Jedna je majka iz Italije imala na smrt bolesno dijete od deset mjeseci. Po mišljenju liječnika dijete nikako nije moglo preživjeti. Ispaćena majka odluči učiniti ono posljednje kako bi spasila dijete. Ušla je s djetetom u vlak i uputila se u San Giovanni Rotondo zamoliti jednoga svetog svećenika, oca Pija, za pomoć.

Ta majčina odluka pretpostavljala je veliko pouzdanje u molitvu toga velikog čudotvorca. Tijekom duge i naporne vožnje dijete je umrlo. Tada je majka učinila nešto nezamislivo. Umjesto da na sljedećoj stanici iziđe i sljedećim vlakom krene natrag kući, ona je umotala mrtvo dojenče u nekoliko krpa i stavila ga u putnički kovčeg. Tako je stigla do San Giovanni Rotonda.

Stala je u red žena koje su se željele ispovjediti pred ocem Pijom. Kad je napokon došla pred fratra kapucina, otvorila je kovčežić. Jedan liječnik, koji je tu bio nazočan, izjavio je: „Ako dijete nije umrlo od svoje bolesti, onda je zasigurno izdahnulo zbog zagušljivosti u tom tijesnom kovčeziću.“ Dok je otac Pijo duboko ganut molio za mrtvo dojenče, majka je glasno jecala i gotovo ju nisu mogli smiriti. Tada je mladu ženu ukorio riječima: “Zašto tako jako vičeš? Zar ne vidiš da tvoj sin spava?” Bog je po usrdnoj molitvi poniznoga kapucina probudio dijete iz smrti i ozdravio od teške bolesti.

Presretno je mlada majka uzela svoju bebu i, hvaleći Boga, vratila se kući. Ova se žena uzdala i čvrsto vjerovala u Boga. Svu svoju nadu stavila je u molitvu toga skromnog redovnika. Bog, koji pozna svako srce, vidio je to divno pouzdanje i nagradio ženu uskrsnućem njezina djeteta.   

Po zagovoru i molitvi sv. Pija Bog je uskrisio mrtvo dijete i ozdravio od teške bolesti 1959.

 Izvor: fra Petar Ljubičić – “Primjeri potiču i privlače, hrabre i opominju”