekla dar razlikovanja duhova svjetlosti od duhova tame, tajne pobožnosti i tajne bezakonja. A s druge strane, opet milošću Božjom, iskusila sam neopisana dobra koja mi je On Sam darovao, a koja su neprocjenjive vrijednosti. Zato ovo i govorim, kao svjedok istiniti, iskreno, i jedino tako može i smije da bude, govorim “što mi Bog učini”. Radi spasenja moje duše i bližnjih, i da vide ljudi kolika je milost i ljubav Kristova. Krist je istiniti Bog. Morala sam poći mnogim putevima i spoznajama da bih ovo otkrila. Sam mi je to otkrio.
Čovjek je sazdan kao božansko trojstvo, duh, duša i tijelo. Duh Kristov treba u sebe useliti, dušu posvetiti, tijelo očistiti od strasti da cijelo biće, čovjek nalik anđelima i svetima, a ne demonima, posluži svojim životom Bogu svome. U Crkvi su nam dana sva sredstva za spoznaju Boga. Srcu molitva i bogosluženje, umu dogma i znanje, volji podvig i askeza. A tijelo, pet prostih čula, slijedit će očišćenu dušu.
Na duševnom planu opet božansko trojedinstvo: srce, razum i volja. Što se tiče volje ona je astrologijom determinirana, kao da neke više sile njome upravljaju, niste svoji i niste slobodni. Također razum je blokiran astromagijskim šablonama koje zarobljavaju um. Na planu emocija razviju se plodovi gordosti, samovolje i uznošenja sebe. I kad želiš da činiš dobro a ono nekako ne ide jer duhovni zakon okultizma to ne dopušta u cijelosti. Mene je spasila makar namjera srca da činim dobro. Jedan hinduistički guru je napisao knjigu: Kako da prakticiram ljubav? Sve tehnike, sve najame i pranajame, sve đape i ađape, sve joge zvuka, disanja, znanja, sve meditacije i kontemplacije možeš prakticirati koliko hoćeš, jer svaka ima svoja pravila, ali tehnika za ljubav ne postoji! On je postavio iskreno pitanje: kako ću prakticirati ljubav! Stalno je polemizirao s kršćanima o Bogu koji je ljubav, kao da je to neki slabi bog, bog ljubavi. A Ljubav je sve. Bog jeste ljubav. I ljudi koji vole Boga i bližnje, dobivaju na dar silu ljubavi. Sve ostalo je ništavno spram “ove tehnike” koja se tajnim mističnim putovima srca spoznaje. Bog se otkriva ljudskom srcu.
Također, iako se govori o negaciji tijela, ono se ipak glorificira. Jogičke vježbe nisu samo radi zdravlja, nego i radi ljepote tijela. Kršćani znaju da je rečeno: i tijelo je za Gospoda. Nemam ja ništa protiv ljepote, ljepota je dar Božji, ali ljepota produhovljena, posvećena, ljepota “tajnog čovjeka srca”, tj. unutrašnjeg bića, koja sja izvana, a tijelo je prah koji se prahu vraća.
Radost, mir, ljubav – samo život u zajednici s istinitim Bogom koji je Gospod naš Isus Krist, daje nam ova divna blažena stanja duše. Kako je krasno i uzvišeno biti kršćanin. Kad bi to ljudi znali, sve bi ostavili i za Njim pošli.
Na ovaj put se ne dolazi lako. Kroz mnoge nevolje valja vam ući u Carstvo Božje. Mnogo patnji mora čovjek pretrpjeti jer one pročišćuju čovjeka. Pokajanje je najvažnije. Ono je početak novog života. Pokajanje je umiranje starog čovjeka grijeha i rađanje novog u Kristu preobraženog. Pokajanje nikad ne prestaje, jer je pokajanje novo duhovno rođenje za vječni život, koji počinje ovdje na zemlji. Ovo sam iskusila prelazeći svaku stepenicu duhovnog života osobnim iskustvom.
Pokušala sam koliko je to moguće opisati dio svog iskustva i života, i govoriti o onome što mi se čini da može biti od duhovne koristi ljudima, posebno onima koji su se našli na sličnom putu. Ponekad i zabluda može biti put ka istini.
Kad se osvrnem unazad, mogu samo slaviti Boga i zahvaliti mu za sve, jer se na kraju sve dobro završilo. Sjetimo se početka. Tražila sam ga i pronašla. On je pronašao mene.
– Rekli ste da je obitelj prihvatila Vaš stari način života, ali kako su oni sada reagirali?
Duhovni život je unutrašnji, izvana se ne vidi što se s vama događa. Naši bližnji također ne moraju sve ovo znati, a i kako bi? Vaše iskustvo je tajna između Boga i čovjeka.
Moja obitelj se lijepo navikla na dobar materijalni život, i naravno nisu odobravali moj novi put. Pokajanje, odricanje od slave, bogatstva, znanja, umijeća, sve je to djelovalo kao poziv na novu neizvjesnost, nova stradanja. Komunistički duh u njima, koji je vjerovao samo u ono što vidi i što posjeduje, nije mogao zamisliti neku nevidljivu silu Božju, ili demonsku, neko nevidljivo carstvo Božje, ili paklene kazne, neke nevidljive demone od kojih se treba spašavati, nevidljive anđele i svete koji su ti pomagači. Nisam ni očekivala da me razumiju, nisam ih osuđivala, samo sam znala da se vodi nevidljiva borba na život i smrt za spasenje moje duše i njihove, i da se moram boriti, i pobijediti s pomoću Božjom, kad za to dođe vrijeme. Razmišljala sam i šire, treba pomoći i narodu koji strada u neznanju i nevjerovanju. Mora netko uzeti Križ Kristov, da ga ponese, da sebe razapne radi spasenja naroda, da nastrada, da plati cijenu koja se traži. Odlučila sam ničim prinuđena do ljubavlju za Boga i bližnje to ja učiniti.
Bilo mi je žao i onih koji su mi se obraćali za savjet, za pomoć, za utjehu, i smatrala sam da treba sebe žrtvovati i radi njih i njima pokazati put. Tim prije što su mi onako silno vjerovali. To me je obvezivalo. Vidjela sam da astrolozi stradaju ako se ne pokaju. Izgube i slavu i novac i zdravlje i obitelj, pa i talent za viđenja i tumačenja, ako ne prepoznaju opomene Božje i ne vrate se na pravi put. Sami prevareni varali druge. I njima treba posvjedočiti put spasenja. To su u suštini jadni ljudi, a ne neki moćni čarobnjaci, kako ponekad izgleda.
– Ali Vaša obitelj je to na kraju preživjela?
Bilo je malo drame, malo borbe i nerazumijevanja, ali smo prebrodili sva iskušenja. Kad sam dovoljno dugo potrpjela, kad su vidjeli plodove i kad su i sami stavljeni na iskušenje pa im je trebala pomoć, naravno da su se sjetili mene, i naravno da su molili da molim Boga da im pomogne. A On je rekao da će pomoći u danu nevolje naše. I stvarno pomaže. Svi koji imate nevolju, molite, molite neprestano, iskreno, svojim riječima, i neće vas ostaviti Gospod.
– Ljudi i mediji vas često zovu pravoslavnom misionarkom. Koja je Vaša sadašnja funkcija, čime se sada bavite?
Biti misionar znači biti apostol Kristov. To je nešto veliko i uzvišeno. Ja se tako ne predstavljam, ali drugi, ne znam zašto, dodaju uz moj ime ovo. Ja se opet ne bunim, ako će zbog ove riječi netko povjerovati u Krista, pa neka bude. Isto kao što ponekad napišu “bivši astrolog”. I tu se ne bunim. Ako je nekome astrologija toliko privlačna da će pročitati moje svjedočenje, onda neka. Zar uostalom sam Gospod nije ispisao ovu knjigu života, izvana i iznutra. Zašto bismo je mi drugačije predstavljali. Svi smo pozvani da budemo svjedoci Kristovi. I laički apostolat također je legitiman u Crkvi.
Naravno, ja sam u svemu poslušna Crkvi. Za svoje misionarenje sam dobila blagoslov Crkve, a plod ovoga je mnoštvo napisanih, prevedenih, objavljenih knjiga, i preko tisuću predavanja u zemlji, regiji, svijetu, na ove i druge kršćanske teme.
Okultizam je nažalost danas u modi. Ljudima je ova tema veoma privlačna, svi rado slušaju o tome. Ovakva predavanja su uvijek dobro posjećena. Mislim da je to zbog duha vremena u kome živimo. Mnogo je proturječnosti, mnogo nesigurnosti, sveopća apostazija, tj bogootpadništvo. Ljudi su uplašeni. Svi predosjećaju nadolazeću apokalipsu i traže izlaz, traže spas. Ponekad i zalutaju, treba svima pomoći. Ti koji si spašen pomaži u spasenju drugih, savjetuje nam sv. Ivan Zlatousti. Ljudi nisu po prirodi zli, uglavnom su dobri, ali je varalica od iskona, koji je neprijatelj roda ljudskog istinski zao. Naša borba nije protiv čovjeka, već protiv podnebeskih duhova zlobe i njihovih pomagača. Ispitajmo sebe na čijoj smo strani.
– Za kraj bih Vas volio pitati o odnosima pravoslavaca i katolika. Kako graditi zajedništvo na ovim područjima koja su ranjena vjerskim, nacionalnim i drugim sukobima te netrpeljivošću?
Baš vam je lijepo pitanje i treba o tome razumno i s ljubavlju razgovarati. Zato što smo iznad svega kršćani. A poslije toga Slaveni. Pa i Europljani. I na kraju ljudi. Imamo neopisivo blago od Boga darovano na koje ne smijemo i nemamo pravo oglušiti se jer smo kao narodi pozvani i izabrani da budemo kršćanski narodi, a to je velika privilegija, veliki dar Božji, veliki potencijal, velika mogućnost, jer naša divna kršćanska vjera propovijeda Boga ljubavi, Boga mira, Boga tolerancije, Boga razuma, kakav je i naš Krist bio, te svi njegovi sljedbenici kroz povijest. Kad pogledamo sve svete, sve pravednike i blažene, koje svi slavimo, svaki od njih je obrazac svetosti, savršenstva i svih onih najljepših kršćanskih vrlina na koje se ugledamo i o kojima propovijedamo i kojih se držimo.
Svi bismo trebali biti anđelima i svetima slični, a ne demonima, da u sebi ostvarimo ono najljepše što naša divna vjera uči i traži od nas, i ako budemo imali ljubavi i za prijatelje i za neprijatelje, vidjet ćemo da naši životi mogu dobiti drugi smjer, kreativan, gradilački, stvaralački, blagoslovljen, jer bismo sami birali prokletstvo a ne blagoslov.
Ako to ne učinimo, ako propustimo eshatološku i povijesnu šansu, ja o tome govorim i srpskom narodu, Bog će ukloniti naš svijećnjak i dati nas u vlast neznabošcima. To je duhovni zakon, to nisam ja izmislila, to su mnogi civilizirani kršćanski narodi doživjeli, jer su odbacili izabranje od Boga, i nisu ostali vjerni i istiniti Njemu do kraja. Ako nećemo biti kršćani, što ćemo biti? Što možemo postati? Novi pogani? Novi okultisti? Hoćemo li postati sljedbenici masona, Jehove, Bude?
Ne znam koja je druga duhovna perspektiva kršćanske Europe ako odbaci svoju bogoizabranost.
Razgovarao Tino Krvavica | copyright Bitno.net
Svjedočanstvo Janjinog obraćenja pročitalo je na desetke tisuća ljudi.
