Zaštita života i pravo na život od samog začeća do biološke smrti

Ono što mi danas nazivamo svemoć nije ništa drugo nego zločin neodredivih razmjera, jer se današnja moć (nuklearna, ekološka, politička i ekonomska) očituje u uništenju drugih i istodobno u samouništenju. Nazivati uništenje života moću jednostavno je protiv logike ljudskoga uma i logike Evanđelja.

Na prijedlog Svetog Oca i prema odluci naših biskupa svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i molitvi za dar života. Naši biskupi pozivaju na odgajanje svijesti i savjesti, na ljubav prema životu, na prihvaćanje i poštivanje života od samoga začeća do prirodne smrti. Stoga je predsjednik Vijeća za obitelj mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, uputio Poruku za Dan života koji se obilježava u nedjelju 6. veljače 2022. pod naslovom Zaštita života i pravo na život od samog začeća do biološke smrti.

Nalazimo se u godini Obitelji i u vremenu sinodalnog puta Crkve koja je otvorena djelovanju Duha Svetoga. Crkva je ovdje na zemlji „putujuća Crkva“ trajno na putu prema eshatonu (usp. LG VIII, 9). Putovanje je način života čovjeka vjernika. U tom smislu Djela apostolska nazivaju Crkvu Putom (Dj 9,2; 19,23), Putom Gospodnjim (Dj 18,25), Putom Božjim (Dj 18,26). Isusova pak kaže: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14,6). Isus također kaže: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (usp. Iv 10,10). U postmodernom društvu novac se prometnuo u glavnu paradigmu života, jer su sva područja života određena ekonomskom problematikom. U kapitalističkim sustavima mišljenja neispunjivost je pokretačka snaga. Naime, kapitalizam je orijentiran na manjak (nedostatak), koji treba ispuniti; određen je željom da se ima (posjeduje) što više. Čovjek kao homo oeconomicus teži za maksimiranjem dobitka. Što više imaju, ljudima su želje još veće, a to znači da neispunjivost njihovih želja stalno raste. Novac kao vanjsko i nesigurno dobro ne može čovjeka učiniti sretnim. Oni koji imaju posjednički odnos prema svemu i svakome ne mogu biti sretni jer nisu sposobni za odnos ja – ti s drugima i s apsolutno Drugim (Bogom). Božja svemoć zapravo je svemoć Božje ljubavi koja iz ništa stvara sve i koja iz smrti stvara život. Ono što mi danas nazivamo svemoć nije ništa drugo nego zločin neodredivih razmjera, jer se današnja moć (nuklearna, ekološka, politička i ekonomska) očituje u uništenju drugih i istodobno u samouništenju. Nazivati uništenje života moću jednostavno je protiv logike ljudskoga uma i logike Evanđelja.

Nekoliko europskih zemalja ozakonilo je uz abortus i eutanaziju čak i nad djecom, a ne samo nad starijima. Umjesto kulture – civilizacije života, imamo kulturu smrti – civilizaciju smrti.

Svjesni smo da među nama danas postoji sklonost odbacivanju svega što nije u skladu s našim željama. Ona nam ne dozvoljava da na bližnjega gledamo kao na svog brata kojeg prihvaćamo nego kao na konkurenta kojeg istjerujemo iz svoga životnoga horizonta i želimo ga sebi podčiniti. Radi se o mentalitetu koji stvara kulturu otpada, koja nikoga i ništa ne štedi, od ljudskog bića pa sve do samog Boga. Takva kultura stvara ranjeno čovječanstvo i stalno ga napetostima i sukobima ozljeđuje. Ta kultura promiče pobačaj i eutanaziju. Vjerski fundamentalizam, prije nego odbaci ljudska bića čineći užasne masakre, odbacuje samoga Boga, čineći od njega puku ideološku izliku. Svjedoci smo i događaja da je francuski parlament izglasao (27.11. 2014) da u temeljna prava čovjeka spada abortus. Nekoliko europskih zemalja ozakonilo je uz abortus i eutanaziju čak i nad djecom, a ne samo nad starijima. Umjesto kulture – civilizacije života, imamo kulturu smrti – civilizaciju smrti.

Prvoga dana nove godine, u subotu 1. siječnja 2022, u Austriji je stupio na snagu zakon koji dopušta potpomognuto samoubojstvo odraslim osobama koje su teško bolesne ili imaju neku trajnu, neizlječivu bolest – unatoč žestokom protivljenju austrijskih katoličkih biskupa, kako izvještava u nedjelju 2. siječnja 2022. Vatican News. Mons. Franz Lackner, predsjednik Austrijske biskupske konferencije i nadbiskup Salzburga, upozorio je u ime austrijskih katoličkih biskupa da je ovaj zakon neprihvatljiv, te su biskupi iznimno zabrinuti zbog njegova izglasavanja, dodavši da je ovaj zakon očito postao standardna praksa u zemljama u kojima je već legalizirana eutanazija.

Manipulativna je priroda sintagme „dostojanstveno umiranje“,kako su to nazvali njezini zagovornici: „Riječ je očito o kulturnom trendu u kojemu je jedini oblik života koji je vrijedan življenja – pun i aktivan život“, dodao je nadbiskup Lackner te iskazao bojazan da će ovaj zakon u javnosti raširiti stav da se „svaki hendikep ili bolest doživljava kao neuspjeh koji se ne može tolerirati“. Nasuprot tome, Austrijska biskupska konferencija mišljenja je da je svaki ljudski život vrijedan i da je samoubojstvo nesaglediva ljudska tragedija, te da bi trebalo uložiti dodatna financijska sredstva u palijativnu skrb kako bi se svim teško bolesnim ili neizlječivo bolesnim osobama što je moguće više pomoglo i olakšala njihova patnja dok god su živi. Svaki pojedini slučaj u kojemu neka osoba izrazi želju za ovakvim načinom okončanja svoga života procjenjivat će po dvoje liječnika, od kojih jedan mora biti stručnjak za palijativnu medicinu. Također, one osobe koje se odluče za potpomognuto samoubojstvo trebaju liječnicima predočiti dijagnozu svog zdravstvenog stanja, odnosno medicinske nalaze te imati potvrdu da su samostalno donijeli odluku o samoubojstvu.

Usto, prema izglasanom zakonu, maloljetna djeca i osobe koje pate od psihičkih problema ne mogu zatražiti potpomognuto samoubojstvo. Pacijenti koji požele oduzeti si život na ovakav način moraju pričekati 12 tjedana, koliko im je, prema tome novom zakonu, određeno razdoblje za razmišljanje. Osobe koje su na smrt bolesne imaju rok od dva tjedna za konačnu odluku.

S druge strane, protuzakonito je i dalje aktivno pomagati u tuđem samoubojstvu ili nagovarati koga na taj čin. Podsjetimo, potpomognuto samoubojstvo legalizirano je u Švicarskoj te u nekoliko europskih zemalja uključujući Francusku, Španjolsku, Belgiju i Nizozemsku, izvijestio je Vatican News u nedjelju 2. siječnja.

Postavlja nam se pitanje zar društvo koje se smatra odgovornim za život svih svojih članova ne može krenuti drugim putem da bi pomoglo i svakom pojedincu shvatiti da njegov život ima značenje i predstavlja vrednotu i za druge.

U međusobnom poštivanju i pomaganju u pandemiji Covida 19 pozivam sve da poštujemo život vlastiti jednako kao i svih drugih. Stoga zahvaljujem medicinskom osoblju i svima onima koji poštuju dostojanstvo čovjeka i u zdravlju i u bolesti i bore se za njegovo zdravlje.

Ovom prigodom u ime svih katoličkih biskupa Bosne i Hercegovine upućujem iskrenu zahvalnost svima vama, svećenicima, redovnicama, redovnicima i drugima, koji se na razne načine trudite oko izgradnje kulture i civilizacije života.

Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima onima u našoj domovini koji s velikom sviješću o odgovornosti prema Bogu, prema svojoj savjesti i prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo braka i obitelji.

Zahvaljujem svim pomagačima zaklade „Da životu“, koju smo ustanovili prije više godina, a koja pomaže naše hrabre bračne drugove da budu spremni imati više djece.

Zahvaljujem i mnogim karitativnim i molitvenim skupinama koje se trude oko pružanja pomoći mladim bračnim parovima kao i siromašnijim obiteljima.

Zahvaljujem također svim liječnicima i bolničkom osoblju, kao i članovima obitelji koji su se istakli u spašavanju nerođenih života.

Sve vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj cjelovitosti! To je velika zadaća i veliko poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Duh Sveti, Gospodin i Životvorac. Neka vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!

Banja Luka, 25. 1. 2022.

Mons. Marko Semren,
pomoćni biskup banjolučki i
predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH