U zadnje vrijeme, a ja to vidim već dugo, svjedoci smo podijeljenosti u društvu i Crkvi. Kad govorimo o Duhu Svetom, onda govorimo kako On spaja, povezuje ljude u jednu Crkvu, kako On sjedinjuje ljude u ljubavi, oduzima strah, daje snagu i darove za izgradnju Crkve. Kako onda vidimo dvije Crkve? Jedna se angažira, aktivira, bori za istinu i društvenu pravednost; druga odlazi, ne mari, čak se i bori protiv onoga što radi ova Crkva. Kako to, a svi smo primili Duha Svetoga, svi smo molili iste molitve u crkvi, pjevali iste pjesme, primili istu pričest? Kako smo usklađeni u Crkvi, a izvan crkve toliko podijeljeni?

Isus govori o Duhu Svetom kao duhu istine. Duh Sveti nas uvodi u istinu, a Isus – Božja Riječ – je Istina. Ne može čovjek biti ispunjen Duhom Svetim, ako ne upozna i prihvati istinu. Radi toga u Crkvi uočavamo podijeljenost, jer je riječ o mnogim ljudima koji nisu upoznali, prihvatili i ne žive istinu. Oni imaju neko svoje mišljenje, koje se opet bazira na drugim učiteljima: medijima, političarima, interesima, eurima…

Zato, molimo za Pedesetnicu u Crkvi, da se Duh Sveti izlije na vjerne, one koji ga mogu i žele primiti. Nije važan broj, potrebna je snaga! Isus je jači od svega, samo treba nekoliko posto ljudi u Hrvatskoj, koji će slušati poticaje Duha Svetoga i hrabro za njega svjedočiti, biti Njegova usta, ruke, noge, udovi… Mislim da to Hrvatska ima, samo treba lidere, vođe, drugim riječima pastire po Srcu Isusovu – hrabre, koji će biti slobodni od svih ovih zakulisnih igrica i igara, ucjena na fino. Molimo za dar Duha Svetoga, neka se izlije na pastire, jer mnogi su ohladnjeli, mnogi se boje, mnogi su zapetljani u razne interesne skupine, mnogi traže samo svoj probitak i imetak. Takvi ne mogu voditi. Samo slobodni mogu voditi, samo slobodni mogu druge odvezati! ”

Nedopustivo je da na hodu za život nema dovoljno podrške od pastira. To je bio moment kada se trebalo više stati uz narod, uz ovce…” Nedopustivo, a opet se dogodilo. To je bio moment kada se moglo stati uz narod, uz ovce, koje, čini mi se, danas prednjače u hrabrosti i zauzimanju za javno dobro. Sjetimo se poruke proroka u starom zavjetu: ako nema društvene pravednosti, zauzimanja za najmanje (siromašne, udovice, djecu, potrebite), uzaludan je kult. Taj kult (obred, liturgija) bez društvene pravednosti, Bogu se gadi! Bog želi da njegovi vjerni sprovode u život ono što su na obredu (liturgiji, misi) primili.

Ukoliko se ne živi Euharistija, onda se ona dobro ni ne slavi! Ne govorim o vanjskim elementima, iako i u tome ima svega, već govorim da kršćani (zajedno s pastirima) u Hrvatskoj očito ne slave dobro sv. misu (Euharistiju) u nutrini. Nutrina je uprljana.Nije zato ni čudo, da smo ucijenjeni. Danas je ‘in’ ucijeniti na fino – uslugama, donacijama itd. Odgovara nam društvo bogatih, gdje se lijepo pojede i popije, ali nas trebaju vjerni! Oni trebaju vođu. I ti vjerni, također, žele od srca primiti svećenika, Biskupa… Ali ti vjerni time ne ucjenjuju. Iz ove pozicije gledajući, bolje da se crkve raspadaju, ali da su u njima vjernici i slobodni pastiri. Puno je ljepša ta Crkva, od one ucijenjene, prodane, potkupljene, lažne, sa fasadama na zidu i sa ‘izbijeljenim grobovima’, koji izvana izgledaju lijepo, ušminkano i u odjelima, a u nutrini tamni, puni nečistoće. Ako je meni to mrsko, mogu misliti koliko je to Isusu mrsko gledati. Mislim da bi on to sve otpustio i krenuo dalje, gdje će ljudi slušati i živjeti ono što On govori. Nije li, uostalom, to učinio i sv. Pavao Židovima, nakon što je sve pokušao da ih privede k vjeri?

Bože, daj nam Duha Svetoga, a u međuvremenu mnogo strpljenja sa sobom i drugima.