Današnja riječ Božja govori nam o ženidbi – braku – obitelji. Tema je vrlo važna i aktualna. Osobito zato što je obitelj, ta „prvotna društvena stanica“, danas vrlo ugrožena. Svi se slažu s činjenicom da su brak i obitelj u vrlo teškoj krizi. Donedavno je obitelj bila oaza mira i blaženstva, mjesto gdje je čovjek uvijek nalazio sebe, svoj mir i istinsku sreću. No danas je to sasvim nešto drugo. Sve ono što je bilo sveto i nepovredivo u obitelj i, sada se dovodi u pitanje. Ističe se osobnu slobodu u ljubavi, olako se kidaju bračne veze, djeca se najčešće drže nesnosnim teretom, smetaju ljubavnim avanturama i postaju zapreka za jedan „viši standard života“.

Da je obitelj danas u vrlo teškoj krizi govori i činjenica da se golem broj mladih ljudi sve teže odlučuje za brak. To potvrđuje i zapanjujuće velik broj razvoda braka. U nekim se gradovima svaki drugi brak raspada. Sve se manje djece rađa, a sve je više pobačaja. Sve su češće bračne nevjere i pojave zajedničkog života bez ikakvih obaveza i poštovanja Božjih, pa čak i civilnih zakona.

Farizeji žele iskušati Isusa, žele ga zbuniti, uhititi u nekoj laži… Postavljaju mu pitanje: „Smiju li se rastati muž i žena? Isus se upušta u raspravu s njima, zato ih pita: „Što vam je zapovijedio Mojsije?“  Oni odgovaraju: „Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i otpustiti!“ A Isus ih podsjeća da je to Mojsije učinio zbog okorjelosti njihovih srdaca. Mojsije je zakomplicirao stvari da muž ne otpusti ženu tako olako i bez ikakvoga razloga: recimo zbog bolesti, neplodnosti, zbog toga što se zaljubio u neku drugu… Tim pismom se barem koliko toliko štitila prava žene…

Odmah na početku biblijski tekst knjige postanka: “Nije dobro da čovjek bude sam!” Zašto? Jer je čovjeku potrebno da ljubi i bude ljubljen. To je upisano u ljudskoj naravi.  A i radi toga što su čovjek žena stvoreni na Božju sliku, a Bog je ljubav i izvor svake ljubavi. Bog živi u zajednici ljubavi triju Osoba koje međusobno ostvaruju savršeno jedinstvo. To nazivamo tajnom Presvetoga Trojstva. Tako su čovjek i žena stvoreni da se ljube, da ostvare što savršenije zajednicu i da ne žive u osamljenosti.

Žena jedanka muškarcu. Ako je čovjek od nje superiorniji po onim vrlinama, kvalitetima, žena je superiornija po onim vrlinama koje su vlastite ženi. To je ta podjela. Stavljajući te vrijednosti u zajednički život, to doprinosi veličini i ljepoti ljubavi. Prvi uvjet da se nekoga ljubi jest u tome da bude spreman obogatiti drugu osobu i pred njom osjećati se siromašan u svemu onome što on od nje može primiti. Zato su muškarac i žena stvoreni da se međusobno usavršavaju i stvore jedinstveno biće.To je smisao biblijskoga izvještaja: “Čovjek će prionuti uz svoju ženu i njih dvoje bit će jedno tijelo!”
Prava ljubav od dvaju bića koja se ljube stvara jednu dušu, jedan duh, jedno srce, jedno tijelo.

Sv. Pavao govori prvim kršćanima o braku, potiče da se ljube onako kako je Bog nas ljubio, kako nas je Isus Krist ljubio.
Ljubav oženjenih mora sličiti Božjoj ljubavi prema nama. Njihova uzajamna vjernost mora biti slična vjernosti Krista prema svojoj Crkvi. Zato mi kažemo da je ženidba Sakrament.

Sakrament je tajanstveni znak koji označava nešto dano od Boga. Uzajamna supružnička ljubav jest nešto tako veliko da mora odražavati ljubav Boga i Isusa Krista prema nama. To je ideal. A kakv je stvarnost…? Najčešći izvror opasnosti od koje ljubav umire jest: nedovoljno spremanje za brak; pretje-rana nada u ljubavi; krivo izvršavanje ljubavi. Ljubav se mora neprestano otvarati i rasti.

A milosrdni je Bog toliko strpljiv je s nama. Evanđelje današnje nedjelje poziva bračne drugove na hrabrost. Isusu je dobro poznato da ima mnogo poteškoća u ljudskom životu. Zna on da u životu bračnih drugova može doći do nesporazuma, napetosti, svađa i teških situacija. Katkada može čak izgledati da je sve propalo. Gotovo je! Nema više lijepih riječi i obećanja, razdraganosti i nježnosti. No, ipak nas Isus poziva da ne posustanemo. Jer ljubav je jača od svih prepreka. Ljubav mora biti jača. Ljubav mora pobijediti. U svijetu gdje to više ne bi bilo moguće, bilo bi nemoguće i živjeti. Isus uvjerava sve bračne drugove da treba izdržati jer prava istinska ljubav sve podnosi, sve prašta, svemu se nada, sve vjeruje.

Trebamo, naime, biti svjesni daje prvim grijehom naših praroditelja čovjek upravo na srcu i tijelu ranjen, a onda i sklon ranjavati druge. I budući da je čovjek ranjen u sebi, on drugu osobu najčešće ne promatra u čistoj radosti prihvaćanja i darivanja, nego je promatra u sebičnom interesu i s požudom. I zato mu je nažalost često puta druga osoba samo predmet za zadovoljavanje najnižih strasti u sebi. Zato nam Isus kaže da je Mojsije tako ranjenu čovjeku, zbog njegove okorjelosti, dopustio da posustane, da dade ženi otpusno pismo. No, Isus je došao otkupiti čovjeka. Sam je Isus ljubio do kraja, do smrti na križu. Time nam je pokazao da je moguće ljubiti snagom te otkupiteljske ljubavi. Ako smo u vjeri otvoreni za Isusovu ljubav, onda će ona u nama uvijek proizvesti toliko snage da izdržimo i onda kada to, ljudski govoreći, izgleda nemoguće.

U protivnom, razvod braka događa se i bez da su bračni drugovi to sudski proveli. Nažalost, mnogi kršćani žive godinama u rastavi braka. To se događa onda kada se bračni drugovi rastave jedan od drugoga u svojoj nutrini, u svome srcu. To se događa onda kada između muža i žene više ne postoji ni želja da jedno drugome praštaju, da se izmire, kada više uopće nisu zainteresirani jedno za drugo. Zar to nije razvod, iako žive pod istim kro-vom? Njihove česte svađe, teške uvrede, vječita optuživanja imaju za posljedicu to da se danas da mnogi mladići, njihova djeca, počinju drogirati i postaju nasilnici i bolesni ljudi.

A Isus poziva bračne drugove na jedinstvo: i bit će samo jedno tijelo.
Znači, moraju biti kao jedna osoba, složni u planovima i osjećajima. Kako se to postiže? Pa tako da se odmah u začetku otklanja nesporazume, suprotnosti, hladne odnose. Apostol Pavao daje nam u tome smislu važnu preporuku: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom (Ef 4, 26). A to za bračne drugove znači: neka sunce ne zađe a da se ne pomiri-te; ne otiđite na počinak dok jedno drugome ne oprostite.

Današnja poruka Božje riječi upućena je svima nama i poziva nas na praštanje i ljubav, posebno onda kada nastanu nesporazumi i teškoće. Isus nam govori da ne smijemo klonuti pred zlom i poteškoćama, ljubav mora pobijediti. „Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“ (Mk 10,9).

Jedan tužni primjer: Sreo vjeroučitelj na putu svoju nekadašnju učenicu, 18-godišnju dje-vojku. Upitao je: „Kako si?“
– „Hvala na pitanju, dobro!“ – „Što ima kod kuće novo?“
– Nisam bila odavno kod kuće. Do sada sam bila kod svoje majke, koja se rastavila i po drugi put udala. Očuh me volio. Sada se moja majka ponovno rastavila, ali je tamo ne mogu slijediti!“
– „Ta nećeš valjda ostati kod svoga očuha, vrati se svom ocu!“
– „ K njemu ne mogu, jer se i on ponovo oženio, ima i djece i sretan je kad me ne vidi!“
– „P kuda ćeš sada?“
– „Putujem, malo sam tu i malo tamo.“ Velika suza spustila se niz lice siromašne djevojke. Kako će ona biti sretna…

Jedan mladi rabin ispripovjedio je vrlo zanimljivu Zgodu o zaručnicima koji su došli do njega jedne večeri, da bi se dogovorili oko detalja za vjenčanje, jer je on trebao voditi obred vjenčanja. Nakon nekoliko izmijenjenih informacija i upita zaručnik je upitao: Rabine, hoćete li imati išta protiv, ako načinimo male izmjene u obredu vjenčanja?  Umjesto da nas proglasite mužem i ženom do naše smrti, možete li nas proglasiti mužem i ženom dotle, dok imamo Ijubavi jedno za drugo? Mi smo razgovarali dosta o tome pa smo zaključili, da ne bi bilo moralno od nas, ako se ne bismo više voljeli, a morali bismo živjeti zajedno. Rabin ga je pogledao te rekao: Protiv sam te ideje i neću napraviti izmjene u obredu vjen-čanja. Svi znamo, nastavio je rabin, da postoji stanje koje se zove rastava te da dosta današnjih parova ne ostaje zajedno do smrti.

No dopustite mi, da vam kažem nešto. Ako ulazite u brak s osjećajem, pretpostavkom ili možda čak i saznanjem, da će biti problema i da ćete se rastati, u tom slučaju mogu vam garantirati, da vaš brak neće dugo potrajati. Zahvalan sam vam na vašoj iskrenosti, no morate razumjeti, da ženidbena privola nije samo uzajamna dobra volja dvoje ljudi, da bi živjeli zajedno. Ženidbena privola je opredjeljenje, da se prihvate razočaranja i poteškoće koje su sastavni dio našeg života na zemlji, a napose, kad s nekim živite svaki dan. Teško je biti u zajedničkom životu i onda, kada ste se svega odrekli radi tog zajedničkog života. Ako se svega niste odrekli, zajednički život neće dugo potrajati, zaključio je rabin.

Da nije bilo pravih kršćanskih roditelja, čovječanstvo bi bilo mnogo siromašnije, jer ne bi imalo toliko učenjaka i svetaca. Ako samo malo promotrimo povijest Crkve i povijest čovječanstva, vidjet ćemo da su zaista svi velikani Crkve i svijeta potjecali iz obitelji brojne djece, na primjer: Sveta Mala Terezija bila je deveto dijete svojih roditelja, sveti Ignacije Lojolski jedanaesto dijete, Sveti Franjo Saleški šesnaesto dijete, sveti Petar Kanizije dvadeseto dijete i Sveta Katarina Sijenska dvadeset i četvrto dijete svojih roditelja.

Da su se roditelji velikih svetaca i učenjaka pridržavali modernog nedopuštenog života i moderne računice, svijet bi bio danas bez velikih duhova, jer gotovo svi sveci i učenjaci potjecali su iz obitelji brojne djece. Upravo Bog je htio time pokazati kako blagoslivlja život i žrtve pravih kršćanskih roditelja.
Nakon smrti jednog glasovitog misionara, nađen je u njegovom sanduku vjernički vijenac njegove majke s natpisom. Ovo je vjernički vijenac moje majke. Nosio sam ga sa sobom na svim svojim putovanjima. Uspomena je to na onaj svečani dan, kad je moja majka obećala ne samo vjernost nego i poštenje. Svoju je zakletvu i održala. Imala je hrabrosti da nakon jedanaestog djeteta ima i mene dvanaestog. Njoj nakon Boga dugujem i svoj život i svoje svećeničko zvanje. Da me nije htjela imati, ne bih postao svećenik i ne bih na devet jezika tako mnogo mogao raditi za spas neumrlih duša. Posljednja mi je želja da se ovaj majčin vijenac položi zajedno s mojim mrtvim tijelom i grob. Ta herojska prava kršćanska majka bila je žena jednog skromnog običnog radnika.

„Ako postoji raj na zemlji, onda je on skriven u sretnom i uspjelom braku.
Bog je zamislio obitelj kao kutak raja u ovoj suznoj dolini!
Ako postoji pakao na zemlji, onda je pravi pakao
neuspjeli i nesretni brak!“