.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijeli ovo s prijateljima!

 

Jedna je ozbiljna odrasla osoba zatražila krštenje. Poslije solidne priprave koju je ova mlada duša radosno i zdušno pohađala došao je i dan krštenja. Kada je preko čela potekla krsna voda i izgovorene riječi: “Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”, s krsnom su se vodom pomiješale suze radosnice te mlade duše. Na kraju reče ovo: “Ovo je trenutak za kojim sam čitavoga dosadašnjeg života toliko čeznula. Danas mogu reći da mi je ovo najsretniji dan života…”

Ova mlada osoba doživjela je svoje krštenje punom dušom i djelovanje milosti nije izostalo. Toj su se duši doista otvorila nebesa i ona je očima vjere vidjela nebo koje je Bog pripravio i svetim krstom otvorio…

Upravo smo čuli kako nam evanđelje govori o Isusovu krštenju na rijeci Jordanu. Za Isusa je to bio trenutak prijelaza iz skrovitosti u javni život. Ispunjen Duhom Božjim, započinje još konkretnije i određenije izvoditi otkupljenje i spasenje svijeta.

Isus je primio krštenje od Ivana na Jordanu kako bi se ispunilo “sve u skladu s voljom Božjom”. Bog je Otac Isusa pomazao Duhom Svetim i silom osposobljavajući ga da nam donese spasenje. Krsteći se u Jordanu, Isus se pokazuje otvoren Božjem zahvatu. Bog šalje svoga Duha da ga obuzme i “pomaže”.

On će odsada stalno ići putem kojim ga Duh bude vodio, pa bile to i kušnje, patnje, stradanja…
To Isus sve čini radi nas i našega spasenja kako bi se Duh Božji nastanio među nama ljudima zastalno i kako bismo mogli biti prava djeca Božja.

Primajući krštenje, Isus posvećuje našu pravednost, naše pomirenje s Bogom, našu svetost u Bogu, naš život djece Božje…
– Krštenjem potvrđuje potpunu solidarnost s nama grješnicima.
– Isusovo krštenje bilo je i jest poziv na neprestani rast i uspon, a u istodobno dodirna točka sa svom krštenom braćom u Kristu…

Za nas ostaje tajna vjere ovo krštenje koje Isus traži od Ivana Krstitelja. Je li time želio opravdati i utemeljiti praksu krštavanja u Crkvi? Sigurno! Želio je da sve bude u skladu s voljom Božjom. Isus je savršeno oponašao čovjeka  u rođenju, umiranju…
On uzima naše grijehe na sebe… I želi ih uništiti. On to može jer nosi našu ljudsku narav, koja je grješna. Na taj način već spašava. Tako se njegovo otkupiteljsko djelovanje najavljuje već od prvoga trenutka kao Božja volja da na sebe uzme grijeh svijeta i da ga iznese na križ, gdje će konačo biti u njegovoj smrti usmrćen i grijeh svijeta i svi osobni grijesi.

Svi smo mi jednoga dana bili kršteni. Primili smo ga kao nejaka i mala djeca zbog vjere i želje naših rodi¬telja. Ni izdaleka nismo bili svjesni, a možda još i danas nismo potpuno svije-sni što je značilo i što znači biti kršten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Snagom Isusova Krštenja primili smo oproštenje grijeha. Snagom Kristove prolivene Krvi primili smo dar Duha Svetoga, znak neizmjerne Božje ljubavi, kojom nas je posinio, kojom smo postali sinovi i kćeri Božje; dakle, učenici Isusovi i članovi Crkve, zajednice Božjega naroda. Tako Gospodin obnavlja lice zemlje (Ps 104,30 ).

– Morali bismo znati: Dok svećenik polijeva po glavi novokrštenika i izgovara riječi naređene od samog Isusa: “Ja te krstim u ime Oca…“, zbiva se najveći događaj u krštenikovu životu. Čudo nad čudesima! U tom trenutku nebo se otvara i s neba silazi trojedini Bog i nastanjuje se u duši novokrštenoga.
Njegova duša postaje novo nebo. Novokrštenik – čovjek – postaje hram Boga živoga, brat Isusa Krista i dijete nebeskoga Oca. Od tog trenutka krštenik je svojina Božja, on pripada Bogu. U njemu započinje novi, božanski život milosti.

Posvijestimo stoga činjenicu da je i u trenutku našega Krštenja Otac i nad nama izgovorio iste riječi koje je izgovorio na Isusovu Krštenju: Ovo je sin moj, ovo je kći moja ljubljena! Što te riječi znače za moj život?  Ti si sin moj ljubljeni! – To znači: Meni od sada pripadaš, dragocjen si u mojim očima, ja te neizmjerno ljubim! Pripadaš mojoj božanskoj obitelji, ti si moj! Ti si ljubljeni sin, ljubljena kći, ljubljeno dijete! Imaš pravo na svu moju ljubav i pomoć. Možeš uvijek u životu računati na tu ljubav, u svim trenutcima. Računaj uvijek s mojom ljubavlju! Ljubit ću te uvijek, bez obzira na tvoju nedostojnost i slabost, upravo zato jer sam ljubav sama, jer sam te stvorio iz ljubavi, jer želim da u toj ljubavi budeš savršeno sretan! Ti si moj ljubljeni! U tebi mi sva milina! Drago mi je vidjeti te. Dragocjen si u mojim očima. Moj pogled počiva na tebi. S tobom sam stalno i pratim te na svim tvojim putevima. Pogled na tebe izvor je radosti moga srca. Uvijek ti se radujem!

– Zato krštenje zovemo, i to ono uistinu jest, novo rođenje, novo duhovno preporođenje. Tko bi se usudio reći, i tko bi to znao, da sam Isus nije rekao: “Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko” (Iv 3-5).

To novo krštenikovo rođenje sastoji se u svlačenju staroga, grješnog čovjeka i u oblačenju novoga, stvorenog na sliku Božju: čišćenju od grijeha, od mraka, od zloće, od propasti i od pakla i u oblačenju novog čovjeka, stvorenog na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti, po kojoj čovjek postaje posinjeno dijete Božje, baštinik neba i svih Božjih obećanja.

I to smo svi postali. U nama se svima to dogodilo. Zauvijek smo za Boga obilježeni i zapečaćeni.
Je li je to tako? Jesmo li toga svjesni? Na žalost, čest je slučaj da mnogi drže krštenje samo nekim obrednim činom, a ne duševnim stanjem i raspoloženjem. Krštenje bi trebalo za nas postati ono što je u Novom zavjetu: stanje kršćanskoga života, njegov životni ambijent, rađanje koje mora poslužiti kao uzorak njegovu rastu.

Moramo reaktivirati svoje krštenje! = (ponovno ga učiniti djelotvornim).

Svi koji su kršteni u Isusu Kristu pozvani su na svetost, tj. obratiti se, promijeniti i posvetiti…
Biti kršten znači biti pozvan na novi život, život novog čovjeka koji je potpuno opredijeljen i usmjeren na Krista. Trebalo bi poput Krista ljubiti svijet i ljude, biti trajni svjedok Božje prisut-nosti u ovom nevjernom svijetu.

Po svetom krštenju smo postali djeca Božja i time dionici ljubavi nebeskog Oca. On nas sigurno ljubi mnogo više nego zemaljski otac. Mi smo po krštenju postali djeca Božja, a ako smo djeca onda smo i baštinici. A ta baština na koju imamo pravo po Božjem posinovljenju jest nebesko kraljevstvo. Krštenje je dakle čin po kojem se postaje član svete Crkve i kojim se briše istočni grijeh i svaki drugi grijeh.
To je sakrament i početak milosnoga Božjeg djelovanja, početak koji treba razvijati tijekom cijelog života. Svaki pravi kršćanin je dva puta rođen i dvostrukog je roda, dijete ljudi i dijete Božje.

Krštenje nas oslobađa grijeha, ali i obvezuje da ga izbjegavamo te da se trudimo živjeti živo-tom Isusa Krista. Krštenje je silno velik dar milosti, odlikovanje ali i velika obveza.
Taj dar milosti: vjeru, ufanje i ljubav, što smo dobili na krštenju, moramo čuvati, njegovati, odgajati i razvijati.

Morali bismo svaki dan biti sve bolji, savršeniji i savjesniji kršćani. Svoje kršćanstvo u Bogu primljeno na dan krštenja ne smijemo nikada i nigdje sakrivati. Mi svijetom moramo pronositi Isusa Krista, jer nas na to potiče naše krštenje.

Sam Isus je rekao: “Tko uzvjeruje i krsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se” (Mk 16,16). Ozbiljne su ove riječi. Nije se s njima šaliti…

Bit krštenja najbolje se izražava izrazom “ucijepiti”. Ucijepljepljeni smo u Krista. Kroz njega smo postali sve ono što je on bio i primili sve što nam je pripravio i što ćemo uživati u raju.

 

Još jednom ponovimo: Kratko i jezgrovito rečeno na krštenju smo:
– postali djeca Božja, prava djeca Božja te Božji život struji u nama
– oslobođeni smo tužne baštine istočnoga grijeha
– postali udovi Kristova mističnoga tijela, sakramenta spasenja – Crkve
– primili krsnu milost, po kojoj se Presveto Trojstvo nastanilo u nama
– dobili nezasluženi nadnaravni dar vjere, nade i ljubavi te djelujuću
milost da možemo sve ovo cijeniti i živjeti.
Isus je ustanovio krštenje kao kupelj u kojoj se peremo od grijeha i kao izvor vječnoga života. Iako smo po naravi grješni ljudi, kštenjem smo rođeni iz vode i Duha Svetoga za Božji život.

Što je krštenje učinilo od Feliksa? – Isus je potpuno izmijenio moj život

Za Feliksa se čulo da je postao katolik takoreći preko noći. Povjerovao, krstio se i počeo do-laziti u crkvu i to u prvu klupu. Nekima je to smetalo. Jedni su samo vrtjeli glavom, drugi sumnjali, a treći su opet govorili da se pretvara.

– Kakav si ti katolik kad si do jučer živio kao zadnji poganin u Africi? – prigovarala je sakristanova žena.
– Neka rekne Vjerovanje. Nije znao.
– Ne zna on ni Deset zapovijedi. Priznao je da ne zna.
– Znaš li barem Anđeo Gospodnji izmoliti – upitao je susjed.
– Ne znam! – rekao je čovjek mirno.
– Evo da ni Očenaš, Zdravomariju ni Slavaocu ne bi znao izmoliti bez grješke – primijetio je netko.
– Pa po čemu se onda može znati da si katolik? – doviknuli su oni koje je strpljenje izdalo.

Onda je uzeo riječ Feliks: “Po tome što više ne živim starim životom, postao sam novi čovjek, više se ne opijam, moja žena i djeca se mene više ne boje, ne bježe preda mnom već me lijepo dočekuju kad se vraćam s posla. Oni mene vole i ja njih.
Nema više svađa, vike i noćivanja kod susjeda. Nijedna velika psovka odavno nije prešla preko mojih usta. Eto, to je učinilo od mene krštenje ili Isus, ako baš hoćete.
Ja ne znam puno vjeronauka, ali znam jedno: Isus je potpuno izmijenio moj život, meni je to najveće znanje – katekizam života. Ali naučit ću sve što jedan katolik-vjernik mora znati.”

Hvala Ti, Oče nebeski, za ovaj dragocijeni i neizmjerni dar tvoje dobrote i po¬vjerenja što si mi ga iskazao u trenutku moga Krštenja! Hvala Ti, Isuse, za moje roditelje koji su mi u suradnji s Tobom život darovali i već me kao dijete krstili! Hvala Ti, i za kumove koji su htjeli svojom vjerom i svojom ljubavlju posredovati kod toga milosnog trenutka moga novog rođenja! Hvala ti, Isuse, za svećenika koji me krstio i time mi vrata raja otvorio!
Hvala Ti, Isuse, što si Crkvi svojoj ostavio ovaj sakrament i što je po ovome sakramentu Tvoja Crkva plodna Majka koja i danas iz svoga krila rađa brojnu djecu – ljubljenu djecu Oca Nebeskoga!
Isuse, žarko i ponizno molim Te, pomozi mi da u svakom trenutku svoga života budem svjestan istine da sam po Svetom krštenju postao Tvoj ljubljeni sin, Tvoja ljubljena kći, da to nikada ne zaboravim, da to svojim ponašanjem, svojim djelima i životom uvijek svjedočim! Učini me osvjedočenim katolikom vjernikom!

 

Podijeli ovo s prijateljima!

Komentari

Komentari