Je li klađenje grijeh?

Posljednjih godina, s porastom popularnosti sportskih kladionica, ovo pitanje postaje sve više aktualno.
Možemo reći da je kockanje u većini slučajeva prijetnja društvu, ubitačno za moral, društvo, ekonomiju i duhovni život. Ipak, kockanje nije samo po sebi grijeh, već su grijeh njeni potencijalni negativni efekti, kao pohlepa, lakomost, ovisnost, zanemarivanje obaveza, zloupotreba vremena i talenta, te idolatrija.

 

U KKC-u piše: “Igre na sreću (kartanje, itd.) i oklade nisu same po sebi protivne pravdi. One postaju moralno neprihvatljivima kad lišavaju osobu onoga što joj je nužno za namirenje vlastitih i tuđih potreba. Igračka strast može postati teškim robovanjem. Nepravedno se kladiti ili varati na kartama težak je grijeh, osim ako je nanesena šteta tako laka da je onaj kome je učinjena ne može razumno smatrati važnom.” (2413 )

Prosječan kockar gubi novac, ali proces je zabavan, dakle klađenje se može usporediti s trošenjem novaca radi zabave, što samo po sebi nije grijeh. Klađenje postaje grešno kada kockar troši previše novaca (ili vremena) za zabavu, koje bi trebalo koristiti za dobro obitelji ili bližnjih.

Ipak, osoba se može upustiti u tu zabavu samo ako poštuje određene vrijednosti; ako se drži umjerenosti, kada zadržava svoje strasti, emocije i materijalna dobra pod kontrolom razuma. Dalje, igra mora biti pravedna, kao i osoba koja ju igra. Osim toga, igrač mora biti oprezan da ne postane ovisan o kockanju, zbog njegovog uzbuđenja ili mogućnosti brzog i lakog dobitka. Zatim, osoba mora uvijek vagati da li bi taj novac bio bolje iskorišten za neko jasno, dodirljivo dobro. Čak i imućna osoba koja raspolaže velikim primanjima mora prepoznati da bi novac riskiran na isprazno klađenje mogao biti iskorišten za one kojima je više potreban.
I dok svi vole pobjeđivati, motiv za igranje trebala bi biti zabava a ne dobitak. Ne smije se zato razmišljati o klađenju kao izvoru prihoda. Problem nastaje i kada osoba misli da može ostvariti brzu i laganu zaradu klađenjem, umjesto radom koji koristi društvu.

Sv. Augustin je rekao: “Đavao je izmislio kockanje”. Moglo bi tako biti. Sjetimo se, dok je naš Gospodin visio na križu, rimski vojnici su bacali kocku da vide tko će dobiti njegove haljine, tražeći samo vlastiti dobitak, pritom zaboravljajući na velikoga Boga.
Dakle da rezimiramo, klađenje nije grijeh dok god je pod vlasti gore navedenih vrijednosti. Međutim, pošto to nije uvijek slučaj, treba zadržati opreznost i budnost, jer klađenje je postalo veliki biznis. Dok ga rijetki koriste kao nevinu zabavu, nikada ne očekujući ozbiljne dobitke, mnogi su često ipak nakon velikih snova završili žaleći za svoje postupke.

‘Vjera mi brani da na dresu nosim reklamu kladionice…’

El Arabi Hilal Soudani Alžirac u dresu Dinama kaže da bi zbog vjere imao problem kad bi sponzor Dinama postala neka od kladionica ili, kao u slučaju Papissa Cissea, tvrtka s lihvarskim kamatama ‘Vjera mi brani da na dresu nosim reklamu kladionice…’

 

SVJEDOČANSTVO O ZLU KOCKANJA I OSLOBOĐENJU OD NJEGA
Prenosimo svjedočanstvo koje je stiglo na adresu redakcije i koje progovara o zlu koje sa sobom donosi ovisnost o kockanju i klađenju.

Moje ropstvo zvalo se kladionica, jako đavolje oružje koje u današnje vrijeme uništava mnoge ljude i njihove obitelji. Sve započinje zabavom, pogađanjem sportskih rezultata, uz mogućnost novčanog dobitka. Normalno, kako je đavao dobro pripremio teren, vrlo brzo se događa dobitak koji se naziva „početnička sreća“, koja se nažalost i meni dogodila.

Nitko sretniji od mene: pratiš sport, uložiš novac i dobivaš novac – milina! Rješenje svih mojih životnih želja… a u stvari je to bio početak mog robovanja kladionici, tj. đavlu u koje nesvjesno upadaš ostvarenim dobitkom i trenutnim zadovoljstvom. Nakon toga pomisliš da si otkrio sistem zarađivanja novca i tom zlu se posvetiš, usmjeriš na to sve, misliš samo o rezultatima i novim, sve većim i većim ulozima – novim dobicima, osobnom lažnom uspjehu. I sve misliš da je to samo bezazlena zabava, a u nju si uronjen dan i noć.

Tada zapostavljaš sve koji te vole i drže do tebe, pokušavaju te spasiti od toga i reći da to nije dobro, ali ti to ništa ne doživljavaš i smatraš da su svi oni u krivu, a ti u pravu, i to ćeš im i dokazati. E tada si posve u vlasništvu đavla! Kroz neko određeno vrijeme život postane pakao! Unosiš nemir i velike probleme u svoju obitelj, prijatelje i sve ostale koji ne žele dignuti ruke od tebe jer te vole, žele ti pomoći, žele ti dobro, ali ti uporno to ignoriraš, zapostavljaš te ljude i samo im i dalje nanosiš PATNJU i BOL. Život više nema nikakva smisla, gubiš osjećaj prema svima i svemu – uživanju u svim životnim blagodatima, malim i velikim životnim stvarima – ljubavi, druženju, prirodi, ma cjelokupnoj okolini jer si rob toga zla, koje te progoni iz dana u dan.

Stvari su sve gore i gore, novac se gubi tako lako, prema njemu se osjećaš kao prema običnom komadu papira s kojim samo želiš vratiti svoj izgubljeni novac, a ti ustvari upadaš u sve veće nevolje i probleme koje vrag uspješno obavlja. Što je najgore, postaneš loš i prazan čovjek, ljudi izgube povjerenje u tebe, smatraju te lažljivcem i probisvijetom, a u stvari nisi takav nego te đavao doveo do takvoga stanja, učinio te svojim robom. Čim bi neki novac došao u moje ruke, isti čas kao da me đavao zgrabi i odnese u kladionicu. Kako je to strašno ropstvo!
U jednom trenutku stanem i zapitam se: „Pa koliko sve ovo traje… 10 godina?! Pa što ja to radim sve te godine?! … osjećam se kao da se borim protiv vjetrenjača, gubim sve, nemam snage za daljnje iskorištavanje prijatelja, svih ostalih uz mene koji nikad nisu u stvari digli ruke od mene nego su se razočarali, ali ipak nadali da ću se trgnuti i stati s tim zlom dok je vrijeme. I dođe taj dan kad sam rekao sebi – pa stvarno je sada dosta!
Svi me oni vole i žele da budem napokon normalan čovjek i da se ostavim toga zla koje mi je poprilično uništilo deset godina tako dragocjenog života koji nam je Bog darovao!
Pa imam vremena ispraviti svoje greške i grijehe, nadoknaditi izgubljeno povjerenje, ljubav, ma sve što se zove ispravan i blagoslovljen život!… vratiti osmijehe na lice voljenima, vratiti im mir, unijeti radost, sreću i nadu svima koji me vole i koji su uz mene za bolje sutra.
I tada iscrpljen, slomljen i posve prazan od toga zla svih tih godina, odlučim se obratiti svom spasitelju, te potražiti svećenika, jer do sada sam na ljudski način pokušao na stotine puta izići iz toga zla ali nije išlo. Sav razočaran, dotučen i bez nade, nazvao sam svećenika u pola jedan u noći:

– Dobra večer. Oprostite što zovem ovako kasno. Jesam li dobio vlč. M.?

– Da, izvolite – reče on. Odmah me je iznenadio njegov ljubazni glas kao da ga zovem u osam navečer a ne u ovo gluho doba. Naime, prijatelj mi je dao njegov broj mobitela i rekao da mu se mogu obratiti kad god zatreba.

– Vlč., molim vas, možete li me odvesti u neku komunu, spreman sam odmah otići jer sam teški ovisnik o kocki.

Naime bio sam tada u očajnom stanju, dotakavši dno, uvjeren da za mene nema nade. Vlč. mi je odgovorio da to nije problem riješiti, ali da je neizvedivo u ovo doba noći, i da pričekamo sutrašnji dan pa ćemo vidjeti.

– Ali vlč., ja nemam više kamo otići. Svi me traže već danima, a ja se skrivam od svih živeći od kockarnice do kockarnice. Već par noći spavam u garaži…

Na to mi je vlč. ponudio da mogu doći kod njega prespavati. Ja sam to odbio jer me bilo stid. Naime to je bio moj prvi kontakt s njim. Zato sam rekao da ću ujutro doći k njemu. Tu noć prespavao sam u garaži, skrivajući se od svojih. Nisam se mogao suočiti s brigom i tjeskobom svojih najbližih, jer to sve zbog mene trpe. Sutra ujutro sam odmah otišao velečasnomu. Nakon razgovora mi je pomogao da se maknem iz svoga grada i na nekoliko dana odem u drugi grad. To je za mene tada bilo jedino prihvatljivo rješenje. Otputovao sam u drugi grad i imao priliku biti sam sa sobom. Tih dana došla mi je pod ruku mala knjižica Ispit savjesti. Dao mi je moj dobri prijatelj Goran. Nije ni slutio koliko će mi ta knjižica pomoći da se pripremim za dobru životnu ispovijed. Čitajući je, u meni se stvorila životna odluka da kažem DOSTA VIŠE! Podvlačio sam u knjižici sve što se ticalo mene, sa željom da što prije odem na dobru ispovijed. Probudila se u meni nada da će mi Bog pomoći. Kad je prošlo par dana vratio sam se u svoj grad i otišao velečasnomu. On me je primio i razgovarali smo o svemu a najviše o mome robovanju kocki. Tada sam izvadio knjižici, svu išaranu, i dobro se ispovjedio!

Nakon toga me vlč. pomazao svetim uljem. Položio je ruke na mene i molio. Nešto je molio što sam mogao čuti, zazivajući Krv Kristovu, Blaženu Djevicu Mariju i sv. Mihaela. Zatim je potiho molio nešto što nisam mogao čuti, nešto na hebrejskom ili tome slično. Nisam razumio, ali se nisam ni bojao. Naprotiv, osjetio sam i vidio neku svjetlost i mir je u mene ušao. Nakon molitve kao da nisam bio na nogama. Tako mi je bilo dobro. Vedrina je ušla u mene. Pogled mi je postao jasniji. Srdačno smo se razišli. Ne znam tko je od nas dvojice bio sretniji. Rekao je da mogu doći kad god treba. Kad sam izašao, osjetio sam da mi se kockanje zgadilo i da me ništa više od toga ne privlači. Moji prijatelji koji me dobro poznaju ne mogu vjerovati što se to sa mnom dogodilo. Neki čak ni dan-danas ne vjeruju u moju promjenu. A ja sam potpuno slobodan od toga zla i nemam nikakvu strast za kockanjem, niti će se ona ikad više vratiti, niti trebam otići u komunu. Bog mi je ulio snagu da to prebrodim, pobijedim đavla i krenem putem Božjim koji mi je velečasni pokazao i doveo u moje srce Boga i vjeru! Otkad nisam rob tomu zlu napokon volim svoj život. Sada je Bog moj život… sloboda… i pobjednik… jedina dobitna oklada!

Marko Š.

 

(Svedočanstvo preuzeto sa stranice Bitno.net)