.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijeli ovo s prijateljima!

 

Mnogi među nama ne vode baš previše računa o Adventu, a neki pojma nemaju što je Advent uopće. Ali Advent ima svoje posebno mjesto i svoju bitnu ulogu. Kako dakle iskoristiti Advent i kako se pripremiti na sve ono što tek ima doći?

AUDIO EMISIJA IVICE URSIĆA – UVIJEK NEDJELJOM

Dobrodošli u Advent!

Očekivali ste prve, rane, friške vijesti o Božiću, a kad ono uletjeli ste neočekivano među ljude koji „izdišu od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.“

Očekivali ste prve blagdanske glazbene zvukove, a umjesto toga dobili ste „bezizlaznu tjeskobu naroda zbog huke mora i valovlja“.

Ali ne brinite.

Bit će i gore.U narednim tjednima zvati će nas zmijama, gujama, stablima bez roda koja se u oganj bacaju.

Dobrodošli u Advent!

Ali s druge strane Advent donosi i neke ugodnije poruke i prizore.

Božićne dekoracije uveliko već krase sve javne prostore, uskoro će blagdanska glazba odzvanjati sa svih strana, a djeca će s nestrpljenjem iščekivati dolazak maloga Isusa (kod mene samo Mali Isus ima pristup).

Još malo i pjevat ćemo „U sve vrime godišta“ i „Narodi nam se“.

Vidite da će Advent pokazati i svoje drugo lice.

Dobrodošli u Advent.

Advent je vrijeme miješanih poruka. Kao u priči o „dobroj i lošoj vijesti“ ako čujemo samo dio priče onda ne ćemo shvatiti bit priče.

Ako čujemo samo dobre vijesti „Mir na zemlji!“ i „Krist se rodi!“ onda ćemo propustiti poziv na buđenje koji nas upozorava na Sudnji dan koji će jednog dana osvanuti.

Ali ako čujemo samo loše vijesti onda ćemo propustiti utjehu i sigurnost koji štite narod Božji od događaja Sudnjeg dana.

Mnogi među nama ne vode baš previše računa o Adventu, a neki pojma nemaju što je Advent uopće. Ali Advent ima svoje posebno mjesto i svoju bitnu ulogu. Kako dakle iskoristiti Advent i kako se pripremiti na sve ono što tek ima doći?

Došašće

(latinski: Advent)

Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini, kad se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremenâ (Sudnji dan). Vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca (drukčije rečeno: nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola). Došašće obuhvaća tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića.

Prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.

Liturgijska boja u došašću je ljubičasta, (kao u korizmi). U misi se izostavlja himan “Slava” u misi, da bi taj tipično božićni himan (“Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!”) jače odnjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja (Božić). U došašću su svakog jutra “zornice” puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme. Primjerice “Pada s neba roso sveta”, “Poslan bi anđel Gabrijel” i mnoge druge.

ADVENTSKI VIJENAC – U vremenu crkvene godine koje zovemo došašće svečani adventski vijenac susrećemo na mnogim mjestima. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima, u različitim ustanovama, od vrtića do hotelske recepcije, na TV ekranu i u ilustriranom časopisu. Postavlja se na stol ili vrpcama objesi o strop. Može ga načiniti svatko sam, što je najbolja varijanta, ali i kupiti u cvjećarnici, na tržnici. Ima jednostavnih i raskošnijih, ali uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim, ponajčešće ljubičastim, vrpcama (ljubičasto je u katoličkom bogoslužju boja došašća) i – najvažnije – u vijenac su okomito utaknute četiri svijeće. One se pale postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. I tako se čeka Božić! Adventski vijenac nije samo lijepi “cvjetni aranžman” u ogoljeno zimsko doba, nego on na specifičan način, diskretno, okuplja ukućane, angažira ih i upravlja u određenom pravcu. Podsjeća ih da nešto dolazi, potiče da to čekaju.

Stariji će se sjetiti da “kod nas ranije nije bilo toga vijenca”. Znatnije se proširio i udomaćio u posljednjih desetak godina. Primili smo ga iz Europe, osobite iz Austrije i Njemačke. Ondje je on u adventsko vrijeme doslovno svudašnji. No i tamo je došao tek poslije prvog svjetskog rata; “prenesen je” iz skandinavskih, protestantskih zemalja kao simbol života (zimzelen), rastućeg svjetla (postepeno paljenje svijeća) i očekivanja božićnog dolaska Kristova (Krist – svjetlo).

http://www.katolici.org/nauk.

Zapazili ste detalj da je boja Adventa ljubičasta baš kao i u Korizmi, ali je raspoloženje dijametralno suprotno. Ako je Korizma vrijeme pokore i skrušenosti, onda je Advent vrijeme tihog razmatranja i iščekivanja.

Riječ Advent doslovno znači „dolazak“ (zato je hrvatska riječ za Advent – Došašće) i u svom korjenu ima latinsku riječ adventurus/advenire.

Tu iza ugla, nešto se ima dogoditi.

Uskoro, ne još, doživjeti ćemo nešto novo.

Što će se dogoditi?

Kada će to novo doći?

Nešto novo? Nešto neočekivano?

Nešto uzbudljivo? Riskantno?

To je dio avanture. Avanture koja dolazi. I zato i naziv Advent.

Ali tema dolaska posjeduje tri različite dimenzije.

Prošlost, sadašnjost i budućnost.

Nešto je jednom došlo, nešto dolazi sada i nešto će doći kasnije.

Većina nas slavi prvu dimenziju od ove tri. Mi slavimo Onog koji je došao roditi se u štalicu prije 2000 godina. I zato mi ukrašavamo svoje domove i pjevamo u crkvi božićne pjesme. Zato mi jedni druge darivamo i govorimo o miru i radosti, jer je Bog došao na zemlju u liku djeteta i to je dijete postalo Spasitelj svijeta.  To je događaj kojeg mi slavimo svake godine, pa slobodno možemo ustvrditi da je u svemu tome jako malo, bolje reći ništa, od avanture.

Ali zamislimo kako je bilo židovskom narodu koji je stoljećima čekao dolazak Mesije. Čekali su znakove njegovog dolaska, predviđali su kakav bi život mogao biti kada Mesija dođe, pa su se oni, koji su ga prepoznali u djetetu položenom u betlehemske jaslice, silno radovali.

Svakog Adventa mi polako prilazimo Božiću kako bi bili zahvalni  radi iščekivanja Spasitelja.

Dakle Isus  je došao jednom – prije dvadeset stoljeća – ali Isus dolazi i danas. Ne u štalicu ili na križ, nego na bezbroj drugih načina. Danas Isus dolazi kroz sakrament krštenja u živote djece koja se na početku svojega života. Isus se rađa u njima, rađa se u njihovim srcima, rađa se isto onako stvarno kako se je rodio u štalici u Betlehemu Judinu.

Danas Isus dolazi k nama kroz sakrament svete pričesti.

Kada blagujemo Tijelo Kristovo on biva u nama.

Danas Isus hoda s nama. Penje se na planine i hoda dolinama naših života.

Ako mislite da ste sami na ovome svijetu i da se sami morate suočiti sa svim problemima svojega života, još jednom promislite.

Niste sami, jer Isus je s vama. Na putu i kod kuće. Na poslu i u šetnji.

U radosti i tuzi. U zdravlju i bolesti. Isus nije došao samo jednom.

Isus dolazi uvijek.

Ali Isus će doći opet, u onaj posljednji dan i o tome današnje čitanje i govori. Čitav današnji tekst prožet je najavama i opisima onog što čeka ovaj svijet na njegovom kraju.

Isus će se vratiti kada ga mi ponajmanje budemo očekivali.

Doći će kao „grom iz vedra neba“.

Doći će kao „kradljivac u noći“.

Neki ljudi čitaju ove retke i oni ih ispunjaju užasom.

Ali neki ljudi čitaju ove retke i oni se ispunjaju iščekivanjem.

Razlika leži u činjenici da će jedni biti pripravni za Isusov dolazak, a drugi ne će.

Advent nam govori da se pripremimo.

I sada se jedno pitanje nameće samo po sebi – kada će se to dogoditi?

To nitko ne zna. Isus je rekao da to ne znaju ni anđeli na nebu, a niti Sin zna kada će se to dogoditi. Obični ljudi kao i znanstvenici, pa i teolozi oduvijek su pokušavali protumačiti znakove i predvidjeti vrijeme Isusovog dolaska.

Bezbrojna literatura i filmska produkcija koriste ljudsku znatiželju i  špekuliraju na ovu temu. Knjiga kao “The Late Great Planet Earth” („Pokojna velika planeta Zemlja“) ili serija apokaliptične literature pod nazivom „Left Behind“ („Preživjeli“) sugeriraju da bi se sve to moglo dogoditi jako brzo.

Možda i hoće ali svrha današnjeg čitanja je da mi budemo uvijek spremni. Uvijek spremni za konačni Kristov dolazak.

Kada bi znali točan nadnevak mnogi među nama bi čekali zadnji trenutak kako bi se tek onda pripremili. To je u našoj ljudskoj naravi.

Ali tekstovi Evanđelja nam govore da budemo oprezni kako nam taj dan ne bi došao neočekivano i našao nas nepripremljene.

Priča priču jedan trener hokeja na ledu. Trenira mlađe uzraste.

Govori kako treniraju pet večeri u tjednu, utakmice igraju vikendom i sve se to zbiva u dobro osvijetljenim dvoranama, na glatkom kvalitetnom ledu, klupe na kojima igrači sjede su grijane, a pravi semafori pokazuju rezultat i vrijeme koje je ostalo do kraja utakmice.

Ali, prisjeća se on svojih trenerskih početaka od prije 35 godina.

Trenirali su dva poslijepodneva u tjednu i igrali su četiri utakmice godišnje.

Te su se utakmice igrale na otvorenom, led je bio hrapav i igrači su često padali. Klupa za igrače bila je na snijegu i na njoj su djeca čekala svoj trenutak ulaska u igru.

I nije bilo nikakvog semafora.

U trećoj trećini djeca su davala sve od sebe, jer pojma nisu imala koliko je još vremena preostalo do kraja. Nisu nikada znala koliko im je vremena preostalo za zabiti gol ili za obraniti gol. Čekali su da njihovi očevi, koji su stajali uz rub igrališta, pogledaju na svoje satove i uzviknu: „Vrijeme je isteklo! Igra je gotova!“

Ako si bio u pravoj momčadi – pobijedio si.

Ako si bio u krivoj momčadi – izgubio si.

I to je poruka Adventa.

Poruka da ne postoji semafor, a niti sat koji bi nam rekao kada Sudnji dan dolazi. Biti pripravan konačni je cilj.

Potrebno je znati da kada vrijeme isteče da nas Isus i samo Isus spašava.

Naš spas ne će biti u našim dobrim djelima, on ne će biti u našim materijalnim ostvarenjima, on ne će biti u našim titulama i poznanstvima, u našim molitvama i u našim naporima, ma na kojem polju oni bili.

Kada vrijeme dođe kraju, kada se ova igra zvana život završi, prava momčad biti će ona koja je vjerovala u Isusa Krista Spasitelja.

To je zapisano, ne kako bi nas se prestrašilo, nego kako bi nas se pripremilo za njegov dolazak.

Dakle kakva je vaša vjera, sada kada ulazimo u vrijeme Adventa?

Znate li tko je naš Spasitelj?

Znate li da nas naš Spasitelj ljubi?

Ako ne znate onda je Advent pravo vrijeme da o tome promislite.

Dobrodošli u pripravu za Kristov dolazak.

Dobrodošli u pripravu za vječnost.

Dobrodošli u Advent.

Podijeli ovo s prijateljima!

Komentari

Komentari