Isus je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta

 

Prošle smo nedjelje slušali kako je Otac posvjedočio za Sina, očitovao nam ga kao Spasi-telja, pomazao ga uljem radosti, Duhom Svetim i silom. Danas smo pozvani da gledamo toga ljubljenog jedinorođenog Sina Božjega izbliza, da razmišljamo o Njemu, da ga promotrimo u odnosu prema nama. Krist je ušao u svijet uzevši naše ljudsko tijelo, ali on je Sin Božji, Bog kao i Otac. On je postao čovjekom da oduzme grijeh svijeta, on je postao sluga poslušni da svojom posluš-nošću uništi grijeh kao izraz neposlušnosti. Ljudi svih vremena uvijek su tražili očišćenje, tražili su način kako da budu pročišćeni, jer su se uvijek susretali sa svojim slabostima, svojom nesposobnošću da se ponašaju na dostojan način.

Čovjek je uvijek imao problema sa zagađenošću svoga duha, svoga srca, osjećao je kako ga strasti vitlaju sad ovamo sad onamo. Tražio je način pročišćenja i oslobođenja od svili zarobljenosti.

Moderni čovjek nijekat će grijeh misleći da će ga nijekanje grijeha osloboditi, ali takvim postupkom on se zapravo sve više zapliće u nerazmrsivo klupko grijeha. Tu je još i duh oholosti koji ne dopušta čovjeku da se otvori Duhu Božjemu i da posluša Boga u kojem jedino može naći mir svoga srca i puninu života.

Nikakve žrtve i nikakvo nijekanje grijeha ne mogu opravdati čovjeka, već samo otvorenost Onome koji dolazi na svijet da čovjeka obdari svojim Duhom. Zato je na Njemu prvome počinuo Duh Sveti. Ivan Krstitelj je svjedok toga događaja i on govori da će Onaj na koga je sišao Duh i ostao na njemu, da će On krstiti Duhom Svetim. Tako je došlo vrijeme spa-senja, vrijeme oslobođenja, vrijeme otkupljenja.

Ivan govori svima nama: “Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji odnosi grijeh svijeta!” On je svojom poslušnošću uništio našu neposlušnost; svojom predragocjenom krvlju, kao janje bez mane oslobodio nas je naše zarobljenosti; svojim duhom poslušnosti oslobađa nas od duha oholosti i pobune omogućavajući nam da vršimo volju Očevu i zadobijemo vječni život.
On je svjetlo koje svima osvjetljava put do spasenja i omogućava im da mogu poći tim putem u poniznosti i poslušnosti i da svi mogu biti kršteni Duhom Svetim.
Mi danas svi pristupimo Isusu Kristu u poniznosti srca, svjesni da nas samo On oslobađa od grijeha i da je samo u Njemu pravo oslobođenje, punina radosti i život u svoj punini.

“Evo Jaganjca (Janjeta) Božjeg koji uzima grijeh svijeta”. Mi to ponavljamo s Ivanom Krstiteljem kod svake svete Mise. Što mislimo pri tom? Što znači riječ “Janje Božje”?

Što si zamišljamo kad čujemo govoriti o Janjetu…?
Isus je u svemu vođen od volje Božje. On se prepustio volji Božjoj bez oklijevanja. Sav nje-gov život je jedna pripravnost.

Zašto se Isusa u evanđelju označava kao “Janje Božje”?
To je u ovisnosti od St. zavjeta. Kad su se Izraelci nalazili još u egipatskom ropstvu, u onoj noći prije nego će pobjeći, zaklali su janjce i jeli od mesa, a krvlju su poškropili dovratnike. Poradi toga su postali slobodni. Otada su svake godine slavili blagdan Pashe – Vazma.

Zato se Krist uspoređuje s janjetom. Janje biva vođeno na klanje i ne otvara svojih usta. Takva je slika prenesena na Isusa. To potvrđuje ono što mi već znamo. Isus je pripravan za Boga. Ne opire se, nego se prepušta volji Božjoj. Od Boga preuzima svoju zadaću: ima oduzeti grijehe svijeta, osloboditi čovječanstvo njegovih okova, od svega što je zlo i loše. Zato će on ići i u smrt, vođen kao janje što se vodi na klanje.

Što to znači za nas? To nam pokazuje sam Ivan Krstitelj. Ivan poziva da se priključimo Isusu. Potrebno mu se priključiti, pridružiti mu se poput njega činiti volju Božju. Svatko od nas bi trebao preuzeti zadaću koja mu je namijenjena.

Stvoreni smo na sliku Božju i sposobni spoznati volju Božju, kako bi preuzeli od Boga za-daće i ostvarivali ih. Znamo da je to teško i ponekad nismo u stanju odgovoriti tom pozivu. Tu je onda Krist i zazovimo ga molitvom: Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Isus kao Jaganjac Božji poslušan je Duhu Očevu i upravo zato miljenik Očev i Sin Božji. Svu Crkvu i svakoga pojedinoga krštenika dariva svojim Duhom i tako nas osposobljava za naše ljudsko i kršćansko zvanje.

Za vrijeme svake svete Mise slušamo riječi Ivana Krstitelja: „Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!“ (Iv 1,29). Tom Božjem Jaganjcu dana je moć da od čovjeka učini novo stvorenje, da ga preporodi na novi život kako bi postigao spasenje. Sve nam je to darovano u njemu i po njemu.

Svjedoci smo kako je malo onih koji žele živjeti po Evanđelju. Skloniji smo ugađati svojim požudama, praviti kompromise, zanemarivati vječne vrjednote radi vremenitih dobara.

Ivan Krstitelj, Isusov preteča, bio je pun Duha Svetoga, istinski svjedok pomaže nam vodeći nas Isusu. Ističe da Duh ne samo silazi na Isusa, nego i ostaje na njemu. Time pod-sjeća na ono što je rekao Izaija o Mesiji, da će na njemu Duh Božji počivati. Zato ova Krs-titeljeva izjava predstavlja tumačenje glasa s neba: tesar iz Nazareta pravi je Mesija, makar kani svoju službu obavljati skrovito kao Sluga Patnik iz Izaije. Krstitelj snažno ističe da je „to vidio”. To je njegovo osobno iskustvo o Isusu. Zato i može sve posvjedočiti.

On će biti “svjetlost narodima”. Tu zadaću Isus je ispunio svojim propovijedanjem. Svojim naukom, Evanđeljem. Iza krštenja je zaredao obilaziti gradove i sela i učiti kao Onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

Druga njegova zadaća ocrtava se u riječima: “da spas moj do nakraj zemlje doneseš”. Samo njegovo ime, Isus, znači “spasitelj“ “Bog spašava”. Ime po kojem ga poznamo i kojim ga nazivamo izraz je njegove zadaće – Spasitelj.

“On će spasiti svoj narod od grijeha njihovih” (Mt 1,18), rekao je anđeo Josipu u snu. On je Jaganjac čija će pleća preuzeti i grijeh svijeta i sve ostale grijehe. S njim će uzići na križ i u svojoj smrti usmrtiti i grijeh cijeloga svijeta. Bit će i ostati istinski Spasitelj.

Isus Krist je doista Osloboditelj i Otkupitelj i Spasitelj svih ljudi. Volja Očeva bila je za njega vrhunski i jedini zakon. Neizmjerno nas je ljubio izvršavajući volju Božju. On je uzeo sve grijehe svijeta i raspet na križu umro za nas i dajući tako Bogu zadovoljštinu za njih. Na križu je praštao i ljubio, tako je ljubavlju razorio djela tame i uništio paklenu mržnju.

Bogoslužje nam danas želi još jednom posvijestiti svjedočanstvo Ivanovo za Isusa Krista.
I mi danas poput Ivana Krstitelja u Isusu prepoznajemo Božjega Poslanika, Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta. Ivan je dao svjedočanstvo za njega i riječju i životom. Na-ravno da smo i mi pozvani i stavljeni u stanje kako bi svjedočili za njega svojim životom. Prije svega potrebno iskreno i duboko povjerovati u ono što Krstitelj svjedoči za Isusa.

Evanđelje nas uči kako možemo i mi postati Isusovim svjedocima, svjedocima njegove riječi i nauke koju je on na svijet donio. Isus očekuje od svojih učenika kako bi bili njegovi dostojni svjedoci.

 

U nekoj je bolnici ležao teško bolestan čovjek. Tjelesnu je bolest pratila duhovna. Izgubivši vjeru, postao je vrlo zadrti bezbožac koji se time dičio i nastojao druge zaraziti ateizmom.

Časna sestra koja ga je dvorila znala je da mu nema spasa pa je nastojala privesti ga na put spasenja. Činilo se da nema nikakve nade da će u tome uspjeti. Međutim ona je bila uporna. Mnogo je molila i činila veliku pokoru da bi mu isprosila milost obraćenja. Jednog mu dana reče: „Vi ste tako dobar i plemenit čovjek, upravo ne mogu vjerovati kako ste se od dragog Boga mogli potpuno udaljiti!“

„O, to nije išlo tako lako, odvrati bolesnik. Deset punih godina borio sam se da bi u meni nevjera nadvladavala vjeru. Ali sada me od moje nevjere više nitko ne može odvratiti. Ja sam u tome sada pravi ledeni brijeg.“

„Čekajte samo“, reče mu časna sestra, „dok grane proljeće, dok sunce zagrije, dok milost Božja počne taliti te debele naslage leda s Vaše duše, pa ćete onda vidjeti kako će se taj pusti ledeni brijeg rastopiti za tili čas.“ Te riječi bile su prvi zov milosti, prvi trenutak poho-đenja Božjega. Čitavu se noć on tim riječima bavio. Sutradan je od časne sestre zatražio da mu donese katekizam, zatim da mu dovede svećenika.

Svećenik je dovršio ono što je već Bog bio započeo. Tada se bolesnik skrušeno ispovjedio i pričestio. Postao je posve drugi čovjek. Taj je primjer obraćenja djelovao i na sedmoricu drugih bolesnika koji su s njim ležali u istoj sobi. Svi su se ispovjedili i s Bogom izmirili.

Došao je neki čovjek na sud Gospodinu: Vidiš Bože moj, ja sam izvršavao tvoj zakon. Ništa nečasna nisam učinio, ništa zla niti pokvarena. Gospodine, moje su ruke čiste. Nema sumnje, ne sumnjam, odvrati mu dobri Bog, ali tvoje su ruke također prazne.