Prema Kur’anu, islamskoj svetoj knjizi, “nezamislivo” je da bi Bog sebi uzeo dijete. Zbog toga je nauk mnogih islamskih učenjaka da je velika hula Boga nazivati Ocem, te se samim time niti jedan musliman ne može smatrati djetetom Božjim. Zbog toga muslimani sebe kao i Isusa smatraju isključivo robovima Božjim, te ih učenje uči da je Isus za sebe kod rođenja rekao da je “rob” Božji. Da je ovo potpuno suprotno objavi i opisu Boga Biblije, pogledati ćemo detaljno sa citatima iz Svetog Pisma.

 

Sin baštinik kuće, a ne sluškinja ili rob

Biti podložan Bogu poput roba i ljubiti ga kao svog Gospodara je hvalevrijedno, no uslijed takve pobožnosti stvara se slika da je Bog silan, moćan, strašan. Može biti i milosrdan – ali manje milosrdan svakako od Oca, tj. nema razloga biti milosrdan. U kršćanstvu je sluga radnik koji je plaćen za svoju plaću ali ujedno mora na Boga gledati kao i na Oca. Bog Biblije je itekako milosrdan Bog i Ocem je objavljen jer On koji daje ljudima ljubiti, kudikamo više može ljubiti od čovjeka, te se kao ljubav i objavljuje (1 Iv 4,8). O baštini i odnosu Oca i djece Božje može se govoriti i u citatu iz Ivana 8,35, iako cijeli kontekst uzevši u obzir prethodnih par rečenica tog evanđelja govori zapravo o ropstvu grijeha. No teza koju otkriva Isus prikazuje odnos i što ropstvo predstavlja te da je takav odnos neprirodan u smislu vječnog i sigurnog boravišta pod istim krovom, što se metaforički može odnositi i na vječnu kuću, tj. kraljevstvo Božje. Isus to otkriva sljedećom rečenicom:

Ivan 8,35
Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.

Ovu analogiju govori Sveto Pismo i u drugom primjeru, navodima Pavla, da neki sin logično, prima baštinu od Oca upravo zato jer tog Oca i priznaje te kao dijete onda može i primiti baštinu:

Poslanica Galaćanima 4, 6
A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: “Abba! Oče!” 7 Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Biblija o baštini Abrahamovih sinova – Jišmaelu praocu Arapa, te Izaku

Pavao se u Bibliji osvrće na tekst Starog zavjeta i rođenje prvog Abrahamovog sina, koji nije bio začet sa njegovom ženom Sarom nego sluškinjom Hagarom dok još Sara nije mogla roditi. Abrahamovu potomstvu je obećana baština no Sveto Pismo to ne tvrdi jednako za Hagarina sina; kako objašnjava Pavao da je Izak rođen “snagom obećanja”:

Poslanica Galaćanima 4, 22
Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. 23 Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja. 24 To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo – to je Hagara. 25 Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom. 26 Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša.

Da se apostol Pavao zbilja referira na Knjigu Postanka i Abrahamovu priču potvrđuju i sljedeće rečenice u nastavku:

Poslanica Galaćanima 4, 28
Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja.

 

Baštinici sinovi slobodne, a to je Sara

Pavao, čovjek koji je dobio cijelo evanđelje u srce bez ga je prethodno naučavao (Poslanica Galaćanima 1,12) budući da je ujedno bio farizej i pismoznanac, vrlo je dobro poznavao tekstove Starog zavjeta, te se referira na Abrahama i baštinu koja mora pripasti slobodnima budući da sin sluškinje ne smije biti baštinik:

Poslanica Galaćanima 4, 30
Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne. 31 Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.

To se poklapa sa Knjigom Postanka i pričom o Abrahamu. Iako je Bog obećao Abrahamu da će i Jišmaela kojeg je Abraham također morao obezati (Knjiga Postanka 17,23) rodnim učiniti i razmnožiti te da će dvanaest knezova od njega poteći i u silan narod izrasti (Knjiga Postanka 17,20), Abrahamova žena Sara je zahtjevala da Abraham otjera sluškinju Hagaru i njezinog sina Jišmaela jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom žene. Bog je to odobrio i specifično govori o Izakovom potomstvu da će ono ovjekovječiti ime Abrahamovo (Knjiga Postanka 15, 4, Knjiga Postanka 21, 12):

Knjiga Postanka 21, 12
Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.

Sa Izakom i njegovim potomstvom Bog sklapa Savez vječni

Usprkos i velikom blagoslovu Jišmaela da je Bog za “Savez vječni” odabrao ipak Izaka govore ovi stihovi iz Pisma:

Knjiga Postanka 17, 19
A Bog reče: “Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. 20 I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti. 21 Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.”

Abrahamu je i žena koju je uzeo nakon Sare, Ketura – rodila šest sinova. No za Savez vječni Bog je odabrao samo Izaka, prema tekstovima iz Biblije. Upravo su židovi, potomci Izaka, od kojega su dalje potekli razni kraljevi te na kraju, Isus Krist, čija se krv Saveza prolijeva na optuštenje grijeha (Evanđelje po Mateju 26,28). Jišmaelovi potomci su pustinjski Arapi.

Čovjek u osjećaju djeteta Božjeg i djeca kao jedini baštinici

Da robovanju nema mjesta u zdravom odnosu prema Bogu govori i Pavao jer se on poziva na vjerovanje tadašnjih židova farizeja kojima je nauštrb Isus činio dobra djela subotom, koji nisu Boga upoznali kroz silno milosrđe Isusovo te njegove nauke o milosrdnom Ocu (mada osim slijeđenja pogrešnog boga, to ropstvo može biti uzrokovano i pogrešnim navikama):

Poslanica Galaćanima 4, 8
Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu.
9 Ali sada kad ste spoznali Boga – zapravo, kad je Bog spoznao vas – kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?

Da su djeca Božja baštinici Oca na nebesima, govori nam Sveto Pismo i u ovom primjeru:

Poslanica Rimljanima 8, 14
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15 Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: “Abba! Oče!” 16 Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17 ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Zaključak

Svi ovi citati prikazuju vjerno da je Bog Biblije mnogo drugačije opisan i prikazan u Kur’anu (koliko god muslimani njega pokušavali prikazati istim kao Boga Biblije gdje je Isus sve samo nikako ne Bog; niti umro na križu), te iako se čak i Bog predstavlja u svom opisu kao Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, upravo više na ovakvim dubljim temama o pitanju posinstva Božje djece odnosno odnosa ropstva vide se velike razlike i kontradikcije u odnosu na Sveto Pismo koje je Božja Riječ. Mnogi muslimani čak donekle i shvaćaju da je Bog Otac te se opravdavaju da je to logično jer je izvor svega iako im je njihova sveta knjiga tu jasna, a draže im je to zaobilaziti i koncentrirati se dokazati da Isus nije Gospodin i Bog (iako to Isus sam nepobitno potvrđuje i riječima (Iv 20,28-29) i djelima ljubavi prije svega). Prema Svetom Pismu, upravo je točna biblijska definicija Antikrista ova: “Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina” (1 Iv 2,22-23) a to ispunjava islamska teologija.

Bog je prema Bibliji Otac, i kao izvor svega stvorenoga pogotovo se njegovom djecom moraju nazivati oni koji su stvoreni na njegovu sliku i priliku; a to su ljudi, i pogotovo oni koji imaju Boga za svog Oca. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca (1 Iv 2,23). O posinstvu Božje djece kao Božje Istine govore i ovi citati starozavjetnih i novozavjetnih knjiga Svetog Pisma:

Izaija 45,11
Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: “Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate?

Matej 7,11
Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!”

Matej 18,3
i reče: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko

Ivan 1,12
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,

Otkrivenje 21,7
To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin.

 

Izvor: www.svjedocanstva.com