Okupljeni apostoli zajedno s Marijom u dvorani Posljednje večere slika su Crkve, koja moli čekajući Silu odozgor. Crkva slavi Boga, ali i moli jedan za drugoga. U trenutku molitve događa se nešto nesvakidašnje. Čuje se veliki šum s neba kao da se diže veliki vjetar. To se dogodilo iznenada. Nitko nije slutio niti očekivao nešto približno. Pretpostavljam da se šum ili buka čula ne samo u dvorani Posljednje večere.
Taj događaj morao je također zahvatiti i druge ljude koji su došli u Jeruzalem na blagdan Pedesetnice. Svi su bili iznenađeni jer su možda godinama hodočastili u Jeruzalem, ali ovako nešto nikad se nije dogodio. Sada se Duh Sveti pokazao vidljivim na djelu. To je novo iskustvo.
Riječ šum na izvornom grčkom jeziku znači jeka-eho. No, to nije obična jeka, nego to je snažna buka koju izazivaju veliki vodopadi. To je velika snaga zvuka, koja odzvanja. U biblijskim tekstovima šum, odnosno jeka povezuje se s djelovanjem vjetra (Jer 28,16-17). Budući da na grčkom jeziku i riječ vjetar znači također i Duh, možemo reći da se jeka povezuje uvijek s Božjom blizinom. To je trenutak silaska Duha Svetoga. Iako je to šum nabujalih vodopada opet s druge strane nalik je lahoru. Veliki šum upućuje na snažnost djelovanja i učinkovitost.
Zanimljivo, jer kod evanđelista Ivana događaj uskrsnuća povezuje se sa silaskom Duha Svetoga. On ne govori o danu Pedesetnice kao što to čini Luka. Uskrsnuće je ujedno i silazak Duha Svetoga. Isusovo uskrsnuće je djelo Presvetog Trojstva. Čitamo da je na ulazu u Isusov grob stavljen veliki kamen, koji je nakon uskrsnuća bio otkotrljan. Možemo se samo pitati tko ga je otkotrljao? Možda Otac, možda Isus nekako nogom ili rukom ili Duh Sveti? Budući da Luka silazak Duha Svetoga opisuje kao šum s neba, možemo naslutiti da je Duh Sveti svojom velikom snagom poput vjetra otkotrljao kamen s Isusova groba.
Otkotrljan kamen crkveni oci uspoređuju s ambonom – mjestom gdje se naviješta Božja riječ. Na tom se kamenju anđeli čude nevjeri učenika i propovijedaju Isusovo uskrsnuće. Ali, što to sve ima s nama?
Možda ne shvaćamo Božju snagu? S otkotrljanog kamena – ambona navješćuje se Božja riječ. Ona pada poput vjetra koji izaziva veliku jeku i u tvomu srcu. To je djelovanje Duha Svetoga. To je Snaga. Sila odozgor. Možda se ponekad osjećaš poput Židova koji su dolazili na blagdan Pedesetnice zbog obreda jer misliš: Ništa neću novo čuti, sve ide po starom. Ista čitanja, ista propovijed. Sutra je opet ponedjeljak. Duh Sveti koji stvara jeku u tvom srcu poziva te na novi život. On te vodi u život. Diže te iz mrtvila. To on sklanja kamen s tvojega groba. Svaki navještaj riječi s kamena – ambona silazak je Duha Svetoga (usp. Iv 6,63). Snaga u tebi izaziva poseban odjek i kadra je uništiti i najdeblje zidine koje ti ne dopuštaju izaći na slobodu. Možda te kamen pritišće jer zaklanja perspektivu. Ali, vjeruj taj će kamen biti otkotrljan i postati za tebe pomoć.
Iznenadi se! Duh Sveti je snažan. On je iznenadio apostole okupljene s Marijom, iznenadio je veliko mnoštvo koje je konačno moglo shvatiti Radosnu vijest. Svi su razumjeli govor apostola. Mnogi su povjerovali da je Isus Krist. Otvorile su im se oči i prosvijetlila pamet. Duh Sveti ulazi u tvoju svakodnevnicu. On otvara put i iznenađuje. Vodi k cilju čije je ime ljubav.
Pedesetnica se nastavlja svakoga dana. Svatko od nas ima svoj ambon, odnosno otkotrljan kamen s kojega može propovijedati, svjedočiti bez straha. Kako? Ljubiti! Još su uvijek među nama velika nerazumijevanja i odbojnost. Mnogi su povrijeđeni. Crkva nije idealna slika. Živimo u strahu od sebe i od drugih. Jedino rješenje je molitva i očekivanje da se otkotrlja kamen. Tada se događa ono što nitko ne može naslutiti. Duh Sveti je na djelu.
