Isus zna što znači biti slabo, ranjivo, malo dijete. Nema sumnje da je on plakao na rukama svojih roditelja. Kad je obitelj morala pobjeći u Egipat, jer je kralj Herod želio ubiti Isusa, ovisio je o Marijinoj i Josipovoj zaštiti, o njihovoj ljubavi. Isus je htio biti nama sličan u svemu, osim u grijehu.

Jedan od lijepih i tradicionalnih načina da se suobličimo s Isusom jest pobožnost Djetetu Isusu. Znajući što je Isus morao proživjeti kao dijete, možemo mu povjeriti zaštitu svoje djece i unuka.

Božić je idealno vrijeme za roditelje, bake i djedove, kumove, tete, ujake i stričeve da časte Isusa tako što će pomagati da se njihova djeca približe Isusu. Zašto ne bismo svake godine za Božić posvetili djecu Isusu?

Dok spremamo kuću za Božić, pravimo kolače, kitimo bor važno je da se sjetimo da je u središtu svega Mali Isus. Dok pripremamo i darujemo poklone za Božić, sjetimo se da su duhovni darovi jedini trajni i mnogo dragocjeniji od materijalnih. Zato je dobro moliti za djecu, zahvaljivati za njih i blagoslivljati ih! Moliti, na primjer, devetnicu Praškom Malom Isusu od 16. do 24. prosinca, ili u neko drugo doba.

 

Posvetna molitva

O Mali Isuse, naš ljubljeni Kralju, po rukama tvoje Majke pune ljubavi, tebi posvećujem (ime) svoje dijete (unuka, nećaka, …). Stavi ga/je pod svoju zaštitu, sačuvaj ga/je od bolesti i svih štetnih utjecaja. Čuvaj ga/je čisti/o/m i dopusti da on/ona može rasti, poput tebe, u milosti i kreposti pred Bogom i ljudima. Mali Isuse, blagoslovi (ime). Amen.

Mnogi su sveci častili Malog Isusa. Izdvojili smo sv. Franju Asiškog, sv. Antuna Padovanskog, sv. Kajetana, sv. Gerarda Majella, sv. Tereziju od Djeteta Isusa, sv. Tereziju Avilsku, sv. Ivana od Križa, sv. Faustinu Kowalsku i sv. Ružu Limsku.

Sveta Mala Terezija posebno je štovala Malog Isusa i dodala njegovo ime svome kad je ušla u Karmel.

Molitva koju je sastavila sv. Terezija od Djeteta Isusa:

Molitva nebeskom Ocu

Vječni Oče, Sin tvoj jedinorođeni, slatko djetešce Isus, moja je svojina, ti si ga naime sam dao meni. Ja ti prikazujem neizmjerne zasluge njegova božanskog djetinjstva, pa te u njegovo ime molim, pozovi u nebesku radost mnoštvo malene djece, koja će dovijeka pratiti božanskog Jaganjca.

Sveta Terezija Avilska svakom je samostanu koji je osnovala dala kip Djeteta Isusa, a sveti Ivan od Križa gajio je posebnu pobožnost prema svetom Djetetu. Tijekom božićnih dana na njemu se odražavala silna radost.

Sveti je Franjo, nadahnut dubokom ljubavlju za Spasitelja i njegovo sveto djetinjstvo želio da ga na poseban način počasti za blagdan njegova rođenja. Odlučio je napraviti „prve jaslice“ oponašajući okruženje u kojemu je Mali Isus rođen. Franjo je često razmatrao Utjelovljenje Gospodnje i želio ga predočiti ljudima oko sebe.

Svetog Antuna Padovanskog prikazuje se kako drži u svojim rukama Dijete Isusa. Taj veliki propovjednik Riječi Božje boravio je u jednom malom mjestu u Francuskoj. Do kasno u noć čitao je Sveto Pismo. Iznenada je jako svjetlo ispunilo sobu, svjetlo sjajnije od sunca. Mali se Isus pojavio na Antunovoj Bibliji i podragao ga po licu. Te je noći Riječ Božja postala Antunu vidljiva, kao nagrada za njegovo neumorno propovijedanje. Vlasnik kuće, privučen jakim svjetlom, došao je u sobu i vidio Antuna kako drži Malog Isusa.

Sveti Gerard Majella jednom je kao dijete molio ispred slike Majke Božje u crkvi u svom rodnom gradu. Iznenada je Dijete Isus oživjelo na rukama svoje Majke i dalo Gerardu da pojede komad kruha. Iz kruha se širio nebeski miris. Kao odrasla osoba Gerard je često drugima pričao tu zgodu, potpuno prirodno, kao da se takvi čudesni događaji događaju svima.

Sveta Faustina Kowalska također je imala viđenja Malog Djeteta Isusa. Evo kako ona opisuje jedan od tih doživljaja:

„2. veljače 1936. Ujutro, kad sam se probudila na glas zvona, bila sam jako umorna. Nisam se mogla osvijestiti i skočih u hladnu vodu. Nakon dvije minute napusti me umornost. Kad sam došla na razmatranje, vrvjelo je cijelo jato besmislenih razmišljanja u mojoj glavi i borila sam se protiv toga za vrijeme cijelog razmatranja. Isto mi se događalo u molitvama. Ali kad je započela sv. misa, uđe čudan mir i radost u moju dušu. Vidjela sam Presvetu Majku s Djetetom Isusom i svetim Starcem (sv. Josipom), koji je stajao iza Majke Božje. Presveta Majka mi reče: ‘Ovdje imaš najdraže blago’ – i predade mi Dijete Isusa. Kad sam uzela u ruke Isusa, nestadoše Majka Božja i sveti Josip. Ostala sam sama s Djetetom Isusom. Tada mu rekoh: ‘Ja znam, da si ti moj Gospodin i Stvoritelj, premda si tako malen’. Isus ispruži svoje ručice prema meni i smiješeći se gleda u mene. Moj duh bio je ispunjen neusporedivom radošću, a Isus iznenada nestade. Bilo je vrijeme za pričešćivanje. Odmah pođoh, pune duše, zajedno sa sestrama na sv. pričest. Nakon sv. pričesti čula sam u duši riječi: ‘Ja sam u tvom srcu Isti kojeg si držala na svojim rukama’.“ Dnevnik sestre Marije Faustine Kowalske (608, 609)

 

Izvor:stellamaris.com