Svake nedjelje Vječni sijač sije svoju riječ nama. Ona pada kao kiša na sve stvari, ali različiti su učinci njezinog padanja.
Božja riječ ne vraća se bez ploda. Hoće li ona donijeti plod u nama? – to je pitanje koje si moramo postaviti.
Prihvaćam li tu riječ cjelovito onako kako mi je ponuđena, čuvajući i ono što ne mogu shvatiti ili uzimam od te riječi samo ono što mi se čini, logičkim, aktualnim, modernim?…? Slušam li Božju riječ kao meni uporavljenu ili mislim da je to rečeno samo za druge?
Poštujem li je kao Riječ Božju, dar Svevišnjega, Riječ života, Riječ Očeva… ili je to za mene riječ s kojom mogu činiti što me volja?
Vjerujem li da je istina što mi ta riječ govori i da po njoj Bog želi nešto učiniti sa mnom i po meni ili je prihvaćam s nevjericom i indiferentnošću? Od unutarnje raspoloživosti s kojom primamo Riječ Božju ovisi kakve će ona učinke proizvesti s nama.
Današnje evanđelje donosi nam usporedbu o sijaču i uspjehu njegove sjetve. Isusove usporedbe su žive i pune poruka i pouka. One nas potiču na dobra djela.
Svatko vrlo dobro zna kako je sijaču na srcu da mu sjeme posijano u zemlju donese što veći rod. U tu svrhu on bira najbolje sjeme do kojega može doći. Isto tako i Gospodinu Bogu, koji se skriva u slici sijača, mnogo je stalo do toga da sjeme riječi Božje, koje sije u ljudske duše preko svojih službenika donese što veći rod.
Sijač iz usporedbe je sam Isus Krist, Sin Božji. Sjeme je Božja riječ. Mjesto gdje sjeme pada: put, stijenje, trnovito područje; dobro tlo jesu ljudi, vjernici, jesmo mi koji slušamo tu Božju riječ.
Ako dakle sjeme riječi Božje ne donese roda, krivnja nije na sijaču, jer je glavni sijač Bogočovjek Isus, a svećenik je samo oruđe u Božjim rukama. Krivnja nije ni na sjemenu, jer od Božje riječi nema boljeg sjemena za ljudsku dušu.
Prvi razlog zašto sjeme nije donijelo ploda jest taj, što je palo pokraj puta, bilo je pogženo i ptice ga pozobale. To su, kaže Isus, oni koji riječ Božju slušaju, a onda dolazi đavao i uzima riječ iz njihova srca, da ne vjeruju i da se ne spase. On to čini na razne načine. Kod jednih učini da ih navede da slušaju riječ Božju samo zato da mogu koriti (kritizirati) propovjednika.
Drugima opet uzima đavao riječ iz srca tako da ih navede da se ne ravnaju po njoj, jer se ni mnogi propovjednici ne ravnaju po njoj, jer i oni griješe.
Trećima uzima riječ iz srca tako da ih navede da ono što su čuli primijene na druge umjesto na sebe.
Drugi razlog zašto riječ Božja ne donosi ploda jest taj što prema riječima Kristovim pada na kamenito tlo, a to su oni veli Isus koji doduše slušaju riječ Božju i s radošću je primaju, ali u vrijeme kušnje otpadnu.
Koliko će se ljudi jednom gorko kajati što su popustili u trenutku kušnje. Bog pravednika kuša kao zlato u vatri, zato svaki onaj koji iskreno svim srcem i svom dušom želi služiti Bogu mora proći kroz mnoge kušnje i trpljenja. Jer Bog nas preko kušnja, patnja i trpljenja utvrđuje u vjeri i svim kjepostima.
Treći razlog zašto sjeme nije donijelo ploda jest taj što je palo u trnje i trnje ga ugušilo. To su oni, veli Isus, koji su odviše zaokupljeni brigama ovog svijeta, da povećaju svoje ima-nje i da se što više obogate.
Oni bi se molili Bogu, nemaju ništa protiv molitve, ali nemaju vremena, jer su im važniji drugi poslovi. Išli bi k Misi ali time gube dan, jer treba iskoristiti nedjelju: obići prijatelja ili dovršiti neki započeti posao.
Četvrto sjeme pade na dobru zemlju i donese obilat rod. To su oni koji s najboljim raspoloženjem slušaju riječ Božju i nastoje potpuno po njoj živjeti. Kaže Isus: ni među njima nisu svi jednaki. Jedni donose tridesetostruk drugi šezdesetostruk, a treći stostruk urod. Stostruk donose samo sveci, a ako mi donesemo tridesetostruk urod, dobro je.
Istini za volju, moramo priznati da nije isto kod svih ljudi. Pred Bogom su najuspješniji bili upravo sveci. Oni su u najvećoj mjeri živjeli Evanđelje; kod njih se Riječ Božja nastanila i opet pojavila među ljudima.
Možemo reći, da se problem ne nalazi u prihvaćanju riječi. Problem leži u pohranjivanju riječi u naše srce i dušu te provođenje riječi u konkretna djela. Postoje, ako tako mo-žemo reći, tri stupnja ili stepenice u našem odnosu prema riječi: primanje, pohranjivanje te provedba u djelo.
Pogledajmo sada malo pobliže svaki od ovih stupnjeva.
Prvi je stupanj slušanje riječi. Ovaj stupanj mogli bismo nazvati: stupanj pameti. U njemu pažljivo slušamo riječi Svetoga pisma.
Drugi je stupanj pohranjivanje riječi. Ovaj stupanj mogli bismo nazvati: stupanj srca. Riječ koju smo čuli i pohranili u pameti donosimo k srcu. Počinjemo razmišljati kakav utje-caj ima riječ što smo je čuli na na život te kako nam može pomoći da nam život bude bolji.
Treći stupanj koji se ne mora dogoditi u crkvi, a koji svakako započinje u crkvi te se nastavlja tijekom tjedna jest primjena riječi u konkretnome životu. Ovaj stupanj mogli bismo nazvati: stupanj duše.
Ovdje provodimo u djelo ono što smo čuli, ali i ono što smo pohranili u srcu. Poslanica Hebrejima o ovome stupnju duše veli: “živa je, uistinu, riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca” (Heb 4,12).
Jasno nam je da površno i suho srce, kamenito i rastreseno srce ne može primiti Božu riječ i zadržati je, pa po njoj živjeti.
Samo dobro i rapoloživo srce rado prima riječ Božju i živi po njoj, prakticira je u životu. Spremno i raspoloživo srce imala je blažena Djevica Marija. Ona je ponizno primala Božje riječi i pohranjivala ih u svom srcu.
Tek ponizno slušanje, prihvaćanje i življenje Božje riječi pomaže nam da mijenjamo svoj svakodnevni život, tj. obraćamo se .
Dječak Tim se povjerio svome prijatelju i rekao mu: “Ja dolazim iz praktične katoličke obitelji; iz obitelji koja čvrsto vjeruje u Boga, koja odlazi na sv. Misu i prima sakramente, a posebno ispovijedi i pričesti. Želio bih reći nešto iskreno. Što se više trudim biti dobar katolik, to mi se čini da postajem sve gori i gori, sve slabiji i slabiji.”
Vjerojatno se i ponekad osjećamo kao i ovaj dječak. Zašto ne postajemo bolji…? Nismo bolji, jer na Božju riječ ne odgovaramo čitavim svojim bićem, srcem i cijelom dušom. Poruka današnjega evanđelja je da odgovorimo na Božju riječ kao sveci: rado prihvaćajući riječ, pohranjujući je u svoje srce te provodeći je u konkretna životna djela.
U nevolji i izgubljenoti vapimo sa zemlje: spasi nas! A kad Bog pošalje svoju Riječ koja nas poziva na stvaralački put nade, onda se mi nađemo kao kamen ili kao njiva zarasla u trnje ili korov… Puno toga nas spriječi da ne čujemo kako nam Bog govori, da bismo pprimili njegove poticaje i u život proveli ono što nam govori.
Zato molimo: Gospodine Isuse, sijaču sjemena Božje riječi pomozi nam da shvatimo kako nije dovoljno samo primiti Tvoju riječ. Pomozi nam također da je pohranimo u srce i primijenimo u životu. Pomozi nam da shvatimo i odgovorimo na Tvoju riječ cijelim bićem, srcem i dušom!
Ništa se ne događa slučajno
U Čileu ugledni vjernik je dijelio Novi zavjet prolaznicima. Jedan od njih uzme ponuđenu knjigu, prolista je i iskida s velikom ljutnjom. Vjetar je odnio listove do jedne prodavačice bombona. Ona je bila sretna što je dobila tako lijep papir za zamatanje.
Jedan prolaznik je bio iznenađen kad je uzeo bombone zamotane u tiskani list papira. Pročitao ga je. Vratio se prodavačici i kupio sve bombone koji su tako zamotani. Složio je listove i dobio Evanđelje po Ivanu. Na zadnjem listu bila je adresa gdje se može na-baviti Biblija. Odmah ju je naručio.
Redovito čitajući Riječ Božju, saznao je sve o Bogu i njegovoj ljubavi prema ljudima. U Isusu Kristu je prepoznao svoga Spasitelja. Počeo je moliti. Potražio je svećenika koji ga je pripravio za primanje svetih sakramenata. U znak zahvalnosti Bogu on se posvetio širenju Riječi Božje kao istinski misionar.
