Svetkovina Isusa Krista, Kralja svega stvorenja –
Isus Krist – moćni Kralj, božanski Spasitelj, čudesni Otkupitelj

Posljednje nedjelje u liturgijskoj godini slavimo svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenja. Krist je centralna osoba ljudske povijesti u kojoj je sažeto sve najbolje i najljepše, najuuz-višenije i najplemenitije u cijeloj povijesti. U Isusu je cilj i svrha svega našega života.
On je gospodar svijeta i vremena, života i smrti i kralj cijeloga čovječanstva. Krist kralj je početak, središte i žarište svijeta i života, svemu daje opstojnost i smisao. Ne bismo mogli zamisliti sebe i vaj svijet bez Krista.

Kako i na koji je način Krist naš Kralj? Krist je moćni Kralj kao Bog oduvijek jednak svojem nebeskom Ocu, s kojim zajedno, u jedinstvu Duha Svetoga vlada i kraljuje nad svima stvorenjima.
Ali Krist je Kralj i kao čovjek ujedinjen s božanskom naravi u drugoj osobi Presvetoga Trojstva. On se rodio radi nas i našega spasenja…
On je Kralj i kao Otkupitelj ljudskoga roda, prikazavši samoga sebe na žrtveniku križa kao neokaljanu i pomirnu žrtvu. On nas oslobađa od svakoga zla, izbavlja nas od vlasti koja porobljuje naš život. Njemu povjerimo svoj život…! Vjerujući Kristu, ljubeći Ga svim srcem, služeći mu u braći i sestrama, postajemo radosni i sretni.

On je vječni Kralj. On je sveznajuć, svemoguć, besmrtan, nenadvladiv i nepobjediv. “Sve je po Njemu postalo, i ništa što je postalo, nije bez njega postalo. U Njemu bijaše Život i Život bijaše ljudima” . (lv 1,3-4) On nije kralj jednoga naroda, jedne zemlje, već je Kralj svega svijeta, svega stvorenja. Ali Kristovo kraljevstvo nije kao što su ovozemna kraljevstva. Od toga se odlučno i svečano ogradio kada je pred Pilatom izjavio: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta” (lv 18,36).

Kristovo je kraljevstvo duhovne naravi. On je došao da osnuje kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde ljubavi i mira. On sam svojom otkupitelj-skom smrću udario je temelje tom kraljevstvu i odredio da u njemu bude ljubav vrhovni zakon.

Krist je Kralj ljubavi, pravde i mira. Što je poticalo i što je toliko oduševljavalo svekoliko njegovo djelovanje, ako ne milosrdna volja da ljudima pomaže u njihovim nevoljama? Nikakvo poniženje, nikakva muka, nikakva žrtva nije mu bila preteška da utješi one koji trpe, da zalutale privede na pravi put, da spasi grješnike. Bio je neiscrpiv čineći dobro, dobar i milosrdan svagdje, gdje je našao samo malo dobre volje. Svima je dopustio da osjete toplinu njegova srca…

Zapovijed ljubavi postavio je na vrh svim svojim zapovijedima, koju je on prvi sproveo u djelo žrtvujući svoj život ne samo za one koji su ga ljubili već i za one koji su ga mrzili. Sjetimo se Kristovih riječi: “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici”(lv 13,34)

Pravda je mjera ljubavi. Gdje nema pravde, nema govora o ljubavi. Ona je temeljni zakon i uvjet reda i mira. Mi bismo trebali biti oni istinski i vjerni podanici Kralja ljubavi, pravde i mira. Svima nam je dobro poznata njegova poruka: “Sve što želite da ljudi čine vama, to činite i vi njima!“

Ove bi riječi pretvorile svijet u mali raj, kada bismo ih se točno držali. Budimo pravedni prema bližnjemu i ne sudimo ga olako. Bogu pripada pravo suditi ljude.
Bez ljubavi i pravde nema mira. Budući da je Krist sama ljubav i pravda, samo On nam može dati pravi mir.

Krist je Kralj naših duša jer je na drvu križa svoju dušu predao u otkup za našu dušu, i prema tomu ona je njegova svojina. On njezin Gospodar i Kralj.
Što je to ljudska duša? Duša je živo, jednostavno, netjelesno, duhovno biće koje ima sposobnost mišljenja i sposobnost htijenja (recimo: odlučivanja). Sposobnost mišljenja zovemo razum, a sposobnost htijenja voljom. To je ukratko rečeno – ljudska duša.

Ona je po svojoj naravi neovisna o tijelu, vrši više misaone i voljne funkcije i može živjeti bez tijela. Budući da je netjelesna, netvarna, duhovna, ona živi i dalje, mada se tijelo raspalo. Ona je prema tome neraspadljiva, neumrla, besmrtna.

Mi dakle posjedujemo duševnu moć razum koji teži za istinom. Svaki čovjek žeđa za istinom, traži je i čezne za njom. Ta istina objavila nam se i izravno progovorila u Isusu Kristu. On je nam donio istinu, punu, jasnu, odlučnu. S njom se poistovjetio, u sebi ju je utjelovio, rekao je za sebe da je On sam Istina: “Ja sam jedini Put, jedina Istina i Žiivot!“

I kad je Pilat pitao Isusa: “Ti si, dakle, kralj? Isus mu je odgovorio: “Ti kažeš! Da, kralj sam! – Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je od istine, sluša moj glas.“ (Iv 18, 37). Stoga Isus ima pravo tražiti da tu istinu prihvatimo da joj svoj razum podložimo. On je prema tome Kralj i Gospodar našega razuma u pitanju našeg odnosa prema Bogu, prema bližnjemu i nama samima. Osim razuma, te iskre božanstva u nama. Bog nas je obdario i slobodnom voljom. Velik je, ali i strahovit je taj dar slobode jer nas može privest Bogu i spasenju.

Priznati Krista svojim “kraljem“ za nas kršćane znači živjeti i djelovati u svijetu kao što je to On činio.

Krist-Kralj zahtijeva da ga svi svojevoljno pratimo i nasljedujemo. Traži od nas da mu se sami podložimo i da se zajedno s Njime damo na to, da osvojimo svijet za Njegovo kraljevstvo.
On očekuje prvo mjesto u našem srcu kako bi nam što bolje pomogao. Poslušna vjernost Njegovim zapovijedima, još više: oduševljena ljubav k Njemu i predanost Njegovoj volji jest prvi uvjet da nas ubroji u najvjernije pratitelje.

Dobro netko reče: „Isus je Kralj sa srcem i Isus je Kralj srca. To se očituje u onom kratkom razgovoru između Njega i desnoga razbojnika: ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!’ (Lk 23, 42)

Isus odgovara riječima koje izlaze iz njegova srca koje ljubi neizmjerno, rečenicom koja sadrži cijeli Isusov život i njegov odnos prema grješnicima: „Zaista ti kažem, još danas ćeš biti sa mnom u raju!“ (Lk 23,43).

To je najljepša rečenica koju može čovjek grješnik čuti… To bi svatko od nas želio čuti na kraju svoga života. Isus je Kralj srdaca. On je punina života i mira, sreće i ljubavi.

Obnovimo svoju vjeru u Isusa Krista, u njegovo pravo da vlada našim dušama: razumom da prihvatimo nauku koju nam je objavio voljom, usklađujući svoju volju s njegovom svetom voljom, pa i uz cijenu žrtava.

Samo tako možemo reći da smo vjerni podanici njegova duhovna kraljevstva.
Blagdan Krista kralja daje završni smisao završetku crkvene godine. Usprkos nevolja i poteškoća na koncu ipak slijedi Kristova pobjeda.
Ovaj blagdan nam naviješta slobodu, nadu, odgovornost prema ovom svijetu i njegovu budućnost. Spasitelj naš Isus Krist je jedini put koji nas vodi k vremenitoj i vječnoj sreći.

Priznajmo svome Kralju Kristu svoju grješnost i recimo mu ponizno: Sjeti nas se u svome kraljevstvu ljubavi i mira, svetosti i radosti. Radi tvoga kraljevstva isplati se živjeti i trpjeti, isplati se vjerovati i moliti kako bismo mogli vječno uživati…

 

Moj susret s Isusom Kraljem

Mene nisu kao malo dijete odnijeli na krštenje. Rasla sam u obitelji i društvu u kojemu se Božje ime nije ni spominjalo. Nisam nikoga čula kako govori o Bogu. Jednoga dana ušla sam u crkvu. Svećenik je imao djeci vjeronauk. Upravo je tada govorio o osobi Isusa Kris-ta, koji je Kralj naših duša i srdaca. Cijelim sam bićem slušala. Bila sam oduševljena onim što sam čula i puna čežnje za susretima s Isusom.

Kao jedanaestogodišnja djevojčica primila sam sva tri sakramenta inicijacije: krštenje, pričest i potvrdu te zaživjela novim životom. Od toga dana živim za sve one koji još nisu upoznali Isusa Krista kako bi im se ta radost dogodila, svjesna da i sama trebam uvijek novo otkrivanje kraljevstva Božjega. Za manje od godinu dana tihe molitve za roditelje mama se krstila, a onda su se ona i tata vjenčali. (Mirica, med. sestra)

 

Od danas i ja vjerujem Bibliji

U jednoj je komunističkoj zemlji bio uhićen vjernik te priveden u zatvor. Odmah nakon uhićenja izveli su ga iz njegove ćelije u sobu u kojoj je tajna policija ispitivala osumnjičenike. Pred policijskim je časnikom i jednim liječnikom bila otvorena Biblija. Uhićeniku zapovjediše da sjedne i tada je otpočelo ispitivanje. Upitaše ga:
– Vjerujete li da je ova knjiga Riječ Božja?
– Da – rekao je.
Časnik mu zapovjedi da pročita ulomak iz Markova evanđelja (16,18). Pročita gdje piše: „…i ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi…“
– Vjerujete li i ovim riječima? – upita časnik.
– Da.
Tada časnik stavi na stol čašu punu jaka otrova i objasni:
– Ako je ova knjiga istinita kao što Vi tvrdite, onda Vam ovo ne će naštetiti. No kako bismo Vam dokazali da nam nije do šale, pogledajte sada ovo.

Časnik dozva velika psa te mu dade popiti tekućinu. Nekoliko minuta kasnije pas je na pod pao mrtav. Časnik reče vjerniku:
– Tvrdite li još uvijek da je ova knjiga, koju Vi nazivate Riječ Božja, istinita?
– Da, to je Riječ Božja koja je istinita – ponovo odgovori.
– Onda ispijte cijelu čašu! – izdera se časnik i pogleda liječnika.

Bila je ovo teška kušnja. Tražio je da se prije ispijanja otrova iz čaše malo pomoli. Bilo mu je dopušteno. Ustao je, uzeo čašu u ruke i kleknuo ispred stola. Najprije se pomolio za svoju obitelj da ostanu postojani u svojoj vjeri. Potom je molio za komunističkoga časnika i liječnika da nađu Boga te i oni postanu pravi vjernici. Molitvu je završio riječima: „O Bože, Ti znaš koliko su Te izazivali. Ja sam uistinu spreman umrijeti. Vjerujem Tvojoj riječi koja kaže da mi se ništa ne će dogoditi. Ali ako je Tvoj plan drukčiji, onda sam spreman na susret s Tobom. Moj život u Tvojim je rukama. Neka bude volja Tvoja!“

Potom je vjernik s pouzdanjem u Božju Riječ ispio otrov iz čaše. Časnik i liječnik bili su vrlo iznenađeni. Ovomu se nisu nadali, već su mislili da će vjeru zatajiti ili pasti mrtav na pod. No trenutci su postajali minute, a minute bijahu duge kao sati. Vladala je potpuna tišina. Čekala se neizbježna smrt. Liječnik i časnik nijemo su gledali jedan u drugoga.

Nakon nekoliko minuta liječnik se trznu, uze vjernikovu ruku i opipa mu bilo. No ono bijaše normalno. Potom je tražio druge simptome, ali ih nije našao. Zbunjenost i zaprepaštenost bila je velika. Liječnik je nastavljao s pretragom, ali nije mogao pronaći ni najmanjega traga nekakvu oštećenju. Spustio se u naslonjač i nakon kratka razmišljanja izvadio iz džepa partijsku kartu, razderao ju i bacio na pod.

Tada uze Bibliju i reče: „Od danas i ja vjerujem Bibliji. Ona je istinita. Vjerujem u Krista koji je upravo pred mojim očima učinio ovo veliko čudo!“