Nevjera može biti prepreka za ozdravljenje. Danas je često prisutan skepticizam glede ozdravljenja zbog nedostatka vjere. Znamo da Isus nije ozdravljao lijekovima već vjerom. Naša mala vjera može ograničiti Božje djelovanje kaže Jaramillo. Kad je Isus govorio o svojim čudesima, uvijek je govorio o važnosti vjere. Gospodin ozdravlja po osobnoj vjeri.
Isus reče ženi grešnici: „Tvoja te vjera spasila.“ (Lk 7,50). Evanđelist Marko pripovijeda: „I nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, osim što izliječi nekoliko bolesnika stavljajući na njih ruke. Bio je zapanjen nevjerom vlastitih sugrađana“ (Mk 6, 5-6). Vjera donosi rezultate. Nevjera ograničava djelo Božje. Isus je rekao: „Imajte vjeru u Boga“! (Mk 11, 22). Proučimo li evanđeoske odlomke, zapazit ćemo da je oko sedamdeset posto bolesnika ozdravilo jer su imali jaku vjeru.
U Novom zavjetu nevjera se smatra grijehom. Kad učenici nisu uspjeli ozdraviti opsjednutog padavičara, Isus ih je ukorio zbog nedostatka vjere (Mt 17, 14-20). U poslanici svetog Pavla Korinćanima piše: „Onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja“ (2 Kor 4,4). Sviđa mi se ono što Biblija kaže u Hebrejima 11,6: „A bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže“. Ozdravljenje je jedna od nagrada koje dobivamo po vjeri. Nevjera se može promatrati i kao jedna vrst mentalne bolesti kad čovjek ne prihvaća i ono što je iznad našeg razuma, kaže poznati propovjednik u Vatikanu franjevac Cantalamessa. Ako naša vjera slabi, i ako nemamo osoban odnos s Bogom, nećemo ozdraviti. MacNutt kaže da svi mi, osobito oni koji su vidjeli čudesna ozdravljenja, trebamo još više rasti u vjeri tako da nas Bog može još više upotrijebiti. Ozdravljenju može doprinijeti duboka, čvrsta i iskrena vjera, ali nikada ne smijemo kazati da netko nije ozdravio zato što nije imao vjere. Bog ima svoje vrijeme. On zna što je za nas najbolje. Ozdravljenje je često dugotrajan proces. Svako je ozdravljenje tajna Božje slobode da sam odluči kad će dati zdravlje. U svakom slučaju vjera se mora aktivirati. Ako često idemo na sakramente, ili čitamo Bibliju, vjera se aktivira i raste.
Donosim sada svjedočanstvo jedne obitelji koja je ozdravila tek kada je aktivirala svoju vjeru i kad je do kraja povjerovala Gospodinu. Rođeni smo u Bugojnu, a trenutno živimo i radimo u Austriji. Do ožujka ove godine nismo bili upućeni u svoju vjeru, naša vjera je bila obična formalnost i svodila se na ono: „Ja vjerujem u Boga.“ Činili smo grijehe svjesno ili nesvjesno iz dana u dan. Kada je fra Ivo Pavić održavao molitvene susrete u Berlinu, moj rođak Igor Pocrnja je stao na pojedinačni blagoslov kod fra Ive za mene i rekao moje probleme. Poslije telefonskog razgovora s Igorom osjetio sam djelovanje Gospodina. Tada nisam bio svjestan. Dobio sam potrebu za molitvom što do tada nisam činio, a molitve nije bilo ni u mojoj obitelji. Također sam dobio veliki unutarnji poziv da sudjelujem na jednom molitvenom susretu koji predvodi fra Ivo Pavić.
Od 1992. g. u našoj obitelji bila je prisutna bolest koja je sa sobom donijela i druge probleme. Imao sam sljedeće probleme sa zdravljem: 1996.god. imao sam operaciju na želucu (čir). Zatim sam imao kronični gastritis, operaciju žlijezde pod vratom, bolove u kralježnici, koljenu, lijevom dijelu grudi. Dobio sam cistu na grlu, nisam mogao spavati, dobio sam masnoću u krvi i gušenje u grlu. Išao sam četiri put na gastroskopiju i dijagnoza je bila ponovna operacija želudca, šanse su bile 50:50. Svaki dan osjećao sam umor. Od svih navedenih bolesti počeo se javljati duševni nemir jer sam imao bolove svakodnevno.
Potpuno ozdravljenje, tjelesno i duhovno doživio sam poslije tri molitvena susreta u Tolisi, za vrijeme molitve … U međuvremenu kad se pojavila sumnja, Gospodin mi je dodjelio dar molitve u jezicima za vrijeme molitve i slušanja audio snimke jednog od prethodnih molitvenih susreta fra Ive. Obilje Božjeg milosrđa se nije izlilo samo na mene, nego i na cijelu moju obitelj. Supruga Nada je ozdravila od glavobolje i niskog tlaka, a sin Stefan je ozdravio od bronhitisa. Kao obitelj spoznali smo Božju milost duhovnog i fizičkog ozdravljenjea na molitvenim susretima u Tolisi … I tamo smo doživjeli raj an zemlji.
Obitelj Vučak, Bugojno, 09. kolovoza 2004.
Ovaj tekst je izvadak iz knjige “Molitvom do zdravlja” – fra Ive Pavića.
Dopuštenje autora za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.rastimougospodinu.com
