Jednoga dana u kolovozu 1982. boravio sam s paterom Tardifom, voditeljem molitve ozdravljenja za bolesnike u Međugorju. Ljudi su masovno stigli autobusima. Crkva u kojoj se susret održavao bila je dupkom puna. Usto je više stotina nazočilo molitvenom susretu na vanjskom prostoru crkve. U tijeku molitve pater Tardif izgovorio je riječ neposredne spoznaje što se ticala trojice ljudi koji su bili gluhi i koji su u tom trenutku čuli snažno zujanje.
On je potvrdio da ovi ljudi upravo doživljavaju ozdravljenje i da će to uskoro moći posvjedočiti. Za nas je to bilo veliko iznenađenje: Kako je s tolikom sigurnošću mogao takvo što tvrditi?
Nitko u Hrvatskoj nije znao što je karizma, dar neposredne spoznaje. Najavi je slijedila nemirna tišina: svatko je čekao ne znajući što se zapravo događa. Pater Tardif ostao je uporan te je zamolio da trojica ozdravljenih dođu naprijed i posvjedoče. Ponovna šutnja. Potom dolazi četrdesetogodišnji čovjek, a malo potom probija se starija žena. Oboje bojažljivo priznaju da već duže ništa nisu čuli i da sada sve izvrsno razabiru. Najprije je slijedila velika zbunjenost nazočnih, a potom veliki hvalospjev.
Pater Tardif čvrsto se držao istinitosti neposredne spoznaje: „Najavio sam tri osobe, a do sada su došle samo dvije! Očekujem dakle da dođe i treća!“
Trebalo je pričekati još nekoliko minuta dok je šesdesetogodišnja gospođa pristupila i objasnila kako je bila vrlo zbunjena zbog onoga što se upravo događalo u njezinom bolesnom uhu te da je pričala sa susjedom, nesvjesna da bi trebala pristupiti i svjedočiti. I ona je bila ozdravljena.
Nekoliko trenutaka kasnije ja, Philippe, dobio sam riječ spoznaje koja se ticala četrdesetpetogodišnje žene čija je desna noga bila oduzeta i koju je Gospodin upravo ozdravio. Pozvao sam na svjedočenje, ali se nitko nije odazivao.
Iznova znatiželjna tišina… Ostao sam ljubazno uporan, ali još uvijek ništa. Stoga sam ponovio riječ neposredne spoznaje. Odjednom pokraj sebe čujem zbunjen krik. Prevoditeljica je zabunom najprije najavila ozdravljenje desne ruke, dok je riječ bilo o desnoj nozi. Začuo se smijeh nazočnih. Nakon toga pojavila se četrdesetpetogodišnja gospođa koja je prije nekoliko minuta ozdravila od oduzetosti desne noge i koja je svoje štake stavila do nogu Blažene Djevice Marije.
Da žena slučajno nije čula ispravak riječi neposredne spoznaje, valjda se ne bi osjećala osobno pozvanom i možda bi posumnjala u ozdravljenje svoje noge…
Philippe Madre, Gott heilt… auch heute)
Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi i sili Božjoj. (1Kor 2, 1-5)
Ovo je izvadak iz knjige “Primjeri koji potiču, privlače, hrabre i opominju – fra petra Ljubičića”.
Dopuštenje autora za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.rastimougospodinu.com
