.
Duh Sveti – otajstvo snage i nježnosti
Piše: fra Josip Ikić
Himan „O dođi, Stvorče, Duše Svet” nije samo molitva Duhu nego i sažeta pneumatologija (nauk o Duhu Svetom). Pogledajmo što himan govori tko je i kakav je Duh Sveti. Započnimo naše razmišljanje o samom imenu treće osobe Presvetoga Trojstva. Kad su se obraćali Duhu Božjem, Duhu Jahvinu, starozavjetni vjernici i proroci, Gospa, Isus i apostoli upotrebljavali su hebrejsku riječ ruah. Što u sebi sadrži ime Ruah Kadoš, Duh Sveti? Riječ ruah doslovno označava dvije povezane fizičke stvarnosti: vjetar (zrak) i dah (disanje).I u ostalim jezicima Duh je povezan s glagolom disati i imenicom dah: grčki Pneuma, latinski Spiritus, njemački Geist, engleski Ghost itd. Dakle, vjetar i dah nisu samo simboli nego i ime Duha Božjega. Pogledajmo na nekoliko mjesta u Bibliji gdje se spominju vjetar i dah u značenju duha.
Na samom početku Biblije kaže se da je pri stvaranju svijeta „duh Božji lebdio nad vodama” (usp. Post 1,2). Ovdje je tako velika sličnost između duha i vjetra da se može jednako prevesti „Duh Božji” i „vjetar Božji” ili „snažni vjetar”. U izvještaju o stvaranju Adama, navodi se da je „Bog napravio čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnuo dah života” (Post 2,7). Ove dvije temeljne slike Duha dostižu svoj vrhunac u novozavjetnim izvještajima o izlijevanju Duha. Navedimo samo dva primjera. Prvo, Uskrsli predaje Duha apostolima u znaku daha i disanja: „To rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga’” (Iv 20,22). Drugo, na Pedesetnicu Duh se Sveti spušta na prve kršćane u znaku snažnoga vjetra (usp. Dj 2,2). Duh Sveti je, dakle, otajstvo snage i nježnosti. Slikom snažnoga vjetra i vihora izražavamo snagu, slobodu i transcendenciju (nadnaravnost, svetost) Duha Božjega, dok slikom disanja, daha, laganoga povjetarca ističemo dobrotu, nježnost, mir i imanentnost (blizinu, prisutnost) Duha Božjega. Duh Sveti je pravi Bog. On je istovremeno strašan i očaravajući. On je apsolutna snaga i bezgranična nježnost, nezaustavljivi pokret i neizmjerni mir.
Što to znači za nas vjernike, kao zajednicu i pojedince? Kao prvo, Duh Sveti je jedina prava snaga, jedina stvarna moć koja drži Crkvu. Mi, kao zajednica ili pojedinci, ne živimo od vlastite snage. Snaga Crkve nije u njezinoj mudrosti, inteligenciji, diplomaciji, organizaciji, filozofiji, kanonskom pravu, nego u Duhu Svetom. Isto tako, Duh Sveti je izvor snage i odvažnosti pojedinaca, proroka, apostola, mučenika, vjernika. Kao drugo, Duh Sveti je „slatki gost” naše duše. On nas ispunjava svojom dobrotom i nježnošću. Po njemu postajemo „ukućani Božji”, Bog prebiva u nama, a mi u Bogu. Sveti Ivan to kaže ovako: „Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao” (1Iv 4,13). Štoviše, Duh je Sveti jedini pravi lijek za našu osamljenost, za naš strah i nemoć. Zato pozivajmo Duha Svetoga u svoj život da nam donese snage i hrabrosti u svjedočenju evanđelja, ali i utjehe i mira u patnjama i poteškoćama. Jedina molitva Duhu Svetom u Bibliji jest Dođi, Duše. To je Maranatha Duha Svetoga.
Završimo i mi ovo razmatranje molitvom Duhu Svetom. Dođi, Duše Sveti! Dođi, snago i milino Božja! Dođi, pokretu i smirenosti Božja! Ohrabri nas, utješi nas, obnovi nas! Ispuni nas Božjom prisutnošću i intimnošću. Dođi, Duše Sveti, iz probodenog Isusova boka i iscijeli naše rane na duši i tijelu. Očisti nas i pomladi nas. Ispuni nas ljubavlju i milinom. Dođi, Duše Sveti, iz usta Uskrsloga. Oslobodi nas od straha i mlakosti. Ispuni nas milosrđem i praštanjem. Ispuni nas snagom i nježnošću. Amen.
