Oprostiti nije lako. Nije dosta to htjeti. Opraštanje je umijeće. Jedan duhovni pisac kaže: „Možemo nasljedovati Božje praštanje samo vrlo izdaleka. Valja se nadati da će Bog, ako se budemo s njime družili, možda malo utjecati na nas!“

Tajna umijeća opraštanja jest u tome da se shvati kako se oproštenje ne može svesti na čin volje ili na moralnu dužnost jer ono je rezultat procesa koji uključuje sve dimenzije ljudskog postojanja. Znati oprostiti znači osloboditi se mračnog nemira što ga nosi zlopamćenje i učiniti oproštenje izvorom i sredstvom psihološkoga i duhovnoga rasta. U tome vam mogu pomoći konkretni duhovni savjeti koje donosimo u nastavku.

 

1. Ne osvećivati se

Jasno je da prva stepenica u opraštanju, ako to doista želimo, mora biti prekid s osvetničkim akcijama. I ne samo u činima, nego i u mislima. Potrebno je preusmjeriti i svoje misli i svoje ruke od bilo kakve radnje koja bi bila nanošenje zla drugoj strani.

 

2. Priznati svoju povrijeđenost

Neki u svojoj oholosti govore da oni ne mogu biti povrijeđeni, da se njima nije ništa dogodilo, da su oni jaki i dominantni. Tko ustraje u nijekanju da je povrijeđen i ranjen neće nikad moći oprostiti.

 

3. Podijeliti s nekim svoju povrijeđenost

Razlog je da vidiš da nisi ti jedini na svijetu i da i drugi imaju slične probleme kao ti. Kada dijeliš nisi više sam i drugi nosi tvoj teret. Ovo nikako ne znači ogovaranje, preuveličavanje ili klevetanje.

 

4. Dobro sagledati svoj gubitak i prežaliti ga

Razborito uvidjeti što si sve izgubio uvredom i koji su tvoji gubici. Moraš ih konkretizirati da vidiš što trebaš prežaliti, jer ako gubitke ne prežališ nikad nećeš moći oprostiti. Ovo uključuje i prestanak stalnog prekoravanja i pravljenja od sebe umjetne žrtve – potrebno je zaustaviti se na tome da se živi kao žrtva, da se stalno nad sobom jadikuje i, s druge strane, čak i uživa u stanju žrtve koja se može stalno žaliti i drugoga optuživati.

 

5. Prihvatiti srdžbu i želju za osvetom

To ne znači prihvatiti jedan od sedam glavnih grijeha i „provoditi ga“, nego svoje unutarnje stanje, stanje unutrašnje razdraženosti. Isto tako da postoji u meni želja za osvetom, pogotovo ako se prvi put javlja. Čovjek koji je nikad nije imao teško će to sebi priznati. Bojat će se i taj strah će razarati opraštanje.

 

6. Oprostiti samome sebi

To je temeljna točka opraštanja. Moraš skinuti sebe s pijedestala svoje umišljenosti i vječnog pitanja: Kako se to meni dogodilo? Ili: Zašto se to meni događa? To trebamo činiti i uz Božju pomoć, jer bez Božjeg milosrđa nije moguće.

 

7. Razumjeti onoga tko te povrijedio

To ne znači opravdati ga, a još manje osloboditi ga krivnje, to znači baciti na nj bistriji pogled da se dohvate sve dimenzije njegove osobe i motivi njegove pogreške. To nije moguće ako se uspješno ne prođu prethodne faze.

 

8. Otkriti smisao povrede

To znači nadići čisto psihološko gledište povrede i otkriti pozitivno značenje povrede ili pak dati joj neki smisao. Što ćeš naučiti od ove nepravde, od ove uvrede, od ove izdaje, od ove nevjernosti? Kako je kaniš upotrijebiti da rasteš i da se ostvariš u dubini? Kako možeš postati sličniji Kristu nepravedno osuđenom?

Često ona ima učinak otrježnjenja i boljeg upoznavanja samoga sebe.

 

9. Upoznati sebe kao onoga koji je dostojan oproštenja i komu je već oprošteno

Mnogi misle da im Bog ne može oprostiti grijehe, pa prestanu ići u crkvu i na ispovijed. No, Bog je prvo nas ljubio… Slično je i u odnosima između ljudi. Treba posvijestiti činjenicu da je u prošlosti i tebi već više puta oprošteno i da je to opet moguće. S oproštenjem je ovdje kao i s ljubavlju, osoba koja je nesposobna prepustiti se da bude ljubljena ili da se osvjedoči da to jest, ne može dati ljubav drugome.

 

10. Prestati pod svaku cijenu htjeti oprostiti

To će reći pouzdavati se samo u svoje sile, tj. treba se odreći želje da budeš jedini činitelj svoga oproštenja i prema tome osobne moći koju ti ono donosi, jer tako oproštenje može prijeći u oholost, a onda smo opet na području grijeha.

 

11. Otvoriti se milosti oproštenja

Otvoriti se Bogu, koji je milosrdan, rado prašta i izvor je svake ljubavi. Jedan duhovni pisac kaže: „Možemo nasljedovati Božje praštanje samo vrlo izdaleka. Valja se nadati da će Bog, ako se budemo s njime družili, možda malo utjecati na nas!“

 

12. Odlučiti okončati odnos ili obnoviti ga

Oproštenje nije isto što i pomirenje u tome smislu da je nužno vratiti se prijašnjim odnosima u kojima postoji opasnost ponovno biti povrijeđen. Oproštenje je u prvom redu raspoloženje srca koje je sada otvoreno za više mogućnosti i na novim temeljima želi graditi budućnost. Zato će čovjek koji je oprostio i koji nema više mržnje u srcu, u suradnji s dobrim duhom, tj. s Božjim poticajima u vlastitoj nutrini, moći lako razlučiti što mu je činiti: okončati odnos ili obnoviti ga.

I kada to učini bit će radostan, pa će moći i proslaviti svoje oproštenje.

 

Prema knjizi Jeana Monbourquettea “Kako oprostiti”

Izvor: www.isusovci-split.hr