I ove godine slavimo Božić, blagdan Božje Ijubavi, Božjega silaska među nas, blagdan radosne nade i života, blagdan malenoga Djeteta i poniznoga Boga, blagdan obitelji i mira…

Bog koji je vječna ljubav, pronašao je načina da postane našim bratom i da ne prestane biti Bog. Ima li išta potresnije, radosnije i sretnije od te istine!?

”I riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!” (Iv 1,14) To je ta radosna vijest. Posve je opravdano da se raduje čitavo nebo i kliče sva zemlja (Ps 96,11), a mi svi skupa s njima. Stoga pjevamo s anđelima: ” Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!” (Lk 2,14) “Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan” (Iz 9,5).

Isus se nije rodio u palači kako to dolikuje kraljeviću, nije se rodio niti u običnoj kući. Rodio se u siromašnoj štalici u najvećem siromaštvu. Njegovo nježno tijelo nije bilo položeno u toplu postelju već u tvrde jaslice. Tako je došao na svijet Sin Božji, koji je jedno s Ocem, i koji je svemogućom svojom riječju sve stvorio, komu se klanjaju svi sveci i anđeli, i koji sav svijet može nazvati svojom svojinom.

Bog je poslao s neba na zemlju Onoga koga je obećao našim praroditeljima, koga su proroci naviještali, koga je čitava zemlja željno očekivala. Samo je Isus jedini mogao pravdi Božjoj zadovoljiti za grijehe čitavog čovječanstva. I Bog je postao čovjekom združivši našu ljudsku narav sa svojom božanskom Osobom. Po ljudskoj naravi mogao je trpjeti, a po božanskoj Osobi mogao je dati Bogu neizmjernu zadovoljštinu. Sin je Božji došao k nama u bijedi i siromaštvu na zemlju, jer je htio još u prvom trenutku svoga boravka na zemlji započeti sveto djelo otkupljenja, pa tako već u jaslicama dati Bogu zadovoljštinu za grijehe svega svijeta. Sin je Božji postao čovjekom i rodio se u štalici, da mogne trpjeti, te svojom krvlju i mučeničkom smrću otkupiti čovječanstvo od ropstva grijeha. Tako je Sin Božji donio mir ljudima na zemlji, te ih je s Bogom izmirio i donio spasenje čitavom svijetu.

Prenesimo se duhom u Betlehem i poklonimo se zajedno s pastirima nebeskom Djetešcu. Svete badnje noći pastire je probudilo svjetlo i glas anđela. Navještena je velika radost. Bilo je to prvo Evanđelje – radosna vijest da se rodio onaj kojeg su stoljećima očekivali, za kojim su čeznuli. Rodio se Bog kao čovjek. Odlučio je biti s nama.

Evo vam znaka, bilo je rečeno pastirima, „majka i Dijete“ Bog je postao ljudski kao dijete. Od sada ga svi mogu prepoznati u djetetu. U svom bližnjemu, i svakom čovjeku. Čudesno je to kako nam je Bog postao bliz. Dovoljno je da s ljubavlju pogledamo jedni druge i možemo Boga prepoznati.

Pastiri su pohitili vidjeti što se to dogodilo…! Ponijeli su i svoje darove novorođenom Kralju. Kad su vidjeli Mariju i Isusa, poklonili su mu se i prinijeli svoje darove. Istoga trenutka osjetili su čudesni mir u srcu, isto tako i potrebu o tome svemu govoriti svojim bližnjima…

U svom srcu osjećali su nebeski glas, ne bojte se!
Neustrašivo su naviještali i pripovijedali o onome što su vidjeli. Tako se počela širiti radosna vijest o Bogu koji je sama ljubav i istinski mir. Bog nam dolazi kao maleno Dijete, željno i potrebno naše ljubavi.

Kad kažemo ljudima da Boga od sada mogu prepoznati u svakome čovjeku i kad im to posvjedočimo svojom iskrenom ljubavlju, onda smo navijestili ono isto evanđelje koje je te badnje svete noći Bog obznanio. Evanđelje ljubavi i mira!
Ljubiti jedni druge, poštivati jedni druge, prihvaćati jedni druge sa sviješću da na taj način prihvaćamo samoga Boga – to je pravo evanđelje. Tako postajemo božićna braća i sestre!

Pavao kaže da se „očitovala Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi“ (Tit 2,11) To nas Božje očitovanje potiče i odgaja za ljubav i istinsko bratoljublje. Bog je zasvjedočio kako nas ljubi, da i mi zasvjedočimo svoju ljubav jedni drugima.

Božić je blagdan kada mislimo na malene, nejake, slabe prognane, napuštene i sve one koji su potrebni naše pomoći i ljubavi. Sjetimo se Isusovih riječi kojima je označio svoj sudački dolazak: „Što god ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili!“ (Mt 25,40).

Budimo zato u srcu uvijek spremni činiti dobro jedni drugima. Neka se i u našemu srcu i po našemu srcu očituje dobrostivost Boga našoj braći i sestrama. Idimo svijetom čineći dobro kao što je Božji Sin Isus, rodivši se za nas, prošao svijetom čineći dobro.
Za nas se rodio i svoj je život za nas darovao. Tako i mi svoj život usmjerujmo jedni prema drugima; onda će i svijet biti mjesto sreće, radosti i mira.

Mi slavimo Spasiteljev rođendan jer smo spoznali i povjerovali da je Isus Spasitelj čitavoga čovječanstva: Spasitelj i onih koji ga ne poznaju i onih koji ga kao Spasitelja ne prihvaćaju. Pozvani smo svojim životom svjedočiti svima kako je Isus Spasitelj svih nas.

Neka već jednom zavlada mir među ljudima… Neka ovaj Isusov rođendan donese mir: oca sa sinom, muža sa ženom, vjernika i nevjernika, mir među narodima, mir svim ljudima.

Na Božić nam se daruje najveće Dobro, sam Bog, daruje nam se na čudesan način…
Božić nam trajno govori o silnoj čežnji čovjeka za spasenjem, ali i još većoj čežnji Boga za čovjekom i njegovim spasenjem. Bog nas je u Isusu zauvijek zavolio!

Božić će razumjeti oni koji vjeruju da mogu ljubiti i biti ljubljeni… Božić nas čini istovremeno sretnima i zabrinutima. Uočavamo na što smo pozvani i što bismo mogli biti, i što nismo. Svi mi želimo ljubav, dobro, pravdu i sreću… Radi toga je Isus i došao.
On se obraća s ljubavlju i onome koji ga voli i onome koji ga ne voli. On ostaje vječna po-nuda ljubavi. Donosi mir ljudima dobre volje i slobodu i jednakost svim ljudima.
Mi smo slabi i grješni, a napasti su velike, pa zaboravljamo na ono što je bitno. Isus nas ljubi ovakve kakvi jesmo i dariva nam milost da postanemo novi ljudi, apostoli mira i bratske ljubavi.

Božić pravo slavi samo onaj koji u sebe prima Gospodina sve većom poniznošću, vjerom i ljubavlju, samo onaj koji mu dopušta da se rodi i da živi u njegovu vlastitom srcu kako i bi se mogao očitovati svijetu po dobroti, blagosti, predanju onih koji u Njega vjeruju.
Ne zaboravimo što jednom prilikom napisa Otto Karrer: ”Što bi nam koristilo, kad bi se Krist i tisuću puta rodio u Betlehemu, i kad bismo mu tisuću puta pjevali svoje pjesme te ga zazivali svim svetim imenima, ako ne bismo živjeli u njegovoj Ijubavi, ako se ne bismo međusobno ljubili, ako ne bismo jedni drugima pomagali, ako bi svatko živio u svojoj sebičnosti”.
Doista je tako. Isus se želi roditi u našem srcu. Omogućimo mu to!

Betlehemsko Djetešce Isuse, po Duhu Svetom začeti, od Djevice Marije rođeni, svojim svjetlom rasvijetli naše pameti, ispuni naša srca božićnom radošću i mirom. Pomozi nam da budemo ljudi Evanđelja, ljubitelji istine, ljudi žrtve i apostoli bratske ljubavi. Pokaži svim grješnicima premilosrdnoga Boga Oca, koji sve nas ljubi i spasiti želi.

Hvala Ti, Isuse, što si se za nas rodio i što nam uvijek ponovno dolaziš! Isuse, žarko Te molimo prođi ovih dana diljem naše drage Domovine i cijeloga svijeta i zaustavi se u svakoj obitelji, u svakom domu.
Zaustavi se svugdje gdje kuca ljudsko srce koje čezne za istinom, ljubavlju, dobrotom, slobodom, milosrđem, zapravo za Tobom.
Blagoslovi sve i udijeli im sve darove svoga Duha i učini ih sretnima! Pomozi svima da porastu u vjeri i nadi, ljubavi i vjernosti, bratstvu i ljudskosti.

Daruj nam milost da budemo milosrdni kao što je Tvoj i naš Otac nebeski milosrdan!
Daj da ova radost u susretu s Tobom neprestano u nama raste!
Učini nas nositeljima Tvojih radosnih darova, tvorcima Tvoga mira, i to svakoga dana, do konačnoga susreta s Tobom u vječnosti. Amen.

Na dobro vam došao Božić i sveto Porođenje Isusovo!

 

 

Kip Maloga Isusa je plakao krvavim suzama

Fratar Luiggi (iz mjesta Cava Dei Tirreni, Salerno, Italija) bio je u Izraelu u listopadu 2010. godine i tamo je pronašao kip Maloga Isusa, te ga je smjesta kupio. Po povratku u Italiju, odložio je paket u samostanskoj sobi i pošao na spavanje.

Sutradan ga je jako nježan glasić probudio: „Otvori, gušim se!“ Sav se smeo. Potom je pošao i otvorio paket koji je donio iz Izraela. Kad tamo, kipić je plakao krvavim suzama!

Pozvao je biskupa koji je toga dana dolazio fratrima u posjet I on je primijetio svježe suze na Isusovu licu. Odmah su pozvali ljude od autoriteta i stručnjake.

Nakon dugotrajnih analiza, činjenica je potvrđena. Nije bilo nikakvoga namještanja. Krv je bila stvarna ljudska krv. Imala je iste karakteristike kao ona s Torinskoga platna. Godinu dana kasnije, tj. u listopadu 2011. kip je izložen vjernicima na štovanje.

Zašto je Betlehemsko Djetešce plakalo krvavim suzama…? Koju nam poruku šalje? To je pitanje na koje bi svatko od nas trebao dati odgovor?

Jedno je sigurno: Isus ne bi plakao da smo mi uvjereni i osvjedočeni vjernici, svjedoci i apostoli mira i bratske ljubavi, što redovito molimo i svetu Misu nedjeljom i blagdanima slavimo, a ne samo kako mi to volimo reci: Idem, kad god mogu…? Kako se olako ispri-čavamo i time zavaravamo…!?

Isus je plakao radi nas i naših grijeha: radi naše nevjere i što se ne obraćamo, zbog bo-gohulne psovke, kletve, svađe, proklinjanja, ogovaranja, zbog naše oholosti, zavisti, nep-raštanja, bestidnih, misli, riječi i djela, jednom riječju zbog svih grijeha protiv šeste Božje zapovijedi… Plakao je zbog toga što olako dajemo obećanja, a ne vršimo ih. Što olako propuštamo ono što bismo trebalo činiti…

Iskoristimo ovu milosnu priliku i obrišimo lice Blaženoga Djeteta! Svatko bi mogao obrisati barem jednu od njegovih krvavih suza jednostavnom molitvom srca, izbjegavanjem teško-ga grijeha, čvrstom odlukom da oprostimo nekomu tko nas je uvrijedio, posteći za majku koja želi pobaciti svoje dijete, posjetom bolesniku i susjedu koji pati od usamljenosti, boži-ćnim darom obitelji koja jedva preživljava… Isusa ćemo razveseliti i on nam ne će ostati dužan! Isus će u našem srcu proslaviti svoj rođendan…