.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijeli ovo s prijateljima!

 

Dragi prijatelji,
Na početku želim vam svima čestitati prvu godišnjicu naše zajednice odnosno zajedničkog rasta u Gospodinu.

Na petu uskrsnu nedjelju, sastali smo se kao zajednica s našim duhovnikom fra Tomislvom u Karmelu sv. Ilije na jednodenvnu duhovnu obnovu koju je predvodio don Mijo Grozdanić na temu Duh Sveti, karizme Duha Svetoga i molitvu za novo izlijevanje Duha Svetoga. 

Jučer smo primili izljev Duha Svetoga i odrekli smo se grijeha te obećali pred Bogom da ćemo biti njegovi marljivi učenici poput onih iz prve zajednice, koju su od onih strašljivih postali hrabri nosioci i navjestitelji Božje riječi, puni Duha Svetoga i ljubavi.

Nije lako biti i ostati na Kristovu putu, puno je napasti, zato je potrebno i puno molitve. Potrebno je osobna molitva, zajednička obiteljska molitva, sv. Misa i zajednička molitva sa zajednicom gdje na poseban način oživljavamo darove Duha Svetoga koje su nam potrebne za duhovni rast i izgradnju.

Jučer sam prvi put osjetio istinsko zajedništvo u zajednici, neko zajedništvo gdje nije bilo zidova između nas, svi smo bili jedno. Osjećao sam također da smo osjećali ljubav jedni prema drugima baš kao prvi kršćani kao prava braća i sestre bez oholosti u poniznosti pred Bogom i Bog je onda mogao djelovati. Dok ovo pišem dođoše mi Pavlove riječi : Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! (Rimljanima 12, 16).
Jučer smo svi imali priliku prije molitve otići i reći NE ovome putu, ali nismo otišli, ostali smo, nadam se da smo ostali jer smo slušali svoje srce, i Boga u njemu, a ne da smo ostali zbog ljudskih obzira jer nismo mogli od neke sramote otići i reći nije to za mene, ne mogu ja ići tim putem ja nisam svetac,…

Također, jučer smo čuli na sv. Misi u drugom čitanju kakvu nam je privilegiju dao Bog kao istinskim vjernicima koji se ne postidješe posvjedočiti vjeru u Isusa Krista. Evo donosim dio jučerašnjeg drugog čitanja gdje smo se mi kao pojedinci ili zajednica mogli naći u njemu. „Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni riječi, za što su i određeni. A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.“(1 Pt 2, 6-9)

 

 Kušnje u zajednicama

Mnoge zajednice dolaze u razne kušnje jer žive u svijetu kojem Bog nije uzor. Pavao je imao kušnje sa mnogim zajednicama a posebno sa zajednicom u Efezu, čak Ivan u Otkrivenju spominje tu zajednicu kada piše “Anđelu crkve u Efezu napiši da je „mlaka, Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, izbljuvat ću te iz usta svojih.“ (Otk 3,16).

Pavao između ostalog upućuje tu zajednicu da sačuvaju darovano im zajedništvo i jedinstvo i da žive kao djeca svjetla. (Ef 4,24-5,20). Ja bih volio da i mi kao zajednica sačuvamo jedinstvo i ostanemo djeca svjetla kako smo jučer i odlučili. Stoga molim da kao zadaću svi pročitamo Poslanicu Efežanima 4. i 5. glavu, te ostanemo u razmišljanju (razmatranju) ovih teksova do petka jer je Riječ upućena svima nama, novim (starim) članovima zajednice.

 

Poslanica Efežanima 4

 

 

F O T O G R A F I J E

 

 

Podijeli ovo s prijateljima!

Komentari

Komentari