.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

 

 

Postoji nekoliko jako važnih razlika između katolika i protestanata. Koje st to razlike pročitajte opširnije u tekstu koji za Rastimo u Gospodinu piše vlč. Silvio Španjić.

 

1. LITURGIJA – SREDSTVA PO KOJIMA POSTIŽEMO SPASENJE

Katolici imaju sv. misu, sakramente: Euharistiju, ispovijed, bolesničko pomazanje, sveti red. Nama su to glavna sredstva po kojima primamo Božju milost i postižemo spasenje. Po sakramentima sam Bog daje nam samog sebe i svoje milosti. Protestanti nemaju ove nabrojane sakramente. Naprotiv, mnogima je ovo bogohula. Jedino što je protestantu potrebno jest vjera i milost koju prima isključivo po vjeri.

 

2. KATOLICI IMAJU APOSTOLSKO NASLJEĐE, PROTESTANTI NEMAJU

Katolici sv. red baštine od samih apostola, koji su ga primili od Isusa Krista. To znači da je svaki službenik crkve, koji ima sv. red, valjano zaređen od onog koji ima za to dopuštenje i valjano apostolsko naslijeđe. Protestanti nemaju apostolsko nasljeđe. Njihovi pastori nisu ništa više od naših laika. Oni su samo odabrani laici, koji će voditi zajednicu ili pak sami sebe izabiru da vode zajednicu i tumače Božju Riječ kako ih je volja.

 

3. KATOLICI IMAJU UJEDINJENU NAUKU I PASTORALNU PRAKSU, PROTESTANTI NEMAJU

Katolici imaju Učiteljstvo, hijerarhiju, a vjernici laici dužni su slušati i biti podložni pastirima kojima su povjereni. Kod protestanata vidimo svu posljedicu izostanka hijerarhije. Svatko može tumačiti Božju Riječ po svojem nagnuću, tvrdeći da su vođeni Duhom Svetim. No, kad bi se analiziralo što naučavaju, a svi kažu da su vođeni Duhom Svetim, onda bi ispalo da je Duh Sveti u sebi podijeljen i da ima tisuće i tisuće lica. Protestanti nemaju ujedinjenu nauku, ni pastoralnu praksu, jer nemaju vodstvo koje je Isus Krist povjerio apostolima, a apostoli svojim nasljednicima. Zbog toga raspršeni su na tisuće dijelova i sam Bog zna koliko odjeljenja zapravo ima.

 

4. KATOLICI IMAJU TRADICIJU KOJA SEŽE OD APOSTOLA, PREKO OTACA, SVETACA, DO DANAŠNJEG DANA

Katolici imaju tradiciju, nauku crkvenih Otaca, nauku koju nasljedujemo od prve Crkve pa do danas, ogromno iskustvo i prokušanu nauku. Protestanti nemaju, njihovo geslo je „sola scriptura“ – „samo pismo“ i oni misle da svatko može tumačiti sv. pismo u Duhu Svetom i da mu za to ne treba nikav tumač, niti ikakav autoritet. Zbog toga, protestanti zapravo i nemaju tradiciju, već stalno iznašaju neke nove nauke, držeći se nekih izvornih načela, kao što su „sola scriptura“, „sola fide“ (samo vjera), „sola gratia“ (samo milost).

 

5. KATOLICI SU OKUPLJENI OKO PETRA, PROTESTANTI NEMAJU PETRA

Katolici su okupljeni oko Petra i njegovih nasljednika. Protestanti – svako za sebe. Nađeš si zajednicu koja ti paše, a ni to ti ne treba, ako možeš sam. Bogu se može moliti svugdje. Ovaj stav, nažalost, preuzeli su i mnogi katolici.

 

6. KATOLICI ČASTE MARIJU I SVECE

Katolici časte Mariju, kojoj se utječu za pomoć i zagovor, koju gledaju kao svoju majku, koja je moćna isprositi kod Boga sva čudesa. Također časte svece, koji su im primjer i zagovornici kod Boga. Za protestante ova nauka je bogohula – blasfemija. Za njih nitko nije potreban, samo Isus Krist koji je posrednik između Boga i ljudi. Prema protestantima, čašćenje (njima je to štovanje) Marije i svetaca zapravo je blaćenje Isusa Krista i negacija njegova posredništva. Za katolike, Marija je naša majka, koja u pravom smislu riječi ispunja svoje majčinsko poslanje. Marija nije Bog, njoj se ne molimo kao Bogu. Mariju molimo za njezinu zaštitu, zagovor kod Boga, kao što majka štiti svoju djecu i često puta zagovara nas pred našim tatom. Sveci su nam uzor i prijatelji. I prijatelje tražimo da mole za nas, družimo se s njima i oni nas brane. Također, prijatelje rado častimo, kada nas posjete i oni nas časte kad njih posjetimo. Katolici na vrlo lijep način koriste analogiju koja je čovjeku bliska, a Bog ju je u nas usadio po stvaranju.

 

6. KATOLICI ČASTE SLIKE SVETACA, KIPOVE, MOĆI SVETACA

Katolicima pomaže u pobožnosti slike svetaca, kipova, moći svetaca. Njima se ne klanjamo, njima se ne molimo direktno. Oni nam pomažu u pobožnosti prema Bogu, pomažu da se sa više žara i s većom vjerom molimo. Za protestante to je idolopoklonstvo. Pozivaju se na riječi iz Levitskog zakonika: „Ne pravite sebi kumira; ne podižite sebi ni kipa ni spomen-stupa; ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate. 2 Održavajte moje subote; poštujte moje Svetište – jer ja sam Jahve, Bog vaš.” (Lev 26,1-2). Trebamo znati da su ljudi starog zavjeta bili skloni štovati kipove kao bogove, klanjati im se kao Bogu. Kod katolika to nije ni nakana ni sklonost. Katolicima je to pomagalo da se slave i štuju Boga. Mi ljudi kod sebe (npr. u svojim novčanicima) imamo slike naših najmilijih. Dobro smo svjesni da te slike nisu naši najmiliji, ali nam slike pomažu da na njih mislimo, da osjetimo kako su nam oni blizu i da ih lakše predočimo. Ovu analogiju možemo primijeniti i na čašćenje slika, kipova i moći svetaca. Moći svetaca još su konkretnije, jer uprisutnjuju svetost (Božju svetost u svetima) na mjestu gdje se nalaze. O snazi moći svetaca mogu dobro svjedočiti egzorcisti, koji se bave službom oslobađanja, kako opsjednute osobe burno reagiraju na dodir moći svetaca, te egzorcisti lakše vrše tu službu ukoliko imaju u križu više moći svetaca.

 

7. KATOLICI I PROTESTANTI RAZLIČITO POIMANJU SPASENJE

Za katolike su uz vjeru potrebna i dobra djela – dakle, moram činiti dobro, „vjera bez djela je mrtva“ (Jak 2,20). Također svoje spasenje postižu kroz sakramentalni život. Za protestante za spasenje je jedino potrebna vjera (bez djela). Spasenje se događa jednom zauvijek. To znači, ako sam se jednom u životu odlučio za Krista, primio novo rođenje u Duhu Svetom, više ne mogu zaći sa tog puta i ja sam spašen. Za spasenje nisu potrebna djela, ni čovjekova odricanja ni angažman, već samo vjera. Po vjeri primam sve: oproštenje grijeha i svaku drugu milost. Ne treba im ni pastor, za oproštenje grijeha. Oni ga dobivaju direktno od Boga.
Isus, kao da se šalio kad je apostolima (jedinima) dao vlast opraštanja grijeha i kojima ne otpuste nije im otpušteno. To nam otkriva evanđelje po Ivanu, kad je Isus apostolima rekao: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ (Iv 20,22-23) Isus kao da se šalio i kada je govorio da nema (vječnog, božanskog) života u sebi onaj koji ne prima njegova Tijela i Krvi i da ne može zadobiti vječni život (Iv 6,53), Isus se šalio na posljednjoj večeri kada je rekao da slavimo Euharistiju na njegov spomen (Lk 22,19) itd. Zapravo, sve što protestantu ne paše u sv. pismu, Isus nije mislio doslovno, a neke stvari nije ni rekao, nego je Crkva poslije nadodala. Nauka o spasenju samo preko vjere je neispravno shvaćena nauka sv. Pavla, a Jakov je u svojoj poslanici takav nauk ukorio rekavši „i đavli vjeruju i dršću“ (Jak 2, 19), želeći porušiti apsurdno shvaćanje da se može čovjek spasiti po vjeri, a da su mu djela opaka. Naime, u svom govoru o posljednjem sudu, Isus je također govorio o važnosti djela milosrđa: „odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!`“ (Mt 25,41-43) Nadalje, Isus je ovo rekao o onima koji propadaju, a činili su čak i čudesa u Isusovo ime, po vjeri: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine!, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili? Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!`“ (Mt 7, 21 – 23). Dakle, Isus itekako gleda jesmo li činili djela milosrđa, činili Božju volju ili smo se samo pravili vjernicima i govorili mu ‘Gospodine, Gospodine’.

 

8. PROTESTANTI NEMAJU CJELOKUPNU BIBLIJU I NEMAJU UJEDNAČENA IZDANJA BIBLIJE, TE SE RAZLIKUJU U TUMAČENJU BIBLIJE

Katolici imaju puni kanon (zbir svetih knjiga), dok su protestanti izbacili npr. knjigu Makabejaca. Još je toga htio Luther izbaciti, ali nije uspio za života. A veliki broj izdanja protestantskih Biblija, izbacuju neke retke iz sv. Pisma koji im ne odgovaraju. Protestanti su poznati po doslovnom tumačenju sv. pisma, kako piše tako se i shvaća. Dok katolici poznaju duhovno tumačenje, analogno tumačenje, ironiju i druge načine na koji se riječi Biblije mogu protumačiti.

 

9. PROTESTANTI NE PRIZNAJU ČISTILIŠTE

Katolici naučavaju postojanje čistilišta, mjesta gdje se duše pokojnika oslobađaju (ili ispaštaju) vremenite kazne tj. posljedice počinjenih grijeha koje nikad nisu ispravljene. Za protestante postoji samo raj i pakao.

Za kraj htio bih upozoriti katolike da pripaze kada čitaju protestantske portale, facebook stranice, knjige, časopise, kad gledaju njihove filmove i slušaju njihovu glazbu. Oni sve to čine polazeći iz SVOJE TEOLOGIJE, koja se, kako ste vidjeli, u bitnome razlikuje od katoličke teologije. Zato, budite oprezni i provjeravajte čime hranite svoju dušu. U slijedećem članku pisati ću u čemu smo bliski s protestantima i gdje može biti prostor za zajedničko slavljenje Boga i zajedničku Evangelizaciju svijeta.

 

 

Komentari

Komentari