Kršćani trebaju osjećati potrebu da im se oprašta i trebaju uvijek hoditi prema Bogu – ustvrdio je Sveti Otac na jutrošnjoj misi u kapeli Doma Sveta Marta. Papa je rekao da kršćanin na sebi treba uvijek osjećati Božji blagoslov i ići naprijed čineći dobro.

Bog je blagoslovio kršćanina – ustvrdio je Papa govoreći o misnom čitanju iz Pavlove poslanice Efežanima, te istaknuo glavna obilježja blagoslova. Kršćanin je u prvom redu odabrana osoba. Bog nas zove jednoga po jednoga, a ne kao oceansko mnoštvo. Boga Otac nas je odbrao – ustvrdio je papa Franjo.

Zamislite jedan bračni par koji očekuje dijete: Kakvo će biti? Kakav će osmijeh imati, kako će govoriti? Usuđujem se reći da je Bog sanjao svakoga od nas, kao što otac i majka sanjaju svoje dijete. To nam daje veliku sigurnost. Boga Otac je želio tebe, a ne masu naroda, želio svakoga od nas. To je temelj našega odnosa s Bogom. Mi govorimo Ocu koji nas ljubi, koji nas je odabrao i dao nam ime. Zamjećuje se kad se neki kršćanin ne osjeća „izabranim od Boga“. Naprotiv, kad se osjeća pripadnikom jedne zajednice, onda je poput navijača neke nogometne momčadi. Navijač odabire momčad i pripada joj – objasnio je Papa.

Bog je dakle odabrao kršćanina, sanjao ga je. Kada živimo kao odabranici, onda u srcu osjećamo veliku utjehu, ne osjećamo se napuštenima, ne govori nam se „snađi se kako znaš“. Drugo je pak obilježje kršćanskoga blagoslova osjećaj da nam je oprošteno. Ako neki muškarac ili neka žena ne osjećaju da im je oprošteno, onda nisu u potpunosti „kršćani“ – kazao je Papa.

Svima nam je oprošteno po Kristovoj krvi. Što mi je oprošteno? Sjeti se loših stvari koje si počinio, a ne onih koje je učinio tvoj prijatelj, tvoj susjed ili susjeda: Što sam loše učinio u svojem životu? Bog je oprostio te stvari. Blagoslovljen sam dakle, kršćanin sam. Bog me je najprije odabrao, sanjao, s imenom koje mi je dao, Bog me ljubio, to je dakle prvo obilježja blagoslova, a drugo je da mi je Bog oprostio loše stvari koje sam učinio – kazao je papa Franjo.

Treće je obilježje kršćanina da je uvijek u hodu. Kršćanin je muškarac ili žena u hodu prema punini, prema Kristu koji nas je otkupio. Ne može se shvatiti nepomičnog kršćanina. Kršćanin treba ići naprijed, treba hoditi. Nepomičan kršćanin je čovjek koji je primio talent, ali ga je zbog straha od života, zbog straha da će ga izgubiti, zbog straha od gospodara, zbog straha ili lagodnosti, zakopao u zemlju i tu ga ostavio; miran je dakle i nepomičan. Kršćanin je čovjek u hodu, žena u hodu, uvijek čini dobro, uvijek nastoji činiti dobro, nastoji ići naprijed – istaknuo je Sveti Otac.

Ovo je dakle identitet kršćana: blagoslovljeni jer su odabrani, jer im je oprošteno i jer su u hodu. Mi nismo bezimeni, nismo toliko oholi da nam ne treba oproštenje. Nismo ni nepomični. Neka nas Bog prati milošću svojega blagoslova koji nam je dao, to jest milošću našega kršćanskoga identiteta – zaključio je papa Franjo.