“Koja je vaša najveća životna želja?” – pitali su jednu bolničarku na tv. programu u SAD. Milijuni gledatelja bili su iznenađeni neočekivanim odgovorom: “Susresti moga Spasitelja Isusa Krista i čuti kako mi govori da sam za vrijeme svoga zemaljskoga života obavila za njega jedan dobar posao.”

Iza tih jednostavnih riječi nepoznate sestre skriva se tihi život nesebične službe. Ova sestra vidjela je u svakom bolesniku i patniku Isusa.
Život u službi drugih, zar može biti većih životnih želja i plemenitijega životnog cilja? Što će ti život ako od njega nitko nema koristi?!

Štovana sestro i cijenjeni brate! Kad bi Tebi bilo postavljeno isto pitanje što bi odgovorio? Koji je tvoj najveći životni san ili ideal?
Jedno nemoj zaboraviti! Ako bi u svojim planovima i željama mimoišao Boga i svoga bliž-njega, bojim se da bi tvoj život bio promašen?! Učinimo sve da svijet oko nas bude rados-niji baš zato što mi živimo.

Današnje nam evanđelje govori o tom kako su apostoli prvi put Isusu izjavili da ga drže Sinom Božjim. Rijetka zgoda kad su bili s Isusom na samo. Isus ih pita: Vi dolazite u dodir s narodom, slušate što svijet o meni govori, pa što misli svijet tko sam ja? Apostoli kazuju: jedni drže da si prorok Ilija, drugi kažu da si prorok Jeremija, neki kažu da si Ivan Krstitelj.

Tako misli svijet, veli im Isus. A što vi mislite, tko sam ja? Kako biste me vi nazvali? Apostoli su bili iznenađeni da Isus od njih traži da mu kažu što oni misle. Nastupila je mala stanka. Apostoli gledaju jedan drugoga i kao da se pitaju: Što da kažemo? Tada se javlja Petar, koji je očito njihov vođa i izjavljuje: „Ti si Krist – Pomazanik – Sin Boga živoga!“

Isus reče Petru: „Blago tebi, Petre, jer to nisi rekao sam od sebe. To što si rekao, dolazi od Boga koji djeluje u tebi.“ Isus Petra naziva stijenom, temeljem i daje mu ključeve Kraljevstva nebeskoga. To što je Isus rekao Petru govori i nama, jer i mi vjerujemo da je Isus Mesija, da je on Sin Božji. Isusu je drago što apostoli znaju tko je on i što imaju u nj povjerenje.
Kad bi nas sada Isus zapitao kao što je nekoć zapitao apostole, “Što vi mislite, tko sam ja?” Što bismo mu odgovorili? – Mi već dugo živimo u Crkvi, slušamo riječi evanđelja, slavimo zajednički euharistiju. Trebali bismo već biti sposobni odgovoriti na to pitanje.

– Što je za mene Krist, tko je za mene osobno Krist?
Možda bismo s Petrom isto priznali: Krist je za mene Mesija, Sin Boga živoga. Tako s Petrom govore milijuni već 20. stoljeća. Preko dvije milijarde ljudi danas priznaje: Ti si Krist, Sin Boga živoga. Skupa s tim mnoštvom naroda i mi priznajemo Krista kao i Petar: Ti si Krist Sin Boga živoga. Milijuni križeva na crkvama, kapelicama ili na zidovima kuća, po grobovima svijetu dovikuju i navješćuju što mi držimo o Kristu:Ti si Krist.
Isus iz Nazareta, je čudesna osoba, Sin Božji, koga mi nazivamo Kristom. Njega je Bog izabrao, pomazao i nama poslao.
O Isusu govorimo trajno iz dana u dan, iz godine u godinu i tako već više od dvije tisuće godina. I upravo taj trajni govor o Njemu jedan je od razloga što je On ušao u naš život i ostaje trajno s nama. Ali nije to jedini razlog i motiv.

Poštovana braćo i sestre, žarko bih želio da si to pitanje: Tko je za mene Isus Krist? postavi svatko tko sluša ove riječi. I to sada, ovdje, posve osobno, za sebe… Bilo bi dobro i korisno kada bi to pitanje postalo naša svakodnevna duhovna vježba koja iziskuje svaki dan naš nov, svjež odgovor.

Taj se odgovor ne daje ustima, iako tu i usta pomažu. Taj se odgovor daje svakidašnjim zalaganjem da se Isus Krist sve više “oblikuje u nama”, da nas – i našim sebedarjem i zalaganjem – sve više zaposjedne i iznutra i izvana.
Svatko od nas je stavljen uvijek iznova, mogli bismo reći svaki dan, pred isto pitanje koje je Isus postavio svojim učenicima: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”
On pita svakoga od nas i očekuje sasvim osobni odgovor.
Nije dovoljno ponoviti sa svetim Petrom: “Ti si – i za mene – Krist, Sin Boga živoga!” Naš odgovor trebao bi biti iskren i istinit.
Za njim moraju stajati uvijek novi, svježi, sve dublji i svestraniji angažmani.
Sjetimo se i one vrlo dramatične zgode nakon čudesnoga ribolova, kada se uskrsli Isus ukazao svojim učenicima i tri puta upitao Šimuna Petra: – “Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi? – “Šimune Ivanov, ljubiš li me?” – “Šimune Ivanov, voliš li me?” Koliko je to efektivno i afektivno?!
“Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče moj Otac!” (Iv 6,44).

A tko sam ja za Krista? I što je Krist za mene?
Najprije molimo s Pavlom: “To što si u meni počeo, ti izvrši u meni!”
“Ljubio me je – Isus Krist – i sebe predao za mene!” (Gal 2,20). To je svaki čovjek za Kris-ta. Sam je to kazao Nikodemu: “Bog je tako ljubio svijet, da je Sina svoga predao da nije-dan koji u njega vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni!” (Iv 3,16).

Isusu je svatko od nas važan. Za svakoga je umro, za svakoga je krv svoju prolio. Na svakoga se čovjeka, pa stoga i na me odnosi njegova riječ: “Od ove ljubavi nitko nema veće i jače, nego da život položi za onoga kojega ljubi” (Iv 15,13). Ja sam njegov ljubljeni. Kolike li časti i dostojanstva: biti ljubljen od Boga, od Krista Isusa. A to su i moja braća ljudi. Velike li zapovijedi: Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega!

Isus je za mene Alfa i Omega – Početak i Svršetak, Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čov-jeka koji dolazi na ovaj svijet. Gospodin, Ime iznad svakoga drugog imena.
“Ti si Krist, Sin Boga živoga!” To znači: Ti si moj Bog, koji u meni živi, Gospodin moj i Bog moj! “Svi koje mi daje Otac doći će k meni. I onoga tko dođe k meni neću izbaciti (Iv 6,37-39).

Jednoga dana sam zastao pred tom divnom objavom Božjom i zavapio: “Kriste Isuse, molim te, zaklinjem te, izvrši – s obzirom na mene – volju svoga Oca koji me Tebi darova-o! Nemoj me izgubiti! Ne dopusti da PROPADNEM” (Bonaventura Duda).

Isuse, Ti si ljubljeni Sin Božji odvijeka. Ti si moj Spasitelj, Učitelj i Prijatelj! Po Tebi znamo da nam je Bog dobri Otac, da nas ljubi i da želi da svi dođemo u raj. Vjerujem “da si radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa!”: utjelovio se, učovječio se, za nas trpio, umro i bio pokopan. Ali on je uskrsnuo! Opet će doći suditi žive i mrtve: da svi spašenici budu s njime “u slavi Boga Oca”.
Doživljavam ga i svojim velikim Bratom.
Krist neka bude sve više poznat! – Krist neka bude sve više priznat!
Krist neka bude sve više moljen! – Krist neka bude sve više voljen!
Krist neka bude sve više hvaljen! – Krist neka bude sve više slavljen!
Krist neka bude sve više nasljedovan!

Što znači vjerovati u Isusa Krista?
Vjerovati u Isusa Krista znači prihvatiti njega samoga sa svime što on jest, u sebi i za nas. On je Učitelj i donositelj blagovijesti o životu i to vječnome i neprolaznome kojemu je usmjeren naš život.
Živjeti, zauvijek živjeti – to je poruka Kristova i dar Krista uskrsloga! Tako u Kristu ne saz-najemo samo tko je Bog, nego i tko je čovjek. On kaže: “Ja sam Put, Istina i Život!” (Iv 14,6) “Ja sam svjetlost svijeta. (Iv 8,12).

Vjerovati u Isusa Krista znači prihvatiti znakove njegove ljubavi i milosti, svete sakramente. Koje je on ustanovio da nam po njima daje udjela u svome božanskome životu i svojoj spasiteljskoj snazi.
Vjerovati u Isusa Krista znači prihvatiti Isusove zahtjeve: Ljubav prema Bogu i prema čov-jeku. – 10 Božjih zapovijedi…
Vjerovati u Isusa Krista znači vjerovati u uskrsnuće tijela i život vječni!
Vjerovati u Isusa Krista znači prihvatiti njegov oporučni dar – ljubav i poštovanje prema njegovoj i našoj Majci Djevici Mariji.
Vjerovati znači biti dobro poučen i što bolje obaviješten o Isusu Kristu i o njegovu nauku. To znači i opredjeljivati se stalno za njega, za njegovu osobu i za njegov nauk. Treba živjeti od Krista, s Kristom i za Krista.
Po Kristu, s Kristom, u Kristu i za Krista!
Isuse dobri, ponizno te molim, da te žarko volim!

Mladić Kristijan pripovijeda kako je doživio nutarnje ozdravljenje i obraćenje: “Ja sam na čudesan način doživio potresni susret s Isusom Kristom. Iskusio sam njegovu beskrajnu ljubav. Sada ga volim iznad svega, vjerujem čvrsto u Njega i darujem mu svoje povjerenje. Bez Njega ne mogu više živjeti.
Isus je moj Otkupitelj i Spasitelj, moj veliki Brat i moja životna sreća! Jednom riječju, On mi je sve u životu! Neopisivu radost imam u srcu kad se Isusu molim da mi pomogne i daruje potpuno predanje. Tako mu svakoga dana postajem sličniji!”

Šokantno je bilo za apostole kad im je Isus počeo otvoreno govoriti o tome kako će morati trpjeti, biti ubijen i nakon tri dana uskrsnuti. Petar to ne shvaća, kako može Mesija trpjeti, umrijeti… i poče Isusa odvraćati od toga. Petar se sablažnjava nad križem i drži ga ludošću i besmislicom.

Tu je Isus vrlo odrješit i beskompromisan. Ne štedi Petra, štoviše, postupa s njim kao što je postupio s napa¬snikom u pustinji: Nosi se od mene, Sotono, jer ti nije na pameti što je Božje nego stoje ljudsko (Mk 8, 33). Tvrde su to riječi. I kada o njima razmišljamo, onda dolazimo do zaključka da Sotona očito čovjeku sugerira da u životu odbaci svaki križ, da otkloni svako trpljenje. Predlaže nam kršćanstvo bez križa, bez Raspetoga.

I tada Isus apostolima, ali i svima nama, tumači kako je nemoguće biti njegov učenik bez prihvaćanja križa, bez odricanja, bez boli, bez praštanja. Hoće li tko za mnom neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom! (Mk 8, 34).
Put za Isusom i put s Isusom pun je ljepote, radosti, ushićenja i svega onoga što su apostoli dobro osjećali, o čemu su razmišljali i što su doživljavali slijedeći Isusa iz Nazareta.
Ali to je i put križa, patnje, umiranja, potpunog poništenja sebe. I sve to da bi se došlo do uskrsnuća, do pobjede, do spasenja.

Apostoli su kasnije shvatili nužnost križa. Svi su oni, svaki na svoj način, nosili križ, i svi odreda dali svoj život mučeničkom smrću za Krista.
Petar, koji se sablažnjavao nad Isusovom riječju, kasnije je i sam umro na križu. Zapamtimo: ako kršćanin ne svjedoči svoju vjeru u Krista time da pristaje s njima nositi križ, njegova je vjera ispra¬zna. Isus svima nama svojim učenicima jasno poručuje: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj Križ i neka ide za mnom. Tko hoće svoj život spasiti, igubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i Evanđelja, spasit će ga!“ (Mk 8, 34-35).

Odreći se sebe samoga znači ne tražiti sebe i svoje već radije misliti i živjeti za druge. To znači odreći se svakoga grijeha i svih svojih grješnih prohtjeva i stalno živjeti s Kristom.
Uzimati svoj križ svaki dan znači nositi teret drugoga i savjesno živjeti svakoga dana i tre-nutka kao osvjedočeni vjernik. Njegova vjera je živa i djelotvorna.
Isuse, Ti si nam darovao život. Pomozi nam da se i mi iz ljubavi darivamo drugima i učinimo ih barem malo sretnijima i radosnijima. Amen.