U evanđeljima susrećemo Isusa koji čini da „slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje“ (Mt 11,5). Isusovo iscjeliteljsko djelovanje potvrđuje navještaj o blizini Božjeg kraljevstva (Mk 1,15). U životu svetog Franje, kao i u životu drugih svetaca – i onih koji su već u nebu i onih koji su još živi ‒ potvrđuju se one Isusove riječi: „Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu“ (Iv 14,12)
O svetom Franji Asiškom, „Asiškom siromašku“, kako su ga još zvali, postoje mnogi životopisi u kojima su opisana brojna čuda koja su se dogodila njegovim posredstvom. Od tih životopisa najpoznatiji su oni Tome Čelanskoga Vita prima i Vita secunda. Uz njih tu su Cvjetići, djela svetoga Bonaventure; Legenda Minor i Legenda Maior itd. Najstariji dokument nosi naslov Sveti razgovor blaženoga Franje s Gospođom „Siromaštinom”. U nastavku donosimo samo nekoliko od mnogobrojnih čudesa zapisanih u djelu Čelanskog Vita prima:
»U Ime Kristovo počinju čudesa svetoga našeg oca Franje…
127. Ponizno zazivamo milost gospodina našeg Isusa Krista da bi ovo probudilo pobožnost suvremenika i da bi poslužili jačanju vjere budućih pokoljenja. Ukratko, ali po istini opisat ćemo ovdje čudesa, koja su, kako je već rečeno, pred gospodinom papom Grgurom bila pročitana i narodu objavljena.
I. Izlječenje uzetih
Onoga dana, kad je posvećeno i sveto tijelo blaženog oca Franje poput najskupocjenijega blaga bilo sahranjeno i većma nebeskim negoli zemaljskim miomirisima pomazano, donesena je neka djevojčica, kojoj već godinu dana bijaše vrat strašno iskrivljen i glava prignuta do ramena te je samo ukoso mogla gore pogledati. Kad je ona svoju glavu malo podmetnula pod sveti lijes, u kojem je ležalo zatvoreno tijelo, odmah joj se ispravio vrat po zaslugama svetoga čovjeka i glava se vratila u redovit položaj. Kako se djevojčica zbog nenadane promjene od čuda upravo zabezeknula, počela je trčati i plakati. Na ramenu se vidjela kao neka udubina zbog položaja glave što ga je prouzročila dugotrajna bolest.
128. Nedaleko od Narnija bijaše jedan dječak koji je imao iskrivljenu potkoljenicu. Bez dvaju štapova nije mogao hoditi. Prosio je i tom je bolešću bio sapet više godina. Svojih roditelja nije ni poznavao. Zaslugama preblaženoga našeg oca Franje je od spomenutog nedostatka tako oslobođen da je bez pomoći štapova mogao svakamo ići i slavio je i blagoslivljao Boga i njegova sveca.
129. Neki Nikola, građanin grada Foligna, imao je skvrčenu potkoljenicu. To mu je zadavalo teške boli. Da bi zadobio nekadašnje zdravlje, toliko je potrošio na liječnike, da se zadužio više nego što je htio i mogao. Napokon, kad mu njihova pomoć nije baš ništa koristila, a strahovita bol ga je toliko mučila da susjedi nisu noću mogli spavati zbog njegova zapomaganja, zavjetovao se Bogu i svetom Franji i dao se odnijeti k njegovu grobu. Dok je noću kod svečeva groba boravio i molio, potkoljenica mu se ispravila. To ga je silno obradovalo i on se bez pomoći štapa povratio kući.
130. Isto tako je jedan dječak imao zgrčenu nogu i to tako da mu je koljeno bilo prionulo uz prsa, a peta uz stražnji dio stegna. Došavši priđe ka grobu blaženoga Franje. Njegov je otac na sebi nosio pokornički pojas, a majka mu se oštro bičevala. I on je posvema i najednom ozdravio te je zdrav i veseo, zahvaljujući Bogu i svetom Franji, mogao ulicama trčati.
131. U gradu Fano bijaše isto tako jedan zgrčeni čovjek. Njegove su potkoljenice bile pune prišteva i sasvim priljubljene uza stražnji dio stegna. Iz njih je izlazio takav smrad da ga liječnici nikako nisu htjeli u bolnicu ni primiti niti u njoj držati. Zagovorom preblaženog oca Franje, čijem se milosrđu utekao, radosno se od bolesti oslobodio.
132. Neka je djevojčica iz Gubbija zbog zgrčenosti ruku godinu dana bila sasvim lišna upotrebe svojih udova. Da bi zadobila milost ozdravljenja, njezina ju je dojilja s voštanim likom donijela ka grobu preblaženog oca Franje. Boravila je ondje osam dana. Jednog joj se dana svi udovi tako oporaviše da su postali sposobni za svoju redovitu djelatnost.
133. Neki drugi dječak iz Montenera više je dana ležao pred vratima crkve, u kojoj počiva tijelo svetoga Franje. Nije mogao ni hodati ni sjedjeti. Od pasa naniže udovi su mu bili lišeni snage i nesposobni za uporabu. Jednog je dana ušao u crkvu i dotaknuo se groba preblaženog oca Franje. Kad je izišao, bio je zdrav. Dječačić je sam pripovijedao da je uza nj, dok je ležao pred grobom slavnog sveca, stao neki mladić koji je bio obučen u odijelo male braće. U rukama je imao krušaka i dječačića je zvao, pružao mu krušku i hrabrio ga da ustane. On je, međutim, uzimajući iz njegove ruke krušku, odgovorio: “Evo zgrčen sam i nikako ne mogu ustati!” Pojeo je dobivenu krušku, a za drugom, koju mu je mladić nuđao, počeo je pružati ruku. Kad ga je mladić ponovno bodrio da ustane, osjećao se bolesnim i nije ustao. Ali dok je pružao ruku za drugom kruškom, spomenuti ga je mladić, davši mu krušku, prihvatio za ruku i izveo napolje. Potom ga je nestalo ispred njegovih očiju. A dječak, videći da je zdrav i neozlijeđen, poče na sav glas vikati. Svima je obznanjivao što se snjim dogodilo.
134. Neka je žena, iz mjesta koje se zove Cocorano, bila donesena na grob slavnog oca puna gnojnih oteklina. Nije se mogla služiti nijednim drugim udom, nego samo jezikom. Dok je neko vrijeme boravila pred grobom svetoga čovjeka, ustala je posvema izliječena. – Neki drugi građanin iz Gubbija, kad je svoga sina zgrčena donio u nekom sanduku na grob svetog oca, primio ga je zdrava i čila. Bio je tako prekomjerno zgrčen da su mu potkoljenice sasvim prionule uza stegna i bile posve sasušene.
135. Bartol iz grada Narnija bijaše čovjek veoma siromašan i bijedan. Jednom zgodom je zaspao u hladovini nekog oraha. Kad se probudio, zamijetio je da je tako ukočen te da nikada više neće moći hodati. Kako je bolest polako napredovala, cijela se noga stanjila, zgrčila i osušila. Nije osjećao ni ubod noža, niti se bojao kakvih opeklina. No, pravi ljubitelj siromaha i otac sviju bijednika, sveti Franjo, jedne mu se noći ukazao u snu i naredio mu da dođe u neko kupalište u kojem će ga, ganut ljubavlju zbog tolike bijede, osloboditi od ove bolesti. Kad se probudio, nije znao što bi učinio. Mjesnom biskupu je točno opisao svoje viđenje. Biskup ga je potaknuo da pođe do kupališta, kako mu je naređeno, prekrižio ga je i blagoslovio. Krenuo je, poštapljujući se, da se, kako je najbolje mogao, dovuče do kupališta. Dok je ovako žalostan išao, iscrpljen od velikih napora, čuo je glas koji mu je rekao: “Pođi s Gospodnjim mirom, ja sam onaj kome si se zavjetovao!” Kad se približio kupalištu, jer je već bila noć, zastranio je s puta i ponovno čuo kako mu glas govori da ne ide pravim putem. I usmjeri ga prema kupalištu. Kad je došao do toga mjesta i ušao u kupalište, osjetio je da mu je jedna ruka stavljena na bedro, a druga na potkoljenicu i da je polako steže. Kako je odmah ozdravio, izletio je iz kupališta, hvaleći i veličajući svemogućega Stvoritelja i blaženoga Franju, njegova slugu, koji mu je udijelio toliku milost i snagu. Taj je čovjek bio uzet šest godina. Bio je prosjak i dobrano poodmakao u godinama.
II. Slijepi koji su progledali
136. Neka žena imenom Sibilija bijaše više godina slijepa. Bila je nevoljnica dovedena grobu čovjeka Božjega. Zadobivši prijašnji vid, radosna se povratila kući. – Neki je slijepac iz Spella pred grobom svetoga tijela ponovno zadobio izgubljeni vid. – Neka druga žena iz Camerina posve je oslijepila na desno oko. Zato su joj njezini rođaci na izgubljeno oko stavili platno što ga se dotaknuo sveti Franjo. Pošto su tako izvršili zavjet, zahvaljivali su Gospodinu Bogu i svetom Franji za povraćeni vid. – Neki je asiški građanin pet godina bio slijep. Blaženi je Franjo za života bio s njim tijesno povezan. Slijepac se uvijek molio blaženom čovjeku, spominjući negdašnje prijateljstvo. I samo što se dotaknuo njegova groba, oslobođen je od sljepoće. – Neki Albertin iz Narnija bio je gotovo godinu dana posve slijep te su mu se očni kapci posve spustili preko očne jabučice. Zavjetovao se blaženom Franji i odmah se, čim mu je povraćen vid, spremio i otišao na slavni grob da ga pohodi.
III. Opsjednuti
137. U Folignu bijaše neki čovjek imenom Petar. Kad je jednom zgodom pošao da hodočasti u svetište sv. Mihaela Arkanđela,71 bilo da se zavjetovao bilo da mu je za grijehe naložena pokora, stigao je do nekog izvora. Kako je umoran od putovanja ožednio, napio se vode iz tog izvora i činilo mu se da je s vodom popio đavle. Tako je bio tri godine opsjednut. Užasno je bilo reći i vidjeti kakve je sve strahote počinjao. kad je došao na grob svetog oca, đavli su bješnjeli i najokrutnije ga zlostavljali. Sigurnim i očitim čudom bio je oslobođen samo što se dotakao groba.
138. Neka žena iz grada Narnija bijaše u velikom stupnju bjesomučna. Činila je užasne stvari i koješta nesklapno govorila. Napokon joj se ukazao blaženi Franjo i rekao: “Prekriži se!” Ona odgovori: “Ne mogu.” Nato joj je sam svetac utisnuo znak križa i iz nje istjerao mučnu mahnitost i đavolska uobražavanja. – Mnogi su muškarci i žene bili mučeni različitim demonskim mučilima i zavođeni opsjenama. Velikim zaslugama slavnog oca bili su istrgnuti iz njihove vlasti. – Kako se, međutim, ta vrst ljudi često običaje zaplesti u kojekakve varke, ovo smo ukratko iznijeli te prelazimo na ono najvažnije.
IV. Bolesnici izbavljeni od smrti, naduveni, vodobolni, zglobobolni, uzeti i razni drugi
139. Neki dječak imenom Matej, iz grada Todija, osam je dana ležao u krevetu kao mrtav. Usta su mu bila posve zatvorena. Ostao je bez vida. Koža njegova lica, ruku i nogu posve je pocrnjela poput lonca na ognjištu. Svi su izgubili nadu u dječakovo ozdravljenje. Kad se majka zavjetovala, neobičnom je brzinom ozdravio. Iz usta je izbacivao zgrušanu krv. Mislilo se da će izbaciti i cijelu utrobu. Međutim, odmah, čim je njegova majka klečeći ponizno zazvala ime svetoga Franje i dovršila molitvu, dječak je počeo otvarati oči, gledati svjetlo, sisati majku. – Malo zatim mu je otpala crna koža, obnovilo se prijašnje mišićje, ozdravio je i zadobio snagu. Odmah, čim je počeo ozdravljati, upitala ga je njegova majka: “Tko te je oslobodio, dijete?” Dijete je tepajući odgovorilo: “Ciku, Ciku!”72 Ponovno ga zapitaše: “Čiji si sluga?” A on je ponovno odgovorio: “Ciku, Ciku!” Nije naime zbog nejakosti mogao potpuno izgovarati i tako je ime blaženoga Franje “Franciscus” ovako tepajući skraćivao.
140. Neki se mladić nalazio na jednoj uzvisini. Odanle je pao. Pri tom je izgubio govor i nijednim se udom nije više mogao služiti. Tri dana nije ni jeo ni pio, niti je išta osjećao. Izgledao je kao mrtav. Njegova majka se nije utekla nijednom liječniku, nego mu je zdravlje zamolila od blaženoga Franje. I tako, pošto se zavjetovala, primila ga je zdrava i počela hvaliti Spasiteljevu svemogućnost. – Neki drugi, imenom Mancin, bio je bolestan na smrt i svi su posve izgubili nadu u njegovo ozdravljenje. Kad je nekako zazvao ime blaženoga Franje, najednom je ozdravio. – Galterije, dječak iz Arezza, trpio je od neprestane groznice i bio mučen dvostrukom oteklinom. Svi su ga liječnici napustili. A kad su se roditelji zavjetovali svetom Franji, vratilo mu se željeno zdravlje. – Jedan koji je bio na samrti, počeo je iz voska praviti svečev lik. Prije nego što ga je dovršio, bio je oslobođen strahovitih muka.
141. Neka je žena više godina ležala u krevetu bolesna i nije se ni na jedan način mogla okrenuti ili pokrenuti. Zagovorila se Bogu i blaženom Franji i posve je od bolesti oslobođena te je ispunjavala sve svoje staleške dužnosti. – U gradu je Narniju jedna žena osam godina imala osušenu ruku da s njom nije ništa mogla raditi. Napokon joj se blaženi otac Franjo ukazao u viđenju, istegnuo joj je ruku i osposobio je za posao kao što je bila i druga ruka. – U istom je gradu neki mladić deset godina bio privezan uz krevet vrlo teškom bolešću. Sav je bio naduven i nikakav mu lijek nije koristio. Pošto ga je majka zagovorila, po zaslugama blaženoga Franje smjesta mu se povratilo željeno zdravlje. – U gradu Fanu bijaše čovjek koji je bolovao od vodene bolesti. Svi su mu udovi bili strahovito natečeni. Njega je blaženi Franjo od te bolesti potpuno oslobodio. – Jedan je građanin iz Tuderta toliko bio pritisnut upalom zglobova da nije mogao ni sjediti, niti je uopće mogao mirovati. Spomenuto trpljenje mu je uzrokovalo neprestanu hladnoću tijela te se činilo da neće doći k sebi. Pozivao je liječnike, učestao je kupelji, uzimao je mnogo lijekova, ali ga ipak ništa od toga nije moglo pridići. Jednog se dana u nazočnosti nekog svećenika zavjetovao svetom Franji sa željom da mu svetac povrati prijašnje zdravlje. Tako se svecu pomolio i doskora je opazio da mu se povratilo zdravlje.
142. U gradu Gubbiju je u krevetu ležala uzeta žena. Kad je i treći puta zazvala ime blaženoga Franje, napustila ju je bolest i ozdravila je. – Neki čovjek imenom Bontadoz tolike je u rukama i nogama trpio boli da se nije mogao ni kretati, niti se mogao na bilo koju stranu maknuti. Izgubio je i tek i san. Jednoga je dana k njemu došla neka žena koja ga je poticala i nagovarala da se, ako od ove bolesti hoće što prije ozdraviti, pobožno zagovori blaženom Franji. A taj joj je čovjek, pritisnut silnim bolima, odgovorio: “Ne vjerujem da je on svet.” A kad ga je ona uporno nagovarala da se zavjetuje, napokon se zavjetovao na ovaj način: “Zavjetujem se svetom Franji i vjerovat ću da je on svetac, ako me u roku od tri dana oslobodi od ove bolesti.” Po zaslugama sveca Božjega doskora je ozdravio i prohodao, počeo je jesti i spavati slaveći svemogućega Boga.
143. Neki je čovjek teško ranjen željeznom strelicom. Strelica mu je ušla kroz očnu šupljinu i ostala u glavi. Liječnici mu nisu mogli pomoći. On se pobožno zavjetovao svecu Božjem Franji, jer se nadao da će se po njegovu zagovoru moći osloboditi. A kad je malo počinuo i zaspao, sveti Franjo mu je u snu rekao da sa stražnje strane glave izvuče strelicu. Kao što je u snu vidio, tako je sutradan učinio. Bez veće poteškoće se oslobodio strelice.
144. Neki čovjek u mjestu Spelli imenom Imperator dvije godine je mnogo trpio od prodora (hernija), jer su mu na donjem dijelu ispadala crijeva. I dugo vremena ih nije mogao unutra utisnuti ni smjestiti te je morao imati poseban jastučić kojim je unutra zadržavao crijeva. Utekao se liječnicima tražeći njihovu pomoć, a oni su od njega zahtijevali pretjeranu svotu. Kako je jednog dana ostao bez novčanih sredstava i životnih namirnica, posve je sumnjao u njihovu pomoć. Napokon se ogledao za božanskom pomoći i počeo se ponizno pozivati na zasluge blaženoga Franje na putu, kod kuće i gdje god se našao. I tako se zbilo da je za kratko vrijeme po milosti Božjoj i po zaslugama blaženoga Franje potpuno zadobio prijašnje zdravlje.
145. Jedan brat našega Reda iz Ancone,73 u pokrajini Marke, imao je tešku bolest crijeva i kostiju. Zbog neuspješna liječenja i zbog dugotrajnosti svoje bolesti počeo je već zdvajati. Zato je od svog ministra, pod čijom je bio vlašću, zamolio dopuštenje da može doći i pohoditi mjesto gdje je počivalo tijelo blaženog oca. Vjerovao je da će po njegovim zaslugama zadobiti milost ozdravljenja. Ministar mu je zabranio da onamo pođe. Strahovao je da mu se ne bi stanje zbog naporna putovanja pogoršalo, jer je padao snijeg i bilo je kišovito. Kad se onaj brat zbog toga, što mu je uskraćeno dopuštenje, malo zbunio, jedne noći mu se ukazao sveti otac Franjo i rekao mu: “Sinko, nemoj se zbog ovoga više mučiti. Svuci kožuh u koji si obučen, baci oblog s ovojem, opslužuj svoje Pravilo i bit ćeš oslobođen bolesti!” Kad je sutra ujutro ustao, načinio je sve po Franjinoj zapovijedi i za brzo ozdravljenje je zahvaljivao Bogu.
V. Ozdravljeni gubavci
146. U San Severino kod Ancone, u Markiji, bijaše neki mladić, koji se zvao Akto. Bio je sav zahvaćen gubom, svi su ga prema sudu liječnika smatrali gubavcem. Svi su mu udovi bili natečeni i odebljali. Zbog ukočenosti i upale žila sve je oko sebe promatrao neobičnim pogledom. Nije mogao hodati, nego je sav bijedan neprestano ležao u bolesničkom krevetu. I svojim je roditeljima zadavao bol i žalost. Njegov otac, prevelikim bolom danomice mučen, nije znao što bi s njim počeo. Tada mu pade na pamet misao da ga na sve moguće načine zagovori blaženom Franji pa je zato kazao svom sinu: “Hoćeš li, sine, da te zagovorim svetom Franji koji svuda na mnogima čini čudesa, ne bi li mu se svidjelo da te oslobodi od ove bolesti?” Sin odgovori: “Hoću, oče.” Otac je odmah dao da se donese papir pa je sinu izmjerena visina i opseg. Zatim reče: “Ustani, sine, zagovori se blaženome Franji, i ako ti bude vraćeno zdravlje, dok budeš živ, svake ćeš mu godine odnijeti svijeću svoje visine.” Ovaj se na očevu riječ nekako podigao i sklopljenim rukama počeo ponizno zazivati milosrđe svetoga Franje. Uzevši mjeru na papiru i dovršivši molitvu, u tili čas je ozdravio od gube. Odmah je ustao da proslavi Boga i blaženog Franju te je počeo radosno hodati. – U gradu Fano neki mladić imenom Bonushomo, kojega su svi liječnici proglasili uzetim i gubavim, očišćen je od gube i oslobođen uzetosti, pošto su ga roditelji pobožno prikazali blaženome Franji. Potpuno je, dakle, ozdravio.
VI. Izlječenje gluhonijemih
147. U gradiću Plebu živio je neki veoma siromašan dječak koji je prosio. Od rođenja je bio gluhonijem. Imao je sasvim kratak jezik. Kad su mnogi više puta ispitivali njegovo stanje, činilo se kao da mu je jezik sasvim odsječen. Jedne večeri je došao u kuću nekoga čovjeka iz istoga mjesta koji se zvao Marko. Znakom je, kako to običaju gluhonijemi, zamolio prenoćište. Na stranu je nakrivio glavu i pod obraz podmjestio desnicu da tako pokaže kako te noći želi kod njega prenoćiti. I taj ga je čovjek radosno primio u svoju kuću i rado ga je zadržao kod sebe, jer je taj mladić umio dobro posluživati. – Mladić je bio dobre ćudi. I premda je od rođenja bio gluhonijem, ipak je po znakovima shvaćao kad mu se nešto zapovijedalo. Kad je taj čovjek jedne večeri sa svojom ženom večerao, a mladić bio s njima, rekao je ovaj svojoj ženi: “Ovo bih smatrao najvećim čudom, kad bi blaženi Franjo ovome povratio sluh i govor.”
148. I odmah je nadodao: “Zavjetujem se gospodinu Bogu da ću prigrliti ovoga mladića i za nj ću se brinuti dok bude živ, ako se blaženi Franjo to udostoji učiniti.” I gle čuda! Čim je izgovoren zavjet, mladić je smjesta progovorio i rekao: “Živio sveti Franjo!” I zatim je, pogledavši gore rekao: “Vidim svetoga Franju kako ovdje stoji, dolazi da mi udijeli govor!” I mladić nadoda: “Što ću kazati svijetu?” Onaj čovjek odgovori: “Hvalit ćeš Boga i spasit ćeš mnoge ljude!” I napokon je onaj čovjek ustao, mnogo se radovao i klicao. Svima je objavio što se dogodilo. Svi su se sletjeli koji su ga prije vidjeli da ne govori. Ispunjeni divljenjem i čuđenjem, ponizno su hvalili Boga i blaženoga Franju. Narastao mu je jezik i postao prikladan za govor. I mladić je počeo izgovarati dobro oblikovane riječi, kao da je uvijek govorio.
149. Neki drugi dječak, koji se zvao Villa, nije mogao ni govoriti ni hodati. Mjesto njega se njegova majka s vjerom zagovorila i načinila voštani svečev lik i odnijela ga s velikim poštovanjem u mjesto u kojem počiva blaženi otac Franjo. Kad se vraćala kući, našla je sina kako hoda i govori. – Neki je čovjek u biskupiji peruđinskoj bio posve lišen govora i riječi. Uvijek su mu usta bila otvorena, strašno je zijaveo i mučio se. Grlo mu je bilo jako natečeno i kad je stepenicama htio doći do groba, izbacio je mnogo krvi. Od bolesti je posve oslobođen. Odmah je počeo govoriti, usta je zatvarao i otvarao kako treba.
150. Neka je žena u grlu trpjela tako veliku bol, da joj je jezik od prevelike vrućine prionuo uz nepce i osušio se. Nije mogla ni govoriti, ni jesti, ni piti. Stavljala je obloge i uzimala ljekarije, ali nakon svega toga nije osjećala nikakva olakšanja. Napokon se u srcu, jer ne mogaše govoriti, zavjetovala svetome Franji. I najednom joj se u u ustima meso provalilo i iz grla joj je izišao okrugao kamenčić. Izvadila ga je rukom i svima ga je pokazivala, čim je oslobođena. – U gradini Greccio bijaše neki mladić koji je izgubio sluh, pamćenje i govor; ništa nije ni razumijevao ni osjećao. Njegovi su ga roditelji, jer su imali veliko povjerenje u svetoga Franju, poniznom pobožnošću zagovorili svecu. Kad je zavjet bio izvršen, blagonaklonošću preslavnoga oca Franje obdaren je obilno svim osjetilima koja nije imao.
Na hvalu, slavu i čast Isusa Krista, Gospodina našega, neka njegovo kraljevstvo i njegova vlast bude čvrsta i neslomljiva u sve vijeke vjekova. Amen.
_________
71. To je vrlo glasovito svetište sv. Mihaela Arkanđela na Monte Garganu u Apuliji.
72. “Ciku” ili “Ceko” je pučko ime od milja koje je skraćivanjem nastalo od imena Francesco. Taj oblik je i danas u upotrebi.
73. Ovo je jedini mali brat (franjevac) koji se anonimno spominje u ovom popisu čudesa.