Što je karizmatski pokret i kada je započeo?

Pokret je počeo unutar Katoličke crkve 1966. god. u Sjevernoj Americi. Dvojica profesora laika na katoličkom sveučilištu Duquesne u Pittsburgu u Pennsy Ivaniji shvatili su da Prvi Duhovi o kojima govore Djela apostolska nisu za prošla vremena, nego za svako vrijeme, pa tako i za nas danas. Odlučili su moliti se Duhu Svetomu i tražili su da to iskustvo i sami dozive. Ispunjeni su Duhom Svetim, te su počeli govoriti drugim jezicima, kao apostoli na dan Pedesetnice.

Oduševljeni tim svojim doživljajem, prenijeli su to iskustvo na ostale profesore i studente. Jedan od profesora je tu novost priopćio sveučilištu Notre Dame, Indiana, gdje je u ožujku 1967. došlo do istog iskustva. Od tada se pokret vrlo brzo, poput ognja, proširio po čitavom svijetu. Godine 1972. pokret je zahvatio Europu. U Francuskoj već 1973. god. nije bilo većeg grada u kojem ne bi postojala jedna ili više karizmatskih skupina. Tih godina pokret je uhvatio korijene i u Italiji, Austriji, Španjolskoj i gotovo svim zemljama Europe.

Danas je katolička karizmatska Obnova raširena po svim kontinentima u preko 147 zemalja, a broji više oko 140 milijuna članova. Sjedište pokreta je u Vatikanu, pod nazivom ICCRS Međunarodna služba katoličke karizmatske Obnove.

Katolički pokret u Hrvatskoj i  Bosni i Hercegovini počinje se buditi 80-tih godina prošlog stoljeća, nakon posjete p. Rufus Pereira Hrvatskoj i BiH.

 

Što ljudi doživljavaju na karizmatskim susetima?

– da ih Bog osobno pozna i ljubi,
– jedan novi, življi odnos prema Bogu,
– radost susreta s Isusom u molitvi, u Bibliji i u Euharistiji,
– djelotvornu snagu Duha Svetoga u svojem osobnom životu,
– da ih duh Božji osposobljuje da mogu drugima pričati u živom Bogu i posredovati im nadu da upoznaju Isusa,
– da ih Bog obdaruje sposobnostima (darovima /karizmom) kako bi u Crkvi i u svijetu živjeli i djelovali iz kršćanske vjere.

 

Nauk

Ova obnova bira srednji put između konzervativizma i liberalizma u Crkvi. Osnovno zadaća ovog pokreta je pospješivanje doživljaja krštenja u Duhu Svetom a time i stvaranje življeg odnosa prema Isusu Kristu, pronalaženje osobnijeg odnosa prema Bogu.
Takvih je pokreta već bilo u katoličkoj Crkvi, na primjer Sv. Franjo Asiški, ali takve stare pokrete je duga crkvena tradicija zaboravila. “Instrument” karizmatskog pokreta je slavljenje Boga, zahvaljivanje Bogu za sve što je dao čovjeku. Hvala za to, da nas Bog hoće onakve kakvi smo. Pri tom je važna radost s kojom to činimo, ali i molitva za druge.

 

Što znači riječ “karizmatska”

Riječ “karizmatska” dolazi od grčke riječi “charisma”, a ona od prilike znači “dar, poklon”, ali se često prevodi i kao “dar mislosti”. Sveti Pavao u svojim Poslanicama govori o daru milosti kojeg Bog preko Duha Svetoga daruje čovjeku. Ovaj dar milosti kao moć ozdravljenja, moć proročanstva, evident je i danas, no on nije tako spetakularan kako se na prvi pogled čini. Ozdravljenje je i to, kad čovjek oprašta čovjeku, kad nestanu naši osjećaji manje vrijednosti i naši strahovi. Moć proroštva može biti: na prijmer nekoga ohrabriti koji je trenutno u krizi, ili upozoriti prijatelja na opasnoti i ponuditi mu pomoć. Ovu karizmu, koju nam poklanja Bog, članovi tih pokreta nastoje “činiti” i na taj način služiti jedni drugima. Snagu i ljubav koja im je za to potrebna, dobivaju od Duha Svetoga. I to ne samo jednom kroz sakramenat Svete potvrde (Krizme); Duha Svetoga smijemo uvijek iznova moliti da nas ispuni i da nas “opipljivo” i čudesno, s puno ljubavi ojača za svakodnevni život.

 

Zašto ples, pljeskanje i dizanje ruku?

Na taj način pripadnici tog pokreta žele pred Bogom pokazati sve svoje osjećaje. Zato oni za vrijeme Mise pjevaju, plešu, pljašću, podižu ruke, kako bi Bogu pokazali svoju radost susreta s Njim. Pri tom je svatko slobodan i ponaša se na svoj način. U Bibliji ima puno primjera, kao ljudi s dušom i tijelom slave Boga:”Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim!”( psalam 47, redak 2.), ili “Dižite ruke svoje prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte” (psalam 134, 2), ili u posljednjem psalmu 150. “Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom”, ili u 2. Knjizi o Samuelu 6.poglavlje redak 14-15: “David je igrao iz sve snage pred Jahvom…”. U starozavjetnoj knjizi Ezrinoj u 3. poglavlju, 11.redak: “I pjevaju Jahvi hvalu i slavu: Jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova prema Izraelu.” I evo još jednoga primjera iz Djela apostolskih: ” Zatim s njim uđe u hram, hodajući poskakujući i hvaleći Boga.” (Dj.3, 8).

 

Što su o karizmatskom pokretu rekli Pape?

1.siječnja 1901 godine zazvao je Papa Leo XIII poznatim himnon “Veni Creator Spiritus” (O dođi stvorče, Duše Svet) Duha Svetoga na čitavu Crkvu i na 20.stoljeće koje je tek počelo. Upravo na taj dan 18-to godišnja djevoja jedne biblijske škole u SAD-u doživjela “krštenje u Duhu Svetom” Ovaj se događaj uzima kao početak takozvanog Duhovskog pokreta.  Papa Ivan XXIII molio je na početku drugog Vatikanskog sabora “Obnovi u naše vrijeme Tvoje čudo Duhova”.  Prigodom međunarodnog Duhovskog sureta 1975 godine reče Papa Pavao VI.:”Svijetu, koji se sve više sekularizira (ovu bi latinsku riječ mogli prevesti sa:posvetuje, dakle sve se više okreće svijetu a ne Bogu) ništa nije nužnije od svjedočanstva duhovne obnove. Karizmatska obnova šansa je za Crkvu i svijet!”
Papa Ivan Pavao II. pozvao je 1998 godine sve obnoviteljske pokrete za Duhove u Rim na Trg Sv. Petra. Pro tom im je pokazao gdje i je mjesto u Crkvi i rekao:” Institucionalni dijelovi i karizmatski dijelovi Crkve jedanko su važni. Samo ta dva dijela zajedno, čine Crkvu.” Obraćajući se pokretima Papa reče:” Ne zaboravite, da je svaka karzima data za dobro cijele Crkve”. (kad se misli na Crkvu kao zajednicu svih vjernika, onda se piše velikim slovom, a kad se misli na crkvu kao rađevinu, malim). Ostim toga reče:”Svim ljudima želim doviknuti: otvorite se milosti Duha Svetoga. Prihvatite karizmu, koju Duh Sveti neprestano daruje, sa zahvolnošću.” Papa JOSEPH RATZINGER, gleda na karizmatski pokret s velikom nadom (vidi njegovu knjigu “Razgovor o vjeri”). 

Prema nadbiskupu Rino Fisichellu, predsjedniku Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, papa Franjo je pozdravio sudionike međunarodnog susreta Katoličke karizmatske obnove (ICCRS) u Riminiju s riječima „ reci im da ih puno ljubim, jer i sam sam bio odgovoran za karizmatski pokret u Argentini“.

 

Papa Franjo o karizmaticima? Uvijek sam ih podupirao!

Jedno od pitanja papi Franji za vrijeme aerointervjua po povrtaku iz Brazila bilo je o Karizmatskoj obnovi. Može li Obnova zaustaviti trend napuštanja Crkve i prelaženja u pentekostalne zajednice?
Papa Franjo: Više je nego točno to što kažete o opadanju vjernika: istina je, istina. Postoje statistike. Razgovarali smo o tom problemu s brazilskim biskupima, na jučerašnjem sastanku. Pitali ste o pokretu Karizmatske obnove. Reći ću vam nešto. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina nisam ih mogao niti vidjeti. Jednom, govoreći o njima, izrekao sam ovu rečenicu: “Ovi brkaju liturgijsko slavlje sa školom sambe!”. To sam ja rekao. No, pokajao sam se kad sam ih bolje upoznao. Istina je također da je pokret, uz dobre povjerenike, krenuo jednim lijepim putem i sada vjerujem da taj pokret općenito donosi puno dobra Crkvi. U Buenos Airesu sam ih često okupljao i jednom godišnje služio misu za sve njih u katedrali. Uvijek sam ih podupirao, kad sam se obratio, kad sam vidio dobro koje čine.

Novinar: Ali kako se može podržavati pokret koji je toliko slobodan?

Papa Franjo: I Crkva je slobodna! Duh Sveti čini ono što želi. Potom, On obavlja posao usklađivanja. Vjerujem da su pokreti milost, oni pokreti koji imaju duh Crkve. Zato vjerujem da pokret Karizmatske obnove ne služi samo sprječavanju da neki prijeđu u pentekostalne zajednice. Pa ne! Služi samoj Crkvi, obnavlja nas same!

 

{youtubejw}youtu.be/feQbIPDtaKc{/youtubejw}

 

 

 https://www.youtube.com/watch?v=feQbIPDtaKc