Ušao čovjek u sobu jednoga poznatog psihijatra, sjeo na stolicu, te prije nego mu se liječnik obratio, opazivši Bibliju na njegovu stolu, postavio liječniku pitanje: “Nemojte mi reći da poznati psihijatar čita Bibliju?”
“Ja ne samo da čitam Bibliju nego i razmišljam nad pročitanim tekstom” – odgovorio je liječnik. To je najbolja knjiga koja je ikada napisana o ljudskom ponašanju i o tome što čovjeka čini čovjekom. Ako bi ljudi slijedili njezino učenje i načela, mnogi psihijatri mogli bi zatvoriti svoje ordinacije i poći u ribolov ili na izlete!”

Biblija je riječ Božja. Pouka i poruka nama. Riječ Božja nas je podsjetila kako Bog poštuje našu slobodu i kako nam u svojoj ljubavi neprestano daje putokaze. Sav je njegov zakon trajni putokaz, a njegovo nas oko trajno prati beskrajnom Ijubavlju i poticajem da biramo Dobro. Isusovim dolaskom u ovaj svijet nastupilo je nešto novo. Nastala je jedna prekretnica. Isus nam postaje primjer i uzor… Isus nas uči kako bi trebalo živjeti. Otkriva nam velike istine: čovjek je izvanredno vrijedan, Bog ga ljubi. Stoga je njegov život vrijedan, svet i nepovrjediv. Upravo po Isusu mi smo uzdignuti na dostojanstvo djece Božje. Zato među nama mora vladati poštivanje i ljubav.

Mnogo se danas govori o krizi moralnih vrijednosti u svijetu, o gubitku etičke svijesti i mnogim drugim krizama koje zahvaćaju međuljudske odnose. Sve to uvelike pogađa čovjeka i neda mu kako bi rastao u svim krjepostima. Uvijek uz zakone vladalo je i bezakonje u svijetu.

U taj i takav svijet zakona i bezakonja ulazi Isus sa svojom riječju, sa svojim Evanđeljem.
Isus nije legalistički nastrojen kao farizeji i pismoznanci, ali nije ni laksist – moralni popustljivac, već ističe vrijednost moralnih zahtjeva koji su sadržani u zapovijedima i prorocima.

Isus žarko želi kako bi čovjek ostvario volju Božju u svome životu pod svaku cijenu… Za Isusa je vrhovni zakon čovjekova ponašanja ljubav. A to je ona nova pravednost, veća pravednost koja se temelji na ljubavi i milosrđu. Isus posebice naglašava kako je ljubav glavni smisao tumačenja zakona, ljubav koja se ukorjenjuje u srcu čovjekovu i odatle se rađa pravi odnos prema bratu čovjeku.

Današnje Evanđelje je puno pouke i poruke nama. Isus nam govori o novoj pravednosti na kojoj počiva život. “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. Nisam došao ukinuti nego dopuniti… “Uistinu, kažem vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko”. (Mt 5,20).

Isus govori: „Čuli ste da je rečeno…“ , „a ja vam kažem“ – mislite i na ono što je u srcu. Nije dosta ne ubiti, ne učiniti preljub, ne vrijeđati, ne klevetati… nego trebalo bi u srcu biti pravedan, gajiti istinoljubivost, prijateljstvo, pomirljivost i ljubav. Pravedno misliti, gajiti sposobnost praštanja, biti istinit, pravedan i milosrdan prema svojim bližnjima.

Krist nas želi podsjetiti na to da s potpunim izvršavanjem njegovih riječi možemo naći nutarnji mir i životnu sreću. Uzalud nam je sve što imamo ako nam nutrina nije ispunje-na smislom i duševnim zadovoljstvom… Isusovo shvaćanje pravednosti je produhovljeno, uzvišeno, profinjeno. On postavlja nova životna pravila. Da bi svakom postalo jasno daje primjere:

Prije je bilo rečeno: “Ne ubij!” Ubojstva su rijetkost, iznimke. Što je netko posebno uči-nio, ako nije nikoga ubio?
Ali koji se (srdi) ljuti na brata svoga bit će odgovoran sudu, tko ga psuje kriv je pred Bogom! Srdžba je svojevrsno ludilo: zamrači razum, sputava volju i čovjek ne zna što radi. Potrebno je obuzdati se, biti razuman. Ako se srdžbi pridruži mržnja, onda je zlo blizu. Pohađanje crkve… Ako si nedjeljom na putu u crkvu i sjetiš se da si s nekim u svađi… S mržnjom u srcu ne smije čovjek nedjeljom pred Boga.

Prije je vrijedilo: “Ne čini preljuba!”. Već i onaj koji smišlja preljub, koji tuđu ženu požudno pogleda učinio je preljub.
Isus nas uči da je grijeh ako se zadržavamo u bestidnim mislima, ako se prepuštamo nečistom maštanju, te ako pomišljamo na preljub. Isus upozorava: što je učinjeno srcem, dušom – kao da je učinjeno djelom, rukom. Preljub i svaki grijeh začet je u srcu: prije nego tijelo – griješi duša. Da bude čisto tijelo i ruka, moralo bi biti čisto srce: ono otrovano sve truje.

U katekizmu smo učili kako šesta Božja zapovijed glasi: „Ne sagriješi bludno!“ To znači ne služi se svojom i tuđom seksualnošću protiv Božjega plana. Upravo je dirljivo i pomalo šokantno što Isus kaže o sablazni naših udova koji nas mogu požudom navoditi na grijeh. „Odsijeci i odbaci to od sebe…“ Samo tako se nekada može pobijediti požuda. “Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe… Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je…”

Gospodin zato naglašava: potrebna je opreznost i odlučnost, ne smije se popuštati i robovati svojim sklonostima i slabostima, pohoti i nagonima. Potrebno ih je držati pod kontrolom.

Isus govori veoma ozbiljno: cijena je duše iznad svake cijene; za svoju veću sreću trebalo bi biti spreman sve žrtvovati. Tko sebi uvijek ugađa, ne može ugoditi Bogu. “Još ste čuli da je rečeno starima: ne krši prisege… A ja vam kažem: Ne kunite se nikako… Doduše Isus nije zabranio svaku prisegu, već prisegu za svaku malenkost. Kad imamo povjerenje jedan u drugoga, dovoljna je riječ „da, da“ i „ne, ne“. Više od toga nije potrebno.

To Krist misli pod pravednošću. Ne slovo, već duh zakona, duh.
Nije dovoljno ne učiniti zlo, trebalo bi činiti uvijek dobro.
Nije dovoljno brata ne ubiti, nego ga treba ljubiti.
Nije dovoljno protivnika – neprijatelja ne mrziti, nego ga treba Ijubiti.
To je Kristov zahtjev, njegova Radosna vijest spasenja.

Tko unosi nemir u pojedinca, u brak, u obitelj, u zajednicu, u društvo, među narode, taj je daleko od Boga i u službi je zloga.
Tko drugome zagorčava život, opio se silom tame.
Tko pali vatru, mržnju, zavidi i osvećuje se, taj ima dobre i uske veze s vragom.
Ako zbog nas poteku suze iz oka bližnjega našeg, zbog našega jezika i postupaka, ne-mamo Duha Božjega. Postanimo svjesni svoga stanja, obratimo se i pokajmo kako bi se održali na Božjem sudu.

Božanski Spasitelju, došao si dopuniti i usavršiti zakon i staviti ga u srce čovjekovo. Učini nas istinitima i pravednima! Pomozi nam da slušamo glas svoje savjesti i budemo dobri, ponizni jer smo stvoreni na sliku Božju. Prihvaćamo sve zapovijedi i želimo ih vršiti kako bi bili sigurni u svoje spasenje. Amen.

 

U četiri oka

Bolnička sestra Lisbeth Burger drastično je u svojoj knjizi “U četiri oka” opisala umiranje žene koja je počinila 13 pobačaja. Kad je učinila trinaesti pobačaj, dijete je imalo već pet mjeseci. Došlo je do otrovanja zbog ozljeđenja maternice.
U nesvijesti je buncala:
“Sad… sad opet dolaze… jedno za drugim, 1… 2… 3… to je već skoro doraslo…. 4… 5… 6… 7… 8… tom je otkinuta glava pa je nosi u ruci… 9… 10… to je bez nogu, a ipak se kreće… raspolovljeno je i krvari… 11… 12… i sad samo jedna ruka i jedna noga… Gdje ti je glava… drugi udovi…? Zašto nemate očiju?
Kad je došla k svijesti, pozvali su svećenika neka je pripravi na smrt. Ugledavši ga na-kon njegovih riječi rekla je: Trinaest ih je, da! Ne morate pitati. Pustite me neka idem, hoću u pakao… tom nitkovu hoću plaćati u vječnosti.”

Zašto bi toliki ljudi drhtali na smrtnoj postelji kad ne bi u sebi osjećali kako sa smrću nije sve svršeno i kako grob ne može pokopati s njihovim tijelom i njihova djela i nedjela.