.

Danas je svetkovina Svete Obitelji. Na proslavu Božje ljubavi očitovane u međusobnom poštovanju članova Svete Obitelji danas nas, na ovo sveto misno slavlje, okuplja Božja dobrota i Božje milosrđe. Ovaj dan ispunjen je čestitkama i zahvalnošću za sve vas ovdje prisutne koji imate svoje obitelji ili ste na bilo koji način povezani u zalaganju za dobro obitelji. Čestitam na djelotvornoj ljubavi, na služenju Bogu, osjetljivosti za bližnje, radosti u nadi, strpljenju u nevolji, na postojanosti u molitvi i zajedništvu. Zahvalni smo Bogu za svu ljubav očitovanu po članovima naših obitelji bilo živih bilo već preminulih. Neka ovo bude zahvalno slavlje Bogu za sve ono što je po obiteljima dobra učinio, a ujedno čitavim bićem recimo DA Gospodinu za sve ono što će po svima nama još dobra učiniti. Svjesni smo trenutaka kad smo bili zatvoreni djelovanju Duha Svetoga i činili suprotno njegovim poticajima. Da bismo dostojno proslavili ovu Gozbu ljubavi, pokajmo se za svoje grijehe i zamolimo Božje oproštenje.

Danas slavimo Dan obitelji. Obitelj je najvažnija ljudska zajednica na ovoj zemlji. Mi ljudi živimo u različitim zajednicama. Obitelj je osnovna zajednica na kojoj se temelje sve ostale zajednice. Crkva i država, kao dvije najmoćnije zajednice, također se temelje na obitelji. Obitelj ili brak nastaje u okrilju plodne ljubavi između muškarca i žene. Ljubav se rađa iz slobode za slobodu. Prema tome, ljubav se ne može silom iznuditi niti novcem kupiti. Jasno je da nikoga ne mogu prisiliti da me voli. A ne mogu ni samoga sebe prisiliti da nekoga volim. Naime, ljubav se ne može silom iznuditi, jer nastaje iz slobode. Može, naprimjer, neki čovjek biti moćan, pa i najmoćniji na ovoj zemlji u ekonomskom, političkom i vojnom smislu, ali ni on ne može nikoga prisiliti da ga voli. Pa i čovjek koji može imati harem žena, nijednu ženu ne može prisiliti da ga voli. Sigurno je da bez te ljubavi, koja nastaje iz slobode, nitko na ovoj zemlji ne može biti sretan.

 Zato se prava obitelj temelji na slobodi i ljubavi proizašloj iz slobode. Kod nas i u cijelom svijetu postoji mišljenje da sloboda postoji samo prije braka, a da u braku nema slobode. To je potpuno krivo. U braku moraju istodobno rasti i sloboda i ljubav. Svaki čin ljubavi u braku mora nastati iz slobode. Svaki dan dopusti svojoj ženi da te bira iz slobode, da te voli iz slobode, dakako, i žena mora dopustiti svome mužu da je voli iz slobode. Prema tome, u bračnoj ljubavi ne smije biti prisile, prinude, iznuđivanja i ucjenjivanja. Sloboda i ljubav moraju vladati ne samo u odnosima između muža i žene, tj. među roditeljima, nego također u odnosima između roditelja i djece, kao i između same djece. To praktično znači u životu ne ići za tim da te tvoja djeca poštuju i vole iz straha, jer te se boje, jer su na to  prisiljeni tvojom fizičkom silom ili tvojom ekonomskom, financijskom ili nekom drugom silom. Svaki dan teži za tim da te tvoja djeca poštuju i vole iz slobode, zato što to sami hoće i žele, a neka u roditeljima imaju uzor međusobnog poštovanja i ljubavi. Ako budemo imali obitelji u kojima će vladati sloboda i ljubav, onda ćemo imati i Crkvu i državu u kojima će vladati iste vrijednosti. Ako u obitelji vlada nasilje nad ženom i djecom ili nasilje djece nad roditeljima, onda će to nasilje doći do izražaja u svim oblicima društvenog života. Čovjek se kao čovjek formira upravo u obitelji. Ono što nosimo iz vlastite obitelji, unosimo u društvo – bilo razdor i nasilje ili  slobodu i ljubav.

Uzor postizanja slobode i ljubavi u svim obiteljima jest Sveta Obitelj. Kako saznajemo iz tekstova Novoga zavjeta, Marija i Josip nisu Isusa u svemu razumjeli, ali su ga beskrajno voljeli i imali su u njega nepokolebljivo povjerenje. Oni su poštivali slobodu svoga djeteta jer su dobro znali da se smisao roditeljske ljubavi sastoji u tome da njihovo dijete postane slobodno, da postane slobodan čovjek, sposoban samostalno djelovati i iz slobode svoje roditelje ljubiti. 

Isus je osnovao Crkvu, novu zajednicu koja se neće temeljiti na krvnom i tjelesnom srodstvu, nego na slobodi i ljubavi. Novi zavjet nas uči da je Bog Duh, a bit duha je sloboda, što znači da Bog sve ljude i sva svoja stvorenja ljubi bezuvjetnom ljubavlju. Braća smo i sestre  po Duhu, jer je Božji Duh – Duh slobode i ljubavi. Bratstvo i sestrinstvo po tijelu i krvi jest važno, ali je važnije bratstvo i sestrinstvo po slobodi i ljubavi. Kad bratstvo i sestrinstvo po krvi i tijelu te po zemaljskim interesima postane važnije od bratstva i sestrinstva po slobodi i ljubavi, nastaje nasilje među ljudima, ljudi se otimaju za teritorij i za materijalna dobra. Konkretna, praktična ljubav, koja nastaje iz slobode, čini ljudski život ispunjenim životom, tj. sretnim životom.

Važno  je kako za roditelje tako i za djecu da znaju rasti u slobodi, u uzajamnoj ljubavi i u međusobnom poštivanju. Danas, nažalost, ima velik broj zlostavljane djece kao i zlostavljanih roditelja. Apostol Pavao upućuje na kodeks ponašanja, koji je vrlo koristan za obiteljsku zajednicu. U njemu su nabrojene općeljudske vrline ili kreposti: milosrđe, dobrota, poniznost, strpljivost, opraštanje, priznavanje svojih grijeha. Također upućuje na učestalu upotrebu riječi: molim, oprosti, hvala. Ljubav je ta koja ujedinjuje, povezuje, daje smisao, jamči trajnost i izgradnju obiteljske i svake druge zajednice. Ona ima moć brisati razlike i udaljenosti. Zato se, braćo i sestre, ujedinimo u molitvi da i u današnjim socijalno-ekonomskim okolnostima obitelj u hrvatskom narodu u BiH uvijek bude u skladu s Božjim Duhom, tj. da bude izvor života i svetosti.