fra Petar Ljubičić: Ne isplati se imati posla s vragom – Nečisti duh mora slušati Isusa

Današnje evanđelje izvješćuje nas kako je Isus u subotu, u Kafarnaumu, ušao u sinagogu i kako je počeo naučavati, a slušatelji su bili „zaneseni njegovom naukom, ta učio ih je kao onaj koji ima vlast.“ Čak ga je zamijetio i nečisti duh u jadnom opsjednutom čovjeku. Povikao je htijući prekinuti i ušutkati Isusa, ali je prepoznao u njemu „Sveca Božjega“.
„Što Ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Iz usta nečastivoga čujemo kako je prva zadaća kraljevstva Božjega borba protiv zla, to jest Zloga. Isus je zapovijedio nečistom duhu: „Umukni i iziđi iz njega!“ 

Đavao je najprije isprebijao toga čovjeka, pa ga je po zapovijedi Isusovoj morao napustiti. Tako je čovjek postao slobodan i sretan. Kraljevstvo Božje zbiljski nastupa po Isusu i sotona to sluti. Gdje Bog vlada, Zli mora uzmaknuti. Isus zapovijeda zloduhu da ušuti. Time se očituje Isusova moć, oslonjena na Boga. Svi su se divili i pitali: Tko je ovaj da je tako moćan?! 

Isus naučava novu nauku: sjetimo se blaženstava, zapovijedi ljubavi, evanđeoskih savjeta. Ima moć izgoniti đavle. On zapovijeda i sotona mora slušati. Isus je „novi čovjek“, Bogo-čovjek koji obnavlja svijet. On oslobađa opsjednute, liječi bolesne, uskrisuje mrtve, oprašta ljudima grijehe, što je dokaz da je s Isusom došlo na svijet Kraljevstvo Božje i da je Sotoninu kraljevstvu došao kraj. 

Ova novost i punina Božjega darivanja zahtijeva i novost i puninu odgovora koji čovjek mora dati Bogu. Kako Bogu, koji se na taj način daruje ljudima – osporiti pravo prvenstva u vlastitom srcu i životu? To je obveza koju nijedan vjernik ne smije zanemariti. 

Isus je Spasitelj, Otkupitelj i Osloboditelj, Kralj svemoćni. On je došao u ovaj svijet kako bi razorio đavolska djela (1 Iv 3,8) da bi tako oslobodio čovjeka od sotonskoga ropstva. Mnogi se danas smijuckaju kad im se govori o vragu, jer im se čini da njega nema. Ne vjeruju u njega ni oni koji ga u psovci svagdano spominju. A ipak Krist je o njemu govorio, izgonio ga iz ljudi. 

 

Tko je  zaprvo sotona?

Sotona se umišlja da je sve njegovo, a zapravo, nema ništa. On čovjeku obećava: uspjeh i slavu, popularnost i vlast, bogatstvo i napredak, užitak i sreću… A onda mu, na kraju, sve to oduzme, dovodeći ga na rub ponora. Redovita mu je strategija uvjeriti čovjeka kako je sve propalo, kako mu život više nema nikakve vrijednosti ni smisla i ostaje mu samo jedan korak do odluke da digne ruku na sebe i oduzme sebi život. Svjedoci smo danas sve učestalijih samoubojstava.

Tko je zapravo sotona ili vrag pakleni? Sotona je duhovno stvorenje koje je Bog stvorio dobrim i slobodnim, kao i čovjeka, ali se Sotona nepovratno i nepopravljivo izopačio, zloupotrebljavajući darovanu mu slobodu. Znači, Sotona je duhovno biće, pali anđeo, ali osoba, nadmoćna svakom duhovno-tjelesnom stvorenju, a pogotovo svakom samo tjelesnom biću.

Postoje đavli kao prave osobe, duhovi koji se pobuniše protiv Boga i bijahu bačeni u vječni pakao. Nijekati postojanje đavla znači izgubiti pravu vjeru i ostale objavljene istine. To bi značilo da se Bogu može nešto vjerovati, a nešto ne vjerovati, a to bi značilo da nas Bog može u nečem varati.

Nijekati opstojnost zlih duhova, upravo to veseli đavle jer im je onda lakše napastovati, zavaravati i upropašćivati ljude. I sveti Petar apostol nas opominje kad kaže: Budite trijezni i bdijte, jer vaš protivnik đavao obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere. Oduprite mu se čvrsti u vjeri. Ima mnogo imena. Naziva se: Lucifer, Belzebul, Stara zmija, Otac laži, Tužitelj braće, so-tona, što znači protivnik; đavao, a znači klevetnik. On je i jedno i drugo.

Poznat nam je svima sv. Ivan Vianey. On je bio arški župnik i umro je u 64. godini života. On o sebi pripovijeda: Nisam pošteno zaspao punih 35 godina jer me ometala trešnja kreveta, udarci po vratima. Bacalo me s kreveta na pod, pa sam morao u slami spavati. 66. god. nakon njegove smrti Vianey je proglašen svecem.

Sve što je Isus učinio i rekao vrijedi i za naše doba. Isus je znao za histeriju, a ipak je za naše dane u ono doba htio pokazati da ima vlast nad vragovima.

 

Opsjednuti iz Geraze (Lk 8, 26-33)
Čovjek lutao po ulicama gol, skitao se po grobovima i kidao okove. Tako donosi Evanđelje. Na pitanje, tko je, odgovara: „Legija“, četa, mnoštvo. Isus izgoni iz njega vraga, i vragove utjera u svinje, a svinje se niz obronak strmoglaviše u jezero. I opet neki vele da nije bio u pitanju vrag, nego ludilo tog čovjeka.

Kćerka žene kananejke (Mk 7, 24-30)

Pristupila je Isusu žena poganka da joj iz kćeri istjera vraga. Uslišana je. Čim je stigla kući, našla je kćerku na krevetu mirnu i zdravu…  Ne znam zašto bi Isus glumio? U svakom slučaju je čudo, jer na jednu riječ ozdravlja bolesnika.. . Danas pored tolikih lijekova, bolnica i liječnika teško se izliječi ovakav bolesnik, u pretpostavci da su i ono bili živčani bolesnici, što je teško vjerovati.

Opsjednuti dječak (Lk 9, 37-43) – Mučili su se oko toga dječaka Isusovi učenici, ali nisu uspjeli. Zato dječakov otac zamoli Isusa za pomoć. Kad se dječak približio Isusu, poče se rušiti i grčiti. Isus posreduje i dječak trenutačno nađe mir. 

Istina, mnogi će danas prigovoriti i reći: Tko ti danas vjeruje da se vragovi skitaju po svijetu, ta nismo više u srednjem vijeku!… Djelovanje Zloga prepoznajemo najčešće preko nekog čina ili djela koje čovjek čini. To mogu biti razna ubojstva, samoubojstva, preljubi, bludničenje, namjerni pobačaji, naročito mržnja i nepoštovanje i tome slična zla.

 

Sveti Otac Papa Pavao VI. gledajući što se sve govori nakon drugog Vat. Koncila, jednom rekao da se „osjeća vražji dim!“ Vjerojatno je mislio na sve moderniste koji tumače Evanđelje po svom nahođenju. I koji više cijene svoje komentare, nego svetu Isusovu riječ u Evanđelju.

Rekao je da se njegovo djelovanje može prepoznati u našoj povijesti:

• gdje god se korjenito, rafinirano i apsurdno niječe Bog,
• gdje god laž silovito nastupa protiv očevidne istine,
• gdje hladna i okrutna sebičnost gazi ljubav,
• gdje se svjesno i odmetnički napada Kristovo ime,
• gdje se zamagljuje i odbacuje duh Evanđelja,
• gdje se donose sodomski zakoni…

Tko unosi nemir u pojedinca, u brak, u obitelj, u zajednicu, u društvo, među narode, taj se odrekao Boga i u službi je zloga. Tko drugome zagorčava život, opio se silom tame i u njemu nema duha Božjega.  Tko pali vatru mržnje, navodi drugoga na grijeh, taj ima dobre i uske veze s vragom. Ako zbog nas poteku suze iz oka našega bližnjeg, zbog našega jezika i postupaka, ne-mamo Duha Božjega. Još uvijek nismo blaženi mirotvorci.

Neće nas spasiti komentari i hirovi teologa, nego vjera u Isusovu evanđeosku poruku! „Svi se zaprepastiše te zapitkivahu: Što li je ovo? Nove li i snažne nauke! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se“

Ovo današnje evanđelje tiče se i nas. Kraljevstvo Božje je blizu. Prihvatimo ga. Pustimo da prodre u ovaj svijet. Započnimo borbu protiv zla i zloga u svijetu. Započnimo od sebe. Borimo se protiv svih oblika egoizma i oholosti. To je početak kraljevstva Božjega. To je ponuda i poziv. 

Isus i danas dolazi k nama, svojoj braći i sestrama, kako bi nas oslobadio, ohrabrio i ojačao kako bismo smogli hrabrosti ostvariti u Životu one ideale na koje nas on poziva. Odbacimo svaki strah i svako ropstvo i dpustimo Bogu da nas učini slobodnima i sretnima. 

Dođi, Gospodine, u naša srca i ispunih ih snagom svoga Duha kako bi se mogli ooduprijeti grijehu, zlu i vragu paklenomu! Tvoji smo i to žarko želimo stalno biti! Amen.