Crkvi ne treba prljavi novac, potrebna su joj srca otvorena Božjemu milosrđu – tom je mišlju papa Franjo završio katehezu na općoj audijenciji održanoj 2. ožujka na Trgu svetoga Petra, o milosrdnom ispravljanju kojim se Bog obraća čovjeku, pa i onda kada mu on okrene leđa.
Može se dogoditi da želimo iskoristiti milostinju, možda čak i obilatu, kao neku vrstu sredstva za izbjeljivanje duše, kako bi se vratila dugo zanemarivana duhovna dimenzija. Mislim na neke dobročinitelje u Crkvi koji dođu s darom i kažu: ‘Uzmite ovaj dar za Crkvu…’ – kazao je Papa te dodao – To je plod krvi tolikih izrabljivanih i zlostavljanih ljudi svedenih na ropstvo slabo plaćenim poslom! Tim ću ljudima reći: ‘Molim te, vrati taj ček tamo odakle si ga donio i spali ga’. Božji narod, odnosno Crkva, ne treba prljavi novac, trebaju joj srca otvorena Božjem milosrđu.
Malo prije toga Papa je upozorio na takvo ponašanje ističući da put koji vodi do Boga nije put obrednih žrtvi, nego pravednosti, kao što kult ne vrijedi kada, umjesto da izražava obraćenje, teži tomu da ga zamijeni, stvarajući lažno uvjerenje da žrtve spašavaju, a ne Božje milosrđe koje oprašta grijehe – istaknuo je Papa. Kako bi se dobro razumjelo: – dodao je – Kad je čovjek bolestan odlazi liječniku; kada se osjeća grješnikom ide Gospodinu. Ali, ako umjesto liječniku, ode vraču, neće ozdraviti. Toliko puta ne idemo Gospodinu, nego radije idemo pogrješnim putovima, tražeći izvan njega opravdanje, pravednost i mir.
Problem nastaje kada čovjek prekine savez s Bogom te zbog grijeha – kako je rekao Sveti Otac – sloboda postaje želja za samostalnošću, želja za ponosom, a ponos vodi do suprotstavljanja i privida samodostatnosti. Odnos se između Oca i sina prekida, štoviše izobličuje se. Tamo gdje se odbacuje Bog, njegovo očinstvo, život više nije moguć, postojanje gubi svoje korijene, sve izgleda izopačeno i uništeno. Ipak, i taj je bolni trenutak u vidiku spasenja. Ta je kušnja dana kako bi narod iskusio gorčinu onih koji napuštaju Boga, i suočio se s tužnom prazninom opredjeljenja za smrt. Patnja, neizbježna posljedica samouništavajuće odluke, mora potaknuti grješnika na razmišljanje kako bi se otvorio obraćenju i oprostu – kazao je Papa.
Izmjenjujući svoje riječi s riječima proroka Izaije, koji potiče na traženje pravednosti, papa Franjo je podsjetio na brojne izbjeglice koji se iskrcavaju u Europi i ne znaju kamo poći, te završio stalnom porukom. „Čudo Božjega praštanja“ pobjeđuje svaku ljudsku bijedu. Bog nas se nikada ne odriče; mi smo njegov narod.
I najgori među muškarcima, i najgora među ženama, i najgori narodi, njegova su djeca. To je Bog; on nas se nikada, nikada ne odriče! Uvijek kaže: ‘Dijete moje, dođi’. I to je ljubav našega Oca; to je Božje milosrđe. Imati takvoga oca daje nam nadu, ulijeva nam povjerenje – rekao je Sveti Otac te napomenuo da tu pripadnost valja živjeti u pouzdanju i poslušnosti, u svijesti da je sve dar koji dolazi od Očeve ljubavi. U protivnom, eto taštine, bezumnosti i idolopoklonstva – napomenuo je papa Franjo.
Nakon kateheze, pozdravljajući vjernike okupljene na Trgu svetoga Petra, Papa je potaknuo sve da iskoriste ovo korizmeno vrijeme kako bi dobili Njegov oprost u sakramentu ispovijedi, i kako bi živjeli kao prava Božja djeca. Bog nas uvijek voli, unatoč našim grijesima – primijetio je – ali to ne znači da nije potrebna promjena, jer Božje milosrđe poziva sve nas na obraćenje, i da se pokajemo za svoje grijehe. Bog se, kao otac, služi strpljivošću s grješnikom kako bi ga doveo do pokajanja, ali nikada ne zanemaruje vapaje svoje potištene djece.
Pozdravljajući brojne talijanske hodočasnike Papa je poželio da korizma ovoga Jubileja milosrđa u svima podupre približavanje Bogu i stalno činjenje materijalnih i duhovnih djela milosrđa. Podsjetivši potom da je prekosutra prvi petak u mjesecu, posvećen Presvetom Srcu Isusovu, potaknuo je mlade da taj dan, kada se spominjemo Isusove smrti, provedu uz posebnu duhovnu snagu; bolesne je pozvao da u Kristovu križu gledaju potporu za svoje patnje; a novovjenčane parove potaknuo da se u svojemu bračnom životu suzdržavaju od zlih djela i da vježbaju krjeposti.
