Evanđeoski odlomak opisuje Isusa, koji sjeda za stol s različitim ljudima. Ima tu boljih i loših, grješnih i svetih. Uvijek je tako kad nas Isus poziva za svoj stol. Primijeti malo: Isus poziva, nikoga ne izbacuje. Nikoga. Svi su pozvani! Svatko je pozvan blagovati zajedno s njim. Pitanje je kako postići čistoću i svetost? Kako ući u milost? Može li to čovjek ? 

Pri kraju odlomka nalazi se popis svih ružnih stvari i grijeha koje se nalaze u ljudskom srcu. Svatko tko bi ispitao svoju savjest sigurno bi se pronašao u nabrojenom zlu. Uzmimo samo u obzir zle namisli. Pretpostavljam da nema čovjeka na svijetu tko ne bi imao neku zlu pomisao. Zato svi mi, okupljeni oko Isusova oltara, spadamo u grupu grješnih ljudi. Nitko među nama nije bez grijeha. Stoga trebamo duhovno čišćenje. Pozvani smo stati u svojoj slabosti i grješnosti pred Gospodina i zavapiti mu: Gospodine operi me mojih grijeha i bezakonja moga očisti me! Upravo te riječi izgovara svećenik svaki put kada ispruži svoje dlanove i simbolično ih pere u neznatnoj količini vode. To je simbol čistoće.
Sveto Pismo govori o više načina pranja ljudskih ruku. Poznato je Pilatovo pranje ruku kada je potpisao Kristovu presudu. On je pred cijelim svijetom oprao svoje ruke i rekao ja nisam kriv. I mi tako radimo. Stajemo pred Bogom i peremo ruke govoreći: Da, to se stvarno dogodilo, ali ja nisam kriv. Ili kažemo: slab sam ili ne znam drugačije, ili takav je život. No, to nije pranje ruku koje koristi.

Židovi su također imali predivan običaj pranja ruku. Prije obroka prali su ruke kako bi ukazali na svoje čisto srce, povezanost s Bogom i pokušaj oslobađanja od zla . Međutim, svaki običaj koji dugo traje, odrađivan bez volje, lišen je svoje snage. To je još jedan isprazan način duhovnoga čišćenja. I mi idemo u crkvu, činimo pobožna djela, ali u stvari naše djelovanje donekle postaje isprazno, kao da nema više svoga učinka. Tko od nas dolazeći na svetu misu ima u svom srcu želju i potrebu duhovnog očišćenja? Tko je od nas mislio već od ranih sati: Želim susresti Krista, trebam njegovo očišćenje? Oprostite što na takav način o tome govorim. Ali, hvatam se i ja na tome da dolazim na misu bez potrebe očišćenja. Jednostavno došao sam, misa će proći, a ja ću otići doma. Čini mi se da je mnogima dolazak na misu postao gorkim običajem.

Postoji još jedan način duhovnog očišćenja o kojem govori knjiga o Jobu (Job 9, 30-31). Pravedni Job stoji pred Bogom i obraća mu se: Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, u veću bi me nečist opet gurnuo i moje bi me se gnušale haljine! Kao da time Job želi poručiti: ja znam da trebam očišćenja ali znam također da to neće uspjet iako bih koristio najjače deterdžente. Ponekad i mi to radimo. Sami se pokušavamo oprati i opravdati. Ponekad možda činimo to vrlo iskreno, ali svejedno ne uspjeva. Zašto? Zbog jednog razloga koji otkriva knjiga Ponovljenog zakona.

Tu se nalazi dosta brutalan odlomak, koji govori o slučaju kada netko sretne mrtvaca u polju. Tada se mora pozvati svećenik i zaklati u nepresušnom potoku junica koja još nije radila u polju. Voda izmiješana s krvlju junice imala je očišćavajuću moć (Pnz 21, 1-6). To je simbol Kristove smrti. Samo njegova muka, krv i smrt mogu nas očistiti od svakoga grijeha i od svake slabosti.
I mi kad dolazimo na svetu misu stajemo i pristajemo na čišćenje u Kristovoj muci, krvi i smrti. To se događa u svetoj misi u žrtvi pomirenja. On je bez ljage i bore. Izbjegavanje osobne krivice poput Pilata, zamazivanje savjesti poput Židova vraćajućih se s trga, vlastiti puritizam i pravednost, ne mogu očistiti grješne ljudske ruke i srce To može jedino Kristovo tijelo i krv predana za nas. Samo nas Isus Krist može oprati i duhovno očistiti. Jesi li toga svjestan? Ili se još trebaš opravdavati, pričati drugima događaje i oblikovati olakotne okolnosti koje su te na grijeh navele i čine te manje krivim? Bolje se optuži što prije,i izloži milosnom božjem djelovanju, da te može očistiti,da ti može prići, da ti može reći: Idi, budi zdrav, ustani, uzmi svoju postelju i hodaj. Idi i ne griješi više.

Stoga nije važno u koju grupu grešnika spadaš i koji su tvoji grijesi. Važno je da te Isus Krist duhovno čisti i pere u svojoj krvi. To je sveta misa, to je svaki trenutak koji provodiš s Gospodinom u sakramentu pomirenja. U Kristu nema osude (Rim 8, 1-2). Isus je pozvao svoje apostole s njihovim grijesima i slabostima. Oni nisu održavali židovske rituale kao što su to primijetili farizeji. Unatoč tome bili su s Isusom. On ih je očistio. Nitko ne smije pomisliti da su za Kristov stol pozvani samo oni koji su dostojni. To nije istina! Za Kristovim su stolom dobri i zli, oni slabi i grješni. Svi su tu. I možda među njima nitko nije zaslužio biti tu, ali po Božjoj milosti i milosrđu jesu. Svi trebaju duhovnog očišćenja. Samo trebamo stati pred Isusa u stavu: Trebam Kriste tvoga očišćenja, ja to ne mogu sam. Tebe trebam. On dolazi na ovu euharistiju kako bi iznova umro za tebe. U njegovim očima iznova si dostojan primiti milost na milost.