Prebitna stvar ili ti duhovna stvarnost za Ignacija jest “RAZLUČIVANJE DUHOVA”.
Ignacije je na temelju svog duhovnog – naravnog i nadnaravnog – mističnog iskustva razradio pravila za razlikovanje duhova. Za početak:
“Pravila da se na neki način osjete i prepoznaju različiti pokreti koji se izazivaju u duši: dobri da ih prigrlimo, zli da ih odbacimo; (DV, br. 313).
Zašto razlučivati – odnosno da pojasnimo: “raz – lučiti” – ‘luč’ = unijeti svjetlo, propustiti Svjetlo Kristova Duha da razotkrije sada i ovdje što ili bolje tko (duh) je na djelu.
Ovo stupnjevanje isusovca Silvana Faustija je izvrsno i obvezujuće za one koji hože biti slobodni:
“Prije svega moraš uočiti pokrete srca. Ako ih ne uočiš, onda si nesvjestan. Ne djeluješ: jednostavno si nošen svojim nagonima, a da niti ne znaš da uopće postoje i kakvi su. Do toga uočavanja stižeš ispitom savjesti koji ti srce čini sve jasnijim.
No nije dovoljno uočiti; moraš i upoznati (saznati, spoznati) vode li te ti pokreti srca dobru ili zlu, inače si neodgovoran: ne znaš odakle dolazi ni kamo smjera tvoje djelo.
Nije dovoljno također samo uočiti i spoznati. Savjest i odgovornost imaju praktičnu svrhu: sve se odigrava u slobodi da se zadrži ono što je dobro a odbaci ono što je zlo. Ako to ne učiniš, još nisi slobodan!
To je tvoj duhovni rad o kojemu ovisi ostvarenje ili krah tvojega povratka kući.
Kao što sam već rekao, nisi slobodan da imaš ili nemaš pokrete: oni su u najmanju ruku spontani i nesvjesni. No, moraš stići do toga da osjetiš ono što osjećaš i potom da spoznaš nosi li te dobru ili ne. I tada si slobodan da pristaneš ili odustaneš. To je primjena slobodne volje, koja te čini čovjekom, na sliku Božju. Ona te odgaja da ne budeš rob, nego gospodar svojih duhovnih stanja – kakvi god oni bili, nije važno – i da se njima služiš, a ne da te oni imaju za slugu.”
Svatko od nas je u duhovnom boju, boju za spas vlastite duše i duše bližnjega, i što prije to prihvatiš, to ćeš prije moći prihvatiti i izvojevati “moć slobode” koju Isus Krist želi darovati svojoj braći i sestrama – tebi – odnosno već ti ju je izvojevao i osigurao kod Nebeskog Oca.
Da ne dođeš do te slobode zli se služi agresijom, zastrašivanjem, lažima i obmanama pod krinkom dobra.
Gdje se događa taj boj? Na području naših misli (um), osjećaja (srce) i želja (slobodna volja).
Tko sudjeluje u boju? Gospodin koji se bori za tebe, zli koji te želi uništiti, ti sam sa svojim slabostima i vrlinama – ovisno koliko si svjestan što/tko te vodi.
Tri su stanja u kojima se možeš naći:
Stanje “iz zla u gore” – iz teškog grijeha u teški grijeh do potpunog duhovnog kolapsa. Zli te gura iz grijeha u grijeh, a ti u svojoj požudi raznih vrsta pristaješ i propadaš.
Stanje “iz zla u dobro” – kad se čovjek obrati po susretu s živim Bogom i želi promijeniti život prema svetosti, odričući se grijeha… i ulazeći u borbu svjesnije, otkrivajući svoj autentični identitet djeteta Božjeg. Zli te napada, straši grubo udarajući i navodeći na stare grijehe, umanjujući tvoje dostojanstvo želeći pogaziti Gospodina u tebi…
Stanje “iz dobra u bolje” – kad je čovjek poprilično sredio svoj život s Gospodinom pa prepoznaje zamke zloga i živi već novim životom i ne da se na stare teške grijehe koji vode u smrt. Zli tada poprima fina lica, varljive zamke prikazujući se kao ‘anđeo svjetla’ i pod krinkom dobra želi zavesti osobu na svoj put pa nudi mnoge dobre ideje koje se u početku sasvim čini dobre, ali s vremenom pokazuju svoj pravi smjer i naličje koje vodi u grijeh i nemir i odjeljenje od Gospodina. Pa stoga treba pratiti tijek poticaja: početak – sredinu – kraj. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa već protiv vrhovništva i vlasti, knezova tamnoga svijeta.
Za sv. Ignacija bila je najbitnija stvar tko te vodi – jesi li rob ili slobodan?
Stoga je njegova ključna svakodnevna molitva bila “Ispit savjesti” gdje gledaš svoje misli, riječi i djela – poticaje u njihovim temeljima, začecima i gdje vode – vodi li ih Gospodin po svom nadahnuću ili tebi darovanoj kreposti; ili zli po svojim poticajima i varkama; ili ti po svojoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu ili po svojoj sebičnosti i slabosti?
Biti čovjek duha – biti slobodno dijete Božje – po snazi Kristova Duha.
Ispit savjesti po sv. Ignaciju:
Prva točka: smiri se. Posvijesti si da je Bog prisutan, zahvali mu za današnji dan i za sva primljena dobročinstva.
Druga točka: moli za milost da ti Gospodin pošalje svoga Duha, da te prosvijetli i vodi – kako bi upoznao svoje slabosti, ali i jake strane, te jednih se riješio a u drugima napredovao.
Treća točka: analiziraj svoj dan, počevši od jutra kad si ustao pa do ovog trenutka: dio po dio dana, svoje misli, riječi i djela; svoje postupke prema sebi, Bogu i drugim osobama. Dobre stvari i loše.
Četvrta točka: zahvali Gospodinu za dobra djela, trenutke gdje si ga prepoznao, a zamoli oprost za pogreške.
Peta točka: razmisli što možeš bolje napraviti, u čemu se popraviti i donesi neku odluku kojom ćeš to i provesti u djelo Božjom milošću.
Završi molitvom.
P. Sebastijan Šujević