Primjer koji vrlo opominje: Ne odgađaj ispovijed i obraćenje

Župnik Feliks vraćao od bolesnika. Putem je susreo svoga župljanina Teofila koji se zanimao za zdravlje toga bolesnika. Teofil bijaše jedan od onih koji zanemaruju svoje vjerske dužnosti. Na sv. Misu je još nekako išao, ali se nije ispovijedao. Upitao je župnika:

– Kako je bolesnik? On je moj prijatelj, žao mi ga je.

– Nažalost loše je i mislim da će samo još koji dan živjeti – odgovori mu župnik

– Zbilja? Ta što je ljudski život! – zamišljeno će Teofil.

– Da, Teofile, brzo ga nestaje i vrlo često nenadano. Nije naš Gospodin Isus Krist uzalud rekao: „Budite pripravni.“ Ne činite dakle baš dobro ni Vi, dragi prijatelju. Što se malo ne pripravljate? Znadete da se trebate ispovjediti.

– Oh! Što se mene tiče, gospodine župniče, ja nisam bolestan.

– Pa neka, ali svatko može biti iznenađen – mirno će mu župnik.

– Ja se nadam da mi se takvo što ne će dogoditi. Uostalom, čim obolim, ispovjedit ću se – odgovori mu Teofil.

Prošlo je osam dana. Bolesnik, o kojem je bila riječ, umro je. Na sv. Misi zadušnici bio je i Teofil. Za vrijeme obreda začuo se veliki štropot. Jedan je čovjek pao na pod. Udarila ga je srčana kap. Bio je to Teofil. Pružena mu je sva pomoć, no uzalud. Bio je već mrtav.

†  †  †

Ne odgađaj svoje obraćenje. Ispovijed je početak našega obraćenja. Budi uvijek pripravan i spreman. Ne znamo kad će poziv s neba doći. Kad god dođe, za nas je iznenada. Zato budimo budni i spremni. Budimo mudri i razumni! Blago onome, tko to shvati i tako se pripremi za zadnji dan svoga života u ovoj suznoj dolini. 

Za Rastimo u Gospodinu: fra Petar Ljubičić 
Foto: book.hr