Trebaju nam ljudi koji ce usvojiti naviku da stalno blagoslivljaju. Dok smo sa svih strana napadani zlim željama i riječima, natapani razaranjem i mrakom, trebaju nam oni koji mole i poput svjetiljke stoje pred Bogom, da bi svaki čovjek u tom svjetlu našao put k Bogu, put k istinskoj sreći.
Sto je blagoslov?
U svim značenjima blagoslova izriče se djelotvornost rijeci. Blagosloviti bi značilo naviještati ili željeti neko dobro, osobito pak Božje djelovanje i milost.
Blagoslovi su liturgijski čini koji privode Bogu i potiču vjernike da slave Boga i posvećuju različite životne prilike. Takvi su blagoslovi: blagoslov vode, blagoslov jela, blagoslov obitelji odnosno kuće i stana; blagoslov trudnica, bolesnika, blagoslov djece… i dr. Svi su oni sadržani u posebnom obredniku. Te blagoslove uglavnom podjeljuje svećenik ili đakon. No, postoje blagoslovi koje možemo dijeliti i primati svi. Ovdje je govor o njima.
Kako primiti blagoslov da bi bio djelotvoran u našem životu?
Poniznost je uvjet za plodonosni blagoslov. Poniznost je realna, razumna, trijezna svijest da ovisimo o Bogu, i da nam je stoga najvažnije prijateljstvo s njim. Stoga s Bogom ne smijemo živjeti u ratu i ostajati u grijesima i mržnji. Veće tragedije od ove nema i ne može je biti. I to je najveća zapreka svakom blagoslovu i primanju Božje milosti. Za primanje blagoslova potrebno je također otkinuti se od idola i robovanja novcu, stvarima, ljudima i zlim duhovnim silama.
Božji blagoslov najviše ulazi u nas život, u naše obitelji i u svaki prostor gdje živimo i radimo kao i na sve stvari s kojima se služimo po čistoći i dobroti našega srca, po poštivanju Božjih zapovijedi i po primanju svetih sakramenata, osobito ispovijedi i pričesti te po ustrajnoj i svakodnevnoj molitvi.
Kako druge otvoriti blagoslovu?
Da bismo mogli blagoslivljati, potrebno je da prvo mi primimo blagoslov od Boga. Za djelotvornost blagoslova u drugima, pak, najprije mi sami moramo priznati grijehe kojima smo druge, možda, povrijedili i da se za njih kajemo; da nakon toga mi oprostimo uvrede koje su, eventualno, drugi nama nanijeli; te napokon da nikoga ne vezemo sebično za sebe, već da ih vlastitim odricanjem oslobađamo od svake navezanosti na nas. Da bi pak drugi mogli primiti nas blagoslov, potrebno je da mu se otvore i odstrane u sebi sve blokade blagoslovu.
Blagoslivljati treba i onda kada vise nema nikakve nade. Sigurnost neka prati sve one koji blagoslivljaju. Kad ti se učini da nema vise smisla moliti, pa vise i ne znaš moliti, tad počni Bogu zahvaljivati za taj slučaj. Beznađe je samo znak da je vjera u tebi mrtva.
Blagoslivljati možemo riječima. Riječima blagoslova druge možemo ohrabriti, prenijeti im misli i osjećaje. Rijeci mogu biti svemoćne ako su ispunjene Božjim Duhom ali i nemoćne ako su ispunjene zlim duhom. Rijeci blagoslova čiste od razornih riječi čitav svemir.
Tamo gdje se ne može blagoslivljati riječima, može se i srcem. Gdje su rijeci nedostatne, pomoći ce srce. Bog vidi u srce i čuje nasu molitvu i prije nego je izgovorimo. Budući da je srce sjedište ljubavi, njime se najbolje blagoslivlja. Blagoslivljati srcem znaci u tišini, bez rijeci, stajati pred Bogom i otkrivati mu sve svoje tajne molitve.
I gestama čovjek iznosi ono sto mu je u srcu. Kad je Duh Sveti u srcu, tada on našim gestama daje svoju božansku djelotvornost. Dvije se geste osobito koriste za blagoslov: znak Kriza i polaganje ruku. Znak križa može se načiniti na sebi ili na drugima.
Dva blagoslova iz Svetoga pisma (Nauci ih napamet)
1. Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese! (Br 6,24-26)
2. Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog nas! Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svjetski! (usp. Ps 67)
Primjeri blagoslova
1. Blagoslovi moju starost, Gospodine, i drži svoju ruku bogatu blagoslovima nad svima koji me vole. /Jedna engleska redovnica iz 17. stoljeća/
2. Gospodine, Silni, Početak i Dovršitelj svih stvari, neka te blagoslovi. Neka ti udijeli uspjeh i rast, ispunjenje tvojih nadanja, plod tvojih napora. Neka te sačuva od svega ružnoga. Neka ti je zaštita u opasnosti i utočiste u strahu. Neka Gospodin dade da njegovo lice sjaji nad tobom kao sto sunce nad zemljom daje toplinu svemu živome. On neka ti bude milostiv ako si zarobljen u krivnju. Neka te otkupi od svakog zla i učini te slobodnim. Gospodin neka uzvisi svoje lice: neka vidi tvoju bol i čuje tvoj glas. Neka te izliječi i utjesi i dadne ti mir, dobro tijela i dobro duše tvoje…” /Nepoznati molitelj/
Gospodine, dolazim k tebi
Da me tvoj dodir blagoslovi
Prije nego započnem dan.
Gospodine, daj da tvoje oči
Nekoliko trenutaka počinu
Na očima mojim.
Gospodine, dopusti mi,
Da znanje o tvojem prijateljstvu
Ponesem u svoj svagdan.
Gospodine, ispunjaj moju dušu
Glazbom svojom,
Mirisom svojim,
Radošću svojom.
Gospodine,
Neka u dolini mojih napora
Sazrijeva žetva moja. /R. Tagore/
Oče nebeski,
Ti si moj Gospodar.
Čini sa mnom
Sto hoćeš.
Daj mi ono
Sto smataš da je
Za moje dobro.
Uzmi od mene
Sto mi škodi.
Učini
Da moja volja
Bude tvojoj jednaka.
Blagoslovi mene
I blagoslovi svijet.
Blagoslovi me danas
I blagoslovi me sutra.
Blagoslivljaj me
Sve dane
Moga života. /Blaise Pascal/
Po mišljenju povjesničara, datum Božica na Zapadu i Bogojavljenja na Istoku vezan je uz zimski solsticij (kratkodnevica). Crkva se, naime, uspostavom svojih blagdana najuspješnije suprotstavlja poganskim blagdanima i osobito sudjelovanju kršćana u njihovu slavljenju. Rano je Krist nazvan “Sunce Pravde” (Mal 3,20) te se simbolika blagdana apoteoze (obožavanja) Sunca uvelike primijenila na Krista. Tako su na Istoku od davnine vjerovali da 6. siječnja (januara) – na zimski solsticij Sunce daje posebnu moć vodama. Kršćanski su običaji da se toga dana uzima voda za religioznu uporabu dali kršćansku misao: Krist, Mlado sunce, svojim rođenjem a osobito krštenjem na Jordanu posvećuje vodu za naše krštenje.
Kako se služiti blagoslovljenom vodom?
Prije nego se prekrižite blagoslovljenom vodom u svojoj kuci ili u crkvi; prije nego sto blagoslovljenom vodom škropite djecu, ukucane ili bilo koju drugu osobu; prije nego blagoslovljenom vodom škropite životinje, stvari, zemlju, voćnjake, vinograde… uvijek recite: NEKA NAM OVA VODA BUDE SPOMEN KRISTOVA I NASEGA KRSTENJA I NOVOG ZIVOTA PO ZAKONU KRALJEVSTVA BOZJEGA!
Kad škropite blagoslovljenom vodom grobove svojih pokojnika možete reci: (Reci ime pokojnika) te dodaj: ONI KOJI POCIVAJU U OVOM GROBU, PO VODI KRSTENJA BILI SU, U OVOZEMALJSKOM ZIVOTU, POVEZANI S KRISTOM. PO DOBROTI NASEGA SPASITELJA. NEKA ZADOBIJU MILOST VJECNOGA ZIVOTA I NA KONCU VREMENA SLAVNO USKRSNU IZ OVOGA GROBA. Po Kristu Gospodinu našemu.
Čuvajte se magije i vračara
Neke vračare upućuju ljude da se svetom vodom služe u magijske svrhe. Obavezuju ih da u određeno vrijeme uzmu vodu iz svih crkava i sjedine je u jednu posudu, jer ta voda – kako kažu – tako dobiva posebnu moć. To nije točno. Svaka blagoslovljena voda ima istu moć i istu djelotvornost, pod uvjetima kako je to gore naznačeno.
Plodovi blagoslova
* Čim blagoslivljaš, ti postaješ dobar i kroz tvoj blagoslov se mijenjaju drugi. Blagoslov je početak čuda, mogućnost nemogućega, svršetak pakla, početak neba i rađanje novog čovječanstva.
* Trebaju nam ljudi koji ce usvojiti naviku da stalno blagoslivljaju. Dok smo sa svih strana napadani zlim željama i riječima, natapani razaranjem i mrakom, trebaju nam oni koji mole i poput svjetiljke stoje pred Bogom, da bi svaki čovjek u tom svjetlu našao put k Bogu, put k istinskoj sreći.
/Literatura: OPCI RELIGIJSKI LEKSIKON, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 2002; Obrednik “BLAGOSLOVI”, KS, Zagreb, 1987; Tomislav Ivančić: Za bolji svijet/
Andrija Anisic
