Svi želimo biti sretni ili kako se to zna reći „blaženi“. Sve što radimo ide za tim da budemo sretni. Malo je ljudi posve sretnih. Nad svima visi bol, patnja, nesigurnost i smrt.
Blaženstvo je stanje nutarnje radosti i mira, duhovno stanje zadovoljstva životom, istinska sreća u prihvaćanju života i ljudi oko sebe. Za blaženstvom čezne svaka osoba.
Blaženstava su poziv i opomena svima nama, ujedno i poticaj kako bi prema njima ravnali svoj život i svoje putovanje ovom suznom dolinom kroz koju koračamo… Ona nama stavimo na prvo mjesto i stojimo njemu na raspolaganju.

Naš božanski Spasitelj daje nam odgovor u današnjem evanđelju. Nitko kao on nije govorio malo, a rekao mnogo.
U blaženstvima, u ovih nekoliko rečenica rekao nam je Isus sve: otvorio je osam sigurnih putova do Boga i sreće, do blaženstva, do novoga čovjeka.
Isus kaže: “Blago siromasima u duhu… Blago onima koji tuguju… Blago krotkima… Blago žednima i gladnima pravednosti, Blago mirotvorcima… Blago milosrdnima… Blago onima koji su čista srca… Blago progonjenima zbog pravednosti…”

Gospodin je sve okrenuo naglavce; dok čovjek često traži smisao i cilj svom životu u bogatstvu, časti, vlasti, uživanju i misli – tu mu je sreća, Isus kaže – tu mu je nesreća. Umjesto lijeka hvata se otrova; što svijet smatra prokletstvom, Isus reče: tu je blaženstvo, sreća. Čovjek je našao smisao, cilj i sadržaj svoga opstojanja: nešto i nekoga iznad sebe, kruži oko Boga, život mu nikada nije besmislen, nesretan i prazan ma kako težak i gorak.

Blaženi siromašni, progonjeni, patnici! Ne zato što plaču, nego zato što kroz suze vide Boga; ne zato što im je prazan novčanik, nego zato što im je puna i čista duša; ne zato što su progonjeni, nego zato što su pravedni.
Blaženi siromasi, progonjeni, patnici! Blaženi: jer su svjesni da se ni za što na zemlji ne da kupiti Bog i sreća; da se ni za što na zemlji ne smije prodati Bog, savjest i sreća.
Blaženi: jer u srcu i životu imaju mjesta za Boga, njegovu riječ, istinu i pravdu – duša im nikada nije prazna, život nikad nesretan ma kako pun trnja i suza…

Blaženi siromasi, bijedni, progonjeni! Te čudne Isusove riječi znače da se naše ovoze-maljske nevolje mogu i moraju pretvoriti u trajnu, nadzemaljsku sreću. Međutim, nipošto ne znače da se ne treba boriti protiv bijede, nevolje i nepravde u ljudskom društvu. Gospodin hoće da svatko ima svoju slobodu; svoj komad kruha, svoj komadić sreće, svoj mir i nasmijano lice, ali sve to nije i ne smije biti naš bog, jedina sreća. Nerijetko je – jedina nesreća.

Biti istinski siromašan u duhu, biti blag i pravedan, biti milosrdan i posjedovati čistoću srca, zalagati se za mir i podnositi progonstvo zbog pravednosti znači biti blažen.
Da bi mogli steći nebesko kraljevstvo, potrebno je ispuniti određene uvjete. Evanđelje ih nabraja npr. Potrebno je biti krotak, tj. ne gubiti živce. Potrebno je izdržati sve udare hrab-no.
Potrebno je biti čista srca, tj. ne utjecati se podvalama i spletkama, varkama i tamnim pos-lovima. Potrebno je gajiti milosrđe, tj. ljubav prema slabima i nemoćnima.
Potrebno je raditi na miru i sreći drugih: mir u kući, sudsjedstvu, na radnim mjestima, mir sa svima. Potrebno miriti zavađene i izbjegavati sukobe. Biti pravedan i pošten.

Onaj tek tko znade da ide k boljemu životu, smoći će snage da podnese sve nevolje veselo i radosno i bude sretan. Život ima smisla isto tako patnja i ostale poteškoće.
Onaj tko shvaća Isusa i njegov križ radovati će se u supatnji s njime, jer zna da to u kona-čnici znači kraljevati. Bit će sretniji od onoga koji misli da je sreća u uspjesima i slavi ovdje na zemlji.

Velika je plaća na nebesima obećana samo onima koji su, pored duha siromaštva, čista srca, krotki, miroljubivi, koji trpe s najvećom strpljivošću progonstvo. Takvima, jer im zem-lja i ljudi uskraćuju gostoprimstvo, svemogući Bog obećaje bogatstvo, dakle baštinu nebeskog blaženstva u nebu. Ako nas život kršćanski bude ispunjen riječima Isusa Krista iz njegovog govora na gori, onda ćemo i mi postići vječno blaženstvo.

Prije više godina objesila se u svom stanu engleska milijunerka Walker. Na njezinu radnom stolu našli su napisano na jednom papiriću: “Imam pune ormare i kovčege blaga i novca, ali nijednog djeteta ni prijatelja. Oko mene su sami lopovi i lažovi. Kako je uistinu jalov i pust život, ako nam ne može pružiti ništa nego bogatstvo?!” Mogla je sebi priuštiti sve, a priuštila je konopac.

Poznato je odavno da je najviše samoubojica među “sretnicima”, uživalovićima i bogatima. Kao da je na njima biljeg prokletstva o kojem govori Evanđelje.
Velika, životna pouka nama: Naš je Gospodin naše bogatstvo, cilj naših putovanja, neuvela sreća: sve zemaljsko ne može nam ga nadomjestiti, ništa zemaljsko ne smije nam ga oteti…
Kršćanin ne smije biti zarobljenik zemlje, stvari, te droge današnjega čovjeka nego slobo-dno dijete svoga Boga. Ako je to – blago njemu…

Životu treba dati viši cilj, dublji smisao i sadržaj: čovjek ne smije kružiti oko samog sebe; mora izići iz sebe, žrtvovati se: živjeti za nešto ili nekoga iznad sebe. Tada će biti zdraviji i sretniji – zaključuje Frankl. Čuveni liječnik – psihijatar naših dana, bečki profesor Viktor Frankl, piše kako je liječeći duševno bolesne došao do zaključka da mnogi naši suvreme-nici boluju od “noogene neuroze”: pate, boluju od besmisla, neke duhovne i duševne praznine – nemaju i ne znaju smisla, cilja ni sadržaja svog života; tu prazninu – besmisao uzalud pokušavaju zatrpati uživanjem: alkoholom, drogama, seksualnošču, bludničenjem. To je sipanje otrova u bolesnu, praznu dušu. Životu treba dati viši cilj, dublji smisao i sadržaj: čovjek se mora žrtvovati: živjeti za nešto ili nekoga…
Molimo Gospodina za rasvjetljenje kako bismo tako živjeli bida se blaženstva očitovala u našem životu.

Biskup je pomogao svome sluzi – Sveti Franjo Saleški, ženevski biskup, imao je slugu koji je silno volio vino. Jedne večeri nakon molitve, koju su zajednički obavljali u biskupskoj kapelici, sluga njegov potajno iziđe na sporedna vratašca palače i pođe u obližnju gos-tionicu.

Nakon pola noći pođe kući potpuno pijan i nađe vratašca zatvorena. Pokuca, ali mu nitko ne otvori. Zato se izvali na prag ulaza i zaspa. No biskup je čuo buku pa ustade i proviri kroz prozor te vidje kako pijan čovjek spava pred vratima. Nikomu ne reče ni riječi, siđe, uze ga u naručaj i odnese u svoj krevet, a on pođe spavati u susjednu sobu. Pijanac se dobro osjećao u krevetu svoga gospodara te se ne probudi do podne. Pri danjem svjetlu zaprepašten vidje da se nalazi u biskupovoj sobi.

Odmah se sjeti da se sinoć napio pa prestrašen žurno iziđe iz sobe. No čim je izišao, sus-rete se s biskupom i smjesta mu pade pred noge. Zaplaka i ozbiljno obeća da će se popraviti. Doista je održao riječ i postao drugi čovjek. Ovaj je svetac običavao govoriti kako se više muha nahvata na žlici meda nego na bačvi octa. I često je govorio kako više moramo biti dobri nego pravedni.