PLES (KOLO) KAO MOLITVA (“Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave!” Ps 149,3)
Kod svih antičkih naroda ples (kolo) je nastao iz prirodne potrebe kako bi se istaknuli izvanjski osjećaji duše. Kada ti osjećaji postignu visok stupanj intenziteta, tijelo ulazi u sklad s dušom. Biblijski leksikon ističe da na hebrejskom jeziku postoji bar osam različitih glagola koji se odnose na ples. U Svetom pismu postoje brojna svjedočanstva o plesu u liturgijskim obredima.
Hebrejska liturgija nije se ograničavala samo na pjesme nego i na glazbu popraćenu plesom. Odmah nam dolazi u misli veliki Božji pjevač kralj David koji je kako veli Pismo svom snagom plesao pred Gospodinom ogrnut samo oplećkom. (usp. 2 Sam 6,14) Pismo nam kaže: “Ne samo David nego i sav Izraelov dom klicao je pred kovčegom Jahvinim“: (usp. 2 Sam 6, 14) Nakon pobjede nad neprijateljem “Judita je stupila na čelo naroda i predvodila žene u kolu; slijedili su je Izraelci naoružani, okićeni vijencima i s hvalospjevom na usnama”. (Jud 15, 13) Prisjetimo se događaja prelaska preko Crvenog mora. “Kad su izraelci prešli na drugu stranu vode, Mojsije je zapjevao Gospodinu pobjedničku pjesmu kao zahvalu za izbavljenje.
Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući u čast Gospodinu”. (usp. [Izl 15, 1-20) Tu vrstu slavljenja Boga nalazimo u mnogim Psalmima. “Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave!”(usp. Ps 149,3); “Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja! (Ps 150,4); “I pjevat će igrajući kolo: “Svi su izvori moji u tebi!” (Ps 87,7)
U Novom zavjetu, u prispodobi o rasipnom sinu igra se i pleše, kao znak razdraganog veselja: “Stariji sin ču pjesmu i igru”. (Lk 15.25) Sveti Oci i crkveni pisci često govore o anđelima i svetima II nebu koji plešu i neprestano pjesmom slave Boga. To se shvaćanje održalo do danas u kršćanskoj liturgiji. Mnogi kipari i slikari u svojim djelima prikazuju korove anđela kako u nebu plešu pred Bogom. Sveti Bazilije to je potvrdio: Ples je neprestani posao anđela u nebu. Zbog toga je svaka liturgija ili misa odraz nebeske liturgije na kojoj se pleše i slavi Gospodin.
Ipak nisu svi sveci i mistici plesali za života pred Bogom ali mnogi od njih bili su poznati po tome da su i na taj način proslavljali Boga, primjerice: Sveti Franjo Asiški, Terezija Avilska … Pietro Ribadeneira (1611), jedan od prvih drugova svetog Ignacija Lojolskog, ostavio nam je dokument gdje piše kako je svetac ozdravio svoga duhovnog sina tako što je plesao pred njim. (vidi: J.1. Tellechea Idigoras, S.lgnazio di Loyola, Rim, 1965,22 1) Pokojni papa Ivan Pavao II na svojim apostolskim putovanjima često je plesao s mladima. To je bio znak njegova mladog duha, a i predanja Bogu. Na velikim i malim karizmatskim molitvenim susretima ne samo da se slavi Gospodin u pjesmi, u podizanju ruku, već se i pleše od radosti. Bog želi da ga proslavljamo ne samo dušom već i tijelom. Sveti Pavao kaže: “Proslavite Boga svojim tijelom”. Cijelo biće neka slavi Gospodina! Aleluja!
dr.sc fra Ivo Pavić
U nastavku možete pogledati video priloge o tome kako se Gospodin proslavlja i po našim gestama, kako ga slaviti podignutih ruku, pljeskom, plesom, u kolom, skačući, čak vrišteći, svi zajedno, u zajedništvu sa svećenicima i časnim sestrama. Ovdje se može vidjeti istinka radost vjernika na njihovim licima, što pokazuje da su sureli živoga Boga i njihvoj radoti nema kraja i nju pokazuju na izvanjski način baš kao što je činila Judita, Terezija Avilska ili sveti Franjo.
“Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: »Što bi to moglo biti?« Drugi su pak, podrugujući se, govorili: »Slatkog su se vina ponapili!« A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je treća ura dana – nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu”,… (Dj 2, 12-17)
