MOLITVA SLAVLJENJA U ZAJEDNICAMA ODS-a

Podijelite ovo s prijateljima!

KLICANJE I PLJESKANJE

Dostojno slavimo Gospodina!

Na našim molitvenim susretima Obnove u Duhu redovito je prisutna molitva slavljenja. Slavimo Gospodina zbog njega samoga, u toj molitvi ne tražimo ništa za sebe nego njega veličamo, njemu pjevamo, njemu kličemo, njemu plješćemo, njega uzvisujemo ! Kako to lijepo kaže psalmist:
»Slavite ga zbog beskrajne veličine njegove«.
Molitva slavljenja proizlazi iz čistog srca koje ljubi Boga i vrši njegovu svetu volju. U jednom svojem govoru upućenom karizmatskim zajednicama. Na tu vrstu molitve pozvao nas je i sam blagopokojni papa:
»Na osobit način nastavite gajiti i širiti ljubav prema molitvi pohvale, obliku molitve koji najneposrednije Boga priznaje Bogom; takva ga molitva hvali zbog njega samog; slavi ga jer On Jest, daleko prije razmišljanja o onome što on čini«(1).

(1) Papa Pavao VI i Ivan Pavao II, A Petar ustade..., 
Zbirka papinskih govora upućenih Katoličkoj karizmatskoj obnovi od njena nastanka do 2000. godine. FIDES, Koprivnica 2003, str. 44

Pozvani smo da neprestano gajimo i razvijamo hvalbenu molitvu na našim susretima i da se za taj način molitve ustrajno i marno pripremamo u našim molitvenim zajednicama.
Slaviti Živoga Isusa nije dakle samo dati oduška emocijama nego je vanjski izričaj našeg rasta u Gospodinu. Lijepo je to izrekao sv. Augustin:»Pjevaj kako to običavaju putnici: pjevaj i putuj. Što znači: putuj? Napreduj, napreduj u dobru» i još: «Sretni smo ako činimo ono što slušamo i pjevamo»; „ Želite hvaliti Boga? Hvalite Boga ako dobro živite“.

Koliko je snažna istinska molitva slavljenja pokazuje nam jedan događaj iz povijesti spasenja, kada je narod slavljenjem pobjeđivao svoje neprijatelje:»Potom se Jošua posavjetova s narodom i postavi Gospodnje pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati: « Slavite Gospodina jer vječna je ljubav njegova: Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Gospodin podiže zasjedu na Amonce…, te biše razbijeni!(2 Ljetopisa 20).

1. Glazbenim instrumentima:

»Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citrom! Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše, Gospodina neka slavi! Aleluja!» ( Psalam 150).

2. Pjesmom:

«Hvalite Gospodina jer je dobar, pjevajte Bogu našem, jer je sladak; svake hvale on je dostojan» ( Psalam 147).

3. Podizanjem ruku:

«Tako ću te slavit za života, u tvoje ću ime ruke dizati» (Psalam 63).

4. Pljeskanjem i klicanjem:

«Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim» (Psalam 47)

5. Plesom:

«Neka u kolu hvale ime njegovo» (Psalam 149) ; « David i sav dom Izraelov igrahu pred Gospodinom iz sve snage…» ( 2 Sam 6,5)

6. Pjevanjem u klicanju:

O ovom načinu pjevanje govori nam sv. Augustin:

(2) SVETI AUGUSTIN, Božanski Časoslov, KS, Zagreb 1997, str. 1227

«Bogu pjevati dobro znači u klicanju pjevati. Što je to pjevati u klicanju? Ono što srce pjeva nije moguće razumijeti niti riječima iskazati. Oni naime što pjevaju kod žetve, u vinogradu ili prigodom nekog oduševljenog posla, kad počnu klicati od veselja riječima pjesama, ispunjeni su tolikim veseljem da ga ne mogu izraziti riječima. Ne paze na slogove riječi, nego samo na zvuk klicanja»(2)

7. Pjevanjem u jezicima:

O tom posebnom načinu pjevanja piše papinski teolog R. Cantalamessa, citirajući sv. Pavla:
«Molit ću se Duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve Duhom, ali pjevat ću ih i umom! (1 Kor 14,15);

(3) RANIERO CANTALAMESSA, Hvalospjev Duha, Duh i voda, Jelsa 1998, str. 223

Iz konteksta se zaključuje da je «pjevanje u Duhu» jedna vrst govora u jezicima, prenesenog na glazbeno područje. Označuje jedno pjevanje po nadahnuću, bez riječi ili napisanih nota, koje je modulirano tog časa, prema nutarnjem nadahnuću Duha, u nizu slogova»(3).

POKLICI I USKLICI U OBREDIMA SVETE MISE

U misnom slavlju naše izraze odobravanja, radosti i vjere izražavamo, između ostalog, kroz aktivno sudjelovanje u poklicima i usklicima.

Pokajnički čin i Gospodine, smiluj se:

Nakon pokajanja za grijehe, zajedničke ispovijedi za grijehe i nakon odrješenja, slijedi POKLIK: Gospodine smiluj se! Dakle nakon čina pokajanja kličemo Gospodinu da nam se smiluje.

Himan „Slava Bogu na visini“

Prva strofa himna „Slava“ POKLIK je Bogu Ocu. U njoj se nižu izričaji hvale i poklonstva: Hvalimo te. Blagoslivljamo te.Klanjamo ti se. Slavimo te.
(4) ANTE CRNČEVIĆ, u Živo vrelo, 2005, br. 3 i 4Druga strofa usmjeruje hvalu Crkve prema Kristu koja završava s nekoliko HVALBENIH POKLIKA (Ti si jedini svet, jedini Gospodin, jedini svevišnji) u kojima Crkva kliče Kristu!(4).

Zborna molitva „Pomolimo se“

Narod se pridruži toj molitvi, uz nju prione i POKLIKOM Amen čini je svojom.
Uvijek kada na Misi izgovorimo Amen, mi zapravo kličemo Gospodinu !

Biblijska čitanja

Vjernici POKLICIMA priznaju i ispovijedaju da je Krist prisutan i da im govori u čitanjima:
– Riječ je Gospodnja. Svi USKLIKNU: Bogu hvala!
– Čitanje svetog Evanđelja npr. po Ivanu. Narod USKLIKNE: Slava tebi, Gospodine!
– Riječ je Gospodnja. A svi USKLIKNU: Slava tebi, Kriste!

Priprava darova

Nakon prinosa kruha, narod može na kraju USKLIKNUTI: Blagoslovljen Bog u vijeke.
Isto tako, i nakon prinosa vina, možemo USKLIKNUTI: Blagoslovljen Bog u vijeke.

Svaka molitva koju moli svećenik (zborna, darovna i popričesna) završava ovako:
Po Kristu Gospodinu našem, ili Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova; ili Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Na kraju narod USKLIKNE: Amen.

Svet svet svet

Predslovlje koje moli svećenik završava sa POKLIKOM kojim sav puk, pridružujući se nebeskim silama, pjeva ili glasno moli Svet.

Tajna vjere

Svećenik kaže: Tajna vjere: A narod nastavi POKLIKOM: Tvoju smrt, Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavno dolazak iščekujemo.

Završna doksologija

Svećenik uzme pliticu s hostijom i kalež, oboje podigne i govori:
Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu, tebi Bogu, Ocu svemogućemu, u jedinstvu duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova.
Narod USKLIKNE: Amen.

Embolizam

Nakon Očenaša, svećenik sam nadoda i izmoli embolizam i ište za svu zajednicu oslobođenje od vlasti zla: Izbavi nas, Gospodine, od svih zala, daj milostivo mir u naše dane…
Narod zaključi molitvu POKLIKOM: Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove.

PLJESKANJE NA SVETOJ MISI?

Čini se da se danas pljeskanje u liturgiji može promatrati u nekoliko vidika, prema tomu u kojem se smislu rabi.
1. Pljeskanje kao dio glazbenog izražavanja (kao dio pjesme ili skladbe), tvoreći s pjesmom nerazdvojnu cjelinu.
2. Spontani pljesak, u okviru propovijedanja i homilije
3. Poticanje na pljeskanje, koji zapravo pobuđuje najviše pitanja. Koristi se kako bi zajednica izrazila svoju suglasnost, oduševljenost , te dala svoj pečat nekom liturgijskom činu.

Od spomenuta tri oblika možda bi bio najprihvatljiviji prvi oblik, onaj u glazbenom kontekstu, ali on nigdje u hrvatskome kontekstu nije liturgijski verificiran. Zacijelo postoje kulture gdje je takav oblik liturgijski prihvatljiv, ali koliko je meni poznato, niti jedna hrvatska liturgijska pjesma nema pljeskanje kao svoju sastavnicu.

(5) IVAN ŠAŠKO, Pljeskanje u Liturgiji? u Živo vrelo, 2005, br.1, str. 40

Stoga treba jasno reći da liturgijski dokumenti nigdje ne spominju gestu pljeskanja. Zašto? Zato što kao izražaj odobravanja, potvrde, prihvaćanja i suglasnosti liturgija ima u odgovoru Amen, a osobito u pjevanim zazivima i usklicima (5).
Molitvene zajednice Obnove u Duhu pozvane su da radosno slave Gospodina na svojim molitvenim susretima i da dostojno slave Svetu Misu poštujući liturgijske norme , obdržavajući ono što se mora činiti i izbjegavati sve ono što se ne smije.

o. Zdravko Barić, smm

Izvor: ODS HR