Župljanin Župe Rođenja BDM Ljubunčić kod Livna, vlč. Ilija Kelić zaređen je za svećenika u subotu 29. listopada u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure po rukama banjalučkog biskupa Franje Komarice.

Mladu misu vlč. Kelić slavio je u nedjelju 06.studenog u svojoj rodnoj župi Ljubunčić u kojoj je primio sakremnete krštenja i krizme. Uz njega je u koncelebraciji bilo pet svećenika. Propovijedao je mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki a njegovu propovijed možete pročitati u nastavku teksta.

Na kraju misnog slavlja vlč. Kelić je svim okupljenim vjernicima podijelio mladomisnički blagoslov.

PROPOVIJED BISKUPA SEMRENA

32. NED. GOD. «C» MLADA MISA VLČ. ILIJE KELIĆA LJUBUNČIĆ 6.11.2022.

Čitanja: 2 Mak 7,1-2.9-14; 2 Sol 2,16-3,5; Lk 20,27-38.

Draga braćo i sestre, dragi mladomisniče, majko Slavka, braćo i sestre,  rodbino, prijatelji našega mladomisnika, župljani župe Ljubunčić, prijatelji našega Boga! Živimo u vremenu kada se ljudi raduju životu i vole veselo i sa zadovoljstvom slaviti sve značajnije događaje i uspjehe u svome životu. Tako se danas slavi rođenje djeteta, krštenje, Prva pričest, krizma, završetak srednje škole, fakulteta, magisteriji, doktorati, vjenčanja, godišnjice itd. No, danas slavimo rijetko slavlje i za ovu župu, za livanjski kraj i za Banjolučku biskupiju, slavlje Mlade mise vlč. Ilije Kelića. Ne slavi je samo mladomisnik sa svojom majkom, braćom, sestrama, rodbinom, prijateljima nego je slavi cijela ljubunska župa, cijeli livanjski kraj i banjolučka biskupija. Rijetko se koja župa može pohvaliti s tolikim zvanjima kao župa Ljubunčić u kojoj se gotovo svake godine slave Mlade mise.

Ovaj je dan ispunjen čestitkama našem mladomisniku i svima koji su došli uveličati današnje slavlje.

Mladomisničko slavlje nije osobno i privatno, nego zajedničko crkveno slavlje: sastali smo se da zajednički proslavimo Isusa Krista koji je vlč. Iliju učinio svojim svećenikom, propovjednikom njegove ljubavi i djeliteljem njegovih milosti. Zbog toga svaka riječ ovdje danas izgovorena, svaka suza radosnica presretne majke Slavke i pokojnog oca Vinka koji nas s neba blagosiva, cijele obitelji, rodbine, prijatelja, svih župljana i svih nazočnih predstavlja pjesmu hvale Kristu, koji se udostojao svoje svećeništvo udijeliti našem mladomisniku, a naš mladomisnik je najstariji zaređeni svećenik u Banjolučkoj biskupiji. Misao vodilja njegova života jest „Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi!“ (Ps 37,5).

Dragi mladomisniče, dugo smo te čekali ali i dočekali. U tebe polažemo svoje nade i svoje želje. Želimo i molimo da nam uvijek budeš svjetlonoša i zastupnik naš kod Boga, jer si njegov svećenik. Lijepo je biti svećenik! U životu je ustvari najvažnije, kako reče jedan duhovni učitelj, biti sretan i zadovoljan poradi Boga.Ne postoji ništa veće, ništa dublje i ništa ljepše od toga. Dopustiti Bogu da bude Bog jednoga konkretnog, svećeničkog života. Poziv da netko bude svećenik ustvari je poziv da bude Kristov sluga i upravitelj Božjih otajstava (1 Kor 4,1) u službi čovjeka, postajući tako sredstvo kako bi čovjek – bližnji otkrio Boga, kako bi se Bogu obratio te u Bogu pronašao konačnu sreću (usp. M. Parlov, Čovjek Božji, Vrebum, Split, 2002, 11.).

Brate mladomisniče, znam da si svjestan kako je strašan ovaj izbor, jer Krist bira u neograničenoj slobodi i odabire slabo za nadljudsko, maleno za najveće, da se nitko ne diči, nego da se jedino Božja snaga očituje u našoj slabosti. Zato mu danas zahvali što te je pripravio na svoje svećeništvo, što te je pozvao u svoje svećeništvo iako nedostojna i slaba. Krist te je pripravio da mu budeš  svjedok, da naviještaš  njegovu istinu, da obnavljaš  njegovu žrtvu, da dijeliš njegovu milost. On te je pozvao u svoje svetište, na svoj oltar, u svoje svećeničko poslanje.

Brate mladomisniče, znam da se diviš koliko je Krist bio strpljiv i blag kad je podnosio svoje nerazborite učenike i koliko je i strpljiv i blag i prema tebi. Ali On je i za tebe molio da ne malakše tvoja vjera i da budeš u Petru učvršćen kad Sotona zaište da te prorešeta kao pšenicu… i da se ne smete tvoje srce, kao što je govorio apostolima; što ste toliko plašljivi, malovjerni; ja sam vas uzeo da idete i donesete rod; nije učenik nad učiteljem; tko se svega ne odrekne, ne može biti moj učenik…Pođite, naučavajte sve narode i krstite ih; ovo činite meni na spomen; kojima otpustite grijehe, otpušteni su im; što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima. Dok te šalje na putove koji su našem nestrpljivom srcu često dugi, mučni i sivi, molim da ti da svojega Svetoga Duha i na ovom tvom putu duha svog svećeništva,duha strahopoštovanja pred Bogom, duha poniznosti, duha vjere i duha ljubav spram molitve, duha čistoće i muževne stege, duha bratske ljubavi i sloge, duha radosti i pouzdanja, duha velikodušnosti i plemenitosti, duha poslušnosti, strpljivosti i ljubavi prema njegovom svetom križu.Da na putu svoga svećeništva imaš Boga pred očima, da hodiš u njegovoj svetoj prisutnosti, da iskreno radiš na oplemenjivanju svoga srca, da nosiš teret drugih i tako ispuniš plan koji Bog s tobom ima. A sve ovo bez milosti molitve i ljubavi prema Isusu neostvarivo je, jer bez milosti molitve, sabranosti i produhovljenosti ne može se biti Kristov svećenik. Što smo mi bez njega? Izgubljeni. Zato učini da po molitvi i ljubavi uvijek iznova Krist bude središtem tvoga srca – tvoga života.

Temeljno načelo svećeničke duhovnosti jest „pastirska ljubav“ prema Kristu u koju uvire i iz koje izvire sva svećenikova služba i život. Krist je svećenikovo  bogatstvo. Iz svećenikova djelovanja i življenja proizlazi i njegov identitet. Idealni svećenik  sam proživljava ono što čini i naviješta.

Svećeniku su potrebni vjernici. Možemo mi sada u nekom propovjedničkom zanosu govoriti o potpunom predanju svećenika ili o njegovoj nepodijeljenoj ljubavi prema Gospodinu, on ipak ostaje samo čovjek sa svim svojim ograničenjima. Vjerujem da svaki svećenik u svom mladenačkom zanosu velikodušno izriče svoj “Evo me, Gospodine!”, no nakon ređenja i Mlade mise, nastupa svakidašnjica. A u tim trenucima potrebni su mu vjernici. Da, svećenik je potreban Crkvi, ali i svećeniku treba Crkva, a to su svjesni, savjesni, angažirani vjernici.

Vi vjernici mnogo zahtijevate od svojih svećenika. Imate i pravo. No morate znati da je poziv i služba zahtjevna. Tko se darovao u punoj velikodušnosti svoje mladosti ostaje čovjek, i svaki dan taj čovjek u njemu traži da uzme nazad ono što je dao. Trajna je borba uvijek ostati potpuno raspoloživ i Kristu i drugima. Svećenicima nisu potrebni komplimenti: potrebno im je da kršćani o kojima na različite načine vode brigu dokažu i pokažu da nisu uzalud darovali svoj život. Molimo da osjete radost svoga poziva i da svaki dan ponovno otkrivaju dar primljen od samoga Krista u sakramentu sv. reda. Molimo da se ne osjete osamljeni, bez pomoći, bez podrške već sada u početnim koracima.

Dragi mladomisnikovi roditelji, Slavka i pok. Vinko! Hvala vam što ste Crkvi Božjoj dali ono najdraže što ste imali: svoga sina Iliju. Budite sretni i ponosni, jer se ostvario vaš životni san. Danas su vam uslišane žarke molitve i dugo strpljivo nadanje i čekanje. Stoga i vas očevi i majke ovog našeg divnog livanjskog podneblja u ime Božje pozivam i molim da i vi potaknete i dadnete Crkvi barem neke od svojih sinova i kćeri koji će se posvetiti Bogu i čovjeku.

U današnjim liturgijskim čitanjima imamo dvije povijesti, a protagonisti su sedmorica braće. U prvoj su sedmorica braće ohrabreni od svoje majke – evo žene čijoj se hrabrosti, odvažnosti i odgovornosti ljudi svih vremena dive. Kralj svim kaznama i lukavstvima, mamljenjima i lukavstvima, mamljenjima i mučenjima, ne uspijeva pridobiti ih za se. Bičevi se pokazuju nemoćnima. Antioh može razdrijeti njihovo tijelo, istrgnuti njihov život, ali ne uspijeva iskorijeniti, ugasiti vrijednosti koje čuvaju u dubini i za koje su spremni proliti krv sve do zadnje kapi. Ova neiskorjenjiva tajna je vjera u drugi život, u vječni život, u drugoga kralja …“koji je Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisit će nas na život vječni“ i „blago onom koji umire od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti!“ Istina, Makabejci ne skrivaju da se nadaju, dok mi u Isusu Kristu imamo sigurnost. Vjera u uskrsnuće se temelji na Bogu „ljubitelju života“, na Bogu koji „nije Bog mrtvih, nego živih“ (Lk 20,38). Gospodin je uvijek vjeran i ostaje zauvijek vjeran, prema svom vremenu koje je vječnost. Vječni život je započeo za kršćane u krštenju gdje su primili klicu tog života i ona raste s njima kao neki cvijet. Na kraju će Bog taj cvijet presaditi u vječnost da dalje cvjeta. Onaj koji ovdje ne cvjeta, neće moći cvjetati ni u nebu. Cvjeta onaj koji poznaje ljubav, onu Božju i ljudsku također. Zato se pitanje života „nakon“ smrti odlučuje pitanjem života „prije“ smrti. Upravo zato jer je Bog, Bog živih i kao takvom stalo mu je do odgovora živih.

Dragi mladi, suprotstavite se današnjem vrednovanju čovjeka gdje  čovjek toliko vrijedi koliko ima, zapravo koliko može potrošiti. Isus se suprotstavlja toj struji. Postoji Božji zakon i po njemu postoje drugi kojima si ti, mladi čovječe, obvezan, bez kojih se ne možeš ostvariti. I čovjek ne vrijedi koliko troši, nego – vrijedi koliko je kadar utrošiti život za druge; unijeti se u život drugih: usrećiti druge i tako biti sretan. Krist te poziva na velikodušnost. On očekuje da mladići i djevojke ne samo da neće promašiti sebe nego upravo da će premašiti sebe. Zato Krist naglašava da čovjek u svom očovječenju, u svom samoostvarenju nije sam. Bog se u velikodušnosti ne da nadmašiti. Ako je čovjek velikodušan, Bog mu pomaže ne samo da se ostvari nego i da sam sebe premaši. Velikodušnost prvih zanosa treba da prođe kroz križevnu izdržljivost u nasljedovanjuKrista, pridružite nam se bilo u redovničkom bilo u svećeničkom životu.

   Draga braćo i sestre, sve vas pozivam da i vi u svojim molitvama uključite i dalje našega mladomisnika kako bi bio na raspolaganju Kristu, Crkvi, konkretnom čovjeku ma gdje bio, kamo ga život i njegovo poslanje odvelo.

             A ti dragi mladomisniče, sada proslijedi sv. Misu i pod njom se moli za svoje roditelje, braću, sestre, rodbinu i prijatelje, za dobročinitelje, za sve župljane, za sav hrvatski narod da ostane vjeran Bogu. Moli zajedno sa svima nama da ostaneš uvijek pravi Kristov svećenik, onakav kakav je potreban ovome svijetu i ovom vremenu u kojem živimo. Amen!