.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijeli ovo s prijateljima!

 

28. N/G B – Što bismo trebali činiti kako bi se spasili

Današnje sv. Evanđelje donosi nam najprije zgodu s jednim bogatim mladićem koji je u sebi osjećao čežnju za istinskijim, punijim, sretnijim životom. Želio je nešto Krista pitati. On je prišao Isusu s velikim poštovanjem, pao je pred njim na koljena i oslovio ga “Učitelju dobri!” Što je on pitao Krista? Evo ovo: “Učitelju dobri, što moram činiti da baštinim život vječni? ”

Mladić pokreće, dakle, pitanje o “baštini vječnog života”. Iskustvo vječnoga života, života mira i sreće počinje već sada u ovom životu za onoga tko je upoznao Isusa, zavolio ga i slijedi ga. Mladić je prema ondašnjim i dana­šnjim mjerilima, dobar čovjek, koji za sebe može reći da se uklanjao zlu i činio dobro kako su mu nalagale zapovijedi. Bio je bogat, imao je sve, ali bogatstvo ga nije zadovoljavalo, jer je on tražio nešto više.

Možemo reći idealan mladić. Pita za najvažnije: čime i kako osigurati vječni život. Zavolio ga Isus. Htjede ga učiniti još svetijim i sretnijim.

Očito je da on zna: Samo ispunjavanje zakona nije više dovoljno, zato pita za taj “drugi put” do spasenja. Ne znamo, kako je ovaj mladić do toga došao i zašto on tako misli, ali možemo pretpostavljati da mu je Isusovo propovijedanje dalo poticaj da potraži novu zapovijed koja će mu jamčiti vječni život.

Isus daje mladiću odgovor, ali on dosta iznenađuje. Isus ne prihvaća naziv “dobri”. On kaže: “Samo je jedan dobar Bog!” Bog Otac je jedini izvor dobrote. Zato njemu treba pripisati sva primljena svojstva. Kad to Isus čini, ne umanjuje se, nego se uzvisuje. Još je neobičnije da Isus podsjeća na Božje zapovijedi iz Sv. pisma, premda su mladiću one dobro poznate.

Poznaš zapovijedi: “Ne ubij! Ne čini preljuba. Drži te zapovijedi i doći ćeš u život vječni. (Krist ga je želio podsjetiti da put u život vodi preko Božjih zapovijedi i ljubavi prema bližnjemu).

Mladić se našao u nedoumici. On sasvim mirno izjavljuje: “Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.” Ipak tom mladiću to nije dosta. On traži put koji nadilazi uobičajene dužnosti. Njegova glad za bezgraničnim i beskrajnim ne može se zadovoljiti samo pukim držanjem zapovijedi i ispunjavanjem dužnosti. Ta glad ga čini vrijedna ljubavi.

Tu je glavni dio našega današnjega Evanđelja. Tu više nije potreban savjet, zapovijed, nego savršena ponuda. “Nato ga Isus pogleda Ii zavoli! “

Svidio mu se. Nama koji to čitamo postaje jasno: Isus odgovara, daje savjet čovjeku koji traži, ali na način koji on nije očekivao.

– Dužnosti i zapovijedi, Zakon, Isus ne poriče i za nj je to temelj vladanja  u životu svakoga vjernika; ali ne samo sebi svrhom; treba još nešto.

Jedno ti nedostaje: “Hajde, prodaj sve što imaš, podaj siromasima i imat ćeš blago na nebu! Onda dođi, slijedi me!” Dakle, na taj način se postiže savršenost i osigurava vječni život.

Nemojmo nikada zaboraviti: I od siromaštva i od darežljivosti važnija je želja, volja, težnja, nastojanje slijediti Gospodina bezuvjetno pod svaku cijenu. Tko takav put izabere, sigurno postiže život.

Kako oprezno, nenametljivo, neprimjetno nudi Krist ovom mladiću prijateljstvo i ljubav. To je pravi zakon ljubavi. Ljubav se ne može zadovoljiti drugim mjestom. Ona mora uvijek biti na prvom mjestu i ono glavno u životu. Za nju nema granica ni preduvjeta. Ljubav je u svojoj biti bez granica i daje plodove samo u bezgraničnom predanju.

Vratimo se opet ovom mladiću: Evanđelje nam ka­že dalje: On se na tu riječ smrknu i ode žalostan, jer je imao veliki imetak!. Potresa nas kad to čujemo. Nije to bio čin prkosa, već prije znak, kolikom snagom čovjeka zahvaća imetak bogatstvo, materijalna dobra. Ne možemo tvrditi ni to da se on usprotivio Isusovom pozivu, da mu je postao protivnik. On ga je ražalošćen otklonio, nije se mogao osloboditi zemaljskih veza i tako nije bio pripravan slijediti Gospodina. Vječni život i bogatstvo se isključuju. Tko svoj imetak želi zadržati nedostaje mu ljubavi pa makar “od svoje mladosti” vršio zapovijedi.

Tada “Isus zaokruži pogledom”. – Počinje novi prizor; bogati mladić je bio samo prilika, da ra­zmišljamo koji su uvjeti za ulazak u kraljevstvo Božje. “Kako će mučno (teško) ući bogataši u kraIjevstvo Božje!”

Učenici ostadoše zaprepašteni i zapanjeni na te njegove riječi, a Isus ponovi: “Djeco, kako je mučno ući u kraljevstvo Božje! Lakše je devi proći kroz iglene ušice, nego boga­tašu ući u kraljevstvo Božje!”

 Učenici su bili i više nego zbunjeni, kao da ih je grom udario. Nemir je učenika očit; osjećali su da se Isusova riječ ne odnosi samo na bogatoga čovjeka (mladića), ona se svih tiče.

Postići kra­ljevstvo Božje za sve je problem i teškoća. Otuda i njihovo pitanje: “Pa tko se onda može spasiti?”

Nema zaista neposrednog puta u nebesko Kraljevstvo. Nitko ne može postići sam spasenje. Ali Krist kaže: Bogu je sve moguće!” Bogu je moguće sve ljude spasiti. Stoga je čovjek dužan i treba sve učiniti sa svoje strane. Božje obećanje je veće od svih naših pokušaja.

Pavao nam želi danas posebice skrenuti pozornost na Božju ili biblijsku riječ koja je živa i djelo­tvorna. Ona i danas govori nama u ime samoga Boga.

Bog koji je mnogo puta i na različite načine go­vorio očima po prorocima i konačno po Kristu nema nam danas nešto drugo reći nego što je već u to­liko navrata rekao. On danas ponavlja ono što je već davno rekao. Mi slušajući njegovu riječ moramo shvatiti da je ona upućena nama. Trebamo je shva­titi kao upućenu našem vremenu. Bog je prisutan u svijetu, ali osobito u glasovima (pisane) nadahnute pisane riječi. Ta riječ prati sakramentalne znakove, djelovanje Crkve i život vjernika.

Potrebno je uvijek nanovo isticati pod različitijim vidovima značenje i važnost Sv. Pisma i riječi Božje. Riječ Evanđelja jest nama svima pouka i poticaj, poziv i upozorenje za naš život.

Stoga smo se dužni svakim danom ispitivati: Jesmo li vjerni toj riječi Božjoj?

Nismo li možda skloni svoju misao potvrđivati tim riječima umjesto da autentičnu Božju riječ potvr­đujemo svojim životom?

Mi smo dužni truditi se da shvatimo Gospodinovu riječ, držeći na pameti da se ona tiče svih nas, jer ovo upravo što smo u današnjem Evanđelju čuli ovo mladićevo pitanje što ima činiti da zadobije život vječni zanima svakoga od nas.

Današnje nam Evanđelje želi dati pravo mjesto posjedovanju, imanju bogatstvu. Isus traži suvere­nost duha, nevezanost na ono što je prolazno: nije to mržnja ovozemnih vrednota nego njihovo pravo vrednovanje – one su vrijedne, ali – u svome redu.

Isus traži da ga slijedimo i da pristanemo uz njegovu osobu.

– Slijediti Krista u slobodi od svega sto nas sputava zadaća je svakoga kršćanina.  – Poruka današnje nedjelje!

– Vjerovati i biti spašen to na kraju krajeva znači pristati uz Isusovu osobu.

Braćo i sestre, kršćanstvo nije ništa drugo, nego sasvim i temeljito pripadanje Kristu. Svakoga od nas gleda Gospodin božanskim pogledom ljubavi, onako kao u dan. Evanđelju onog mladića koji je pred njega stupio i onako ga žalostan napustio, žalostan, ne zato jer ništa nije postigao, jer nije počeo novi život, jer nije odbacio bogatstvo i ispunjavao dalje Božje zapovijedi, nego zato što je znao: ja baš to tražim što mi on nudi, a ne prihvaćam.

To je put na koji nas vode sve zapovijedi i koji je iznad svih zapovi­jedi. On je vječni život; biti od Boga ljubljen i sve darovati za Božju ljubav. Amen!

– Slušanje riječi Božje i slavljenje Euharistije otvara nas drugima, omogućuje nam da svoje sposobnosti i imetak učinimo sredstvom služenja životu,

 

P.S. – Kako mi danas možemo slijediti Krista u duhu siromaštva?

Svi mi živimo uglavnom bolje negoli su nekad Ijudi živjeli, kuće su bolje uređene, ima vi­še tehničkih pomagala itd. Ipak, u velikoj smo opasnosti da se uz to odviše vežemo, da nam materijalni napredak postane glavni cilj života, da uslijed toga zaboravljamo i ne vidimo druge oko sebe, da sami često zaboravimo da smo ljudi.

Krivo bi bilo kad bismo se tješili svojim “siromaštvom” oče­kujući nagradu u Nebu. Moramo sve učiniti da bijedu uklonimo iz života, da uznapreduju naše obitelji, mjesto, poduzeća, narod. To je zahtjev kršćanske ljubavi koja nas nagoni da drugima činimo život lakšim i ljepšim.

Ništa ne smijemo činiti što bi ugušilo našu vjeru. Spasenje, a to je isti­nski život, ne sastoji se u nagomilanom bogatstvu, u ovozemnoj sigurnosti, već u rastu čovječnosti koja se ostvaruje pri­hvaćanjem osobe Isusa Krista i drugih. Budemo li slijedili Krista to će se odra­ziti i u našem stavu prema stvarnim dobrima i prema bogatstvu.

 

Oprezno s novcem – on je velika napast,

on odvraća čovjeka od kraljevstva Božjega

Tri su brata zajedno živjeli sa svojim ocem u slozi i ljubavi. A kad im je otac umro, na njegovu su se grobu zbog nasljedstva posvađali i strašno zamrzili. Najmlađemu bratu je to bilo strašno odvratno. I u sebi je razmišljao: kako je bilo lijepo dok se nije umiješao taj nesretni novac! Novac je vrag. Ne ću više imati posla s njim. Napustio je sve, otišao u samoću i tamo je živio bez i jednog novčića  u džepu.

Jednog dana je u šumi pod korijenjem jednoga starog drveta, kojega je slomio vihor, spazio lonac pun sjajnih dukata. Zgrozio se i odjurio dalje. Susretnu ga tri muškarca i upitaju zašto bježi. Odgovorio im je kako je vidio vraga pod korijenjem drveta kojeg je srušio vihor. Ljudi odu pogledati. Tada im se lica razveseliše. To ipak nije vrag, to je silno bogatstvo koje donosi sreću. Izbrojili su svijetle novce, a onda su dvojica rekla trećemu. „Pođi u grad i kupi hranu. Kada se vratiš, pošteno ćemo podijeliti.“

Otišao je, najeo se, ali usput mu se nametnula misao: ‘Zašto dijeliti kada bi sve moglo biti moje?’ U hranu je umiješao otrov i vratio se u slatkim mislima: kako će biti lijepo kad postane bogat. A ona dvojica su se u šumi dogovarala. Zašto dijeliti na tri dijela, kad bi se moglo na dva? Pričekali su ga iza stabla i mahnuli svaki svojim kolcem po glavi i ubili ga. A tada su sjeli i jeli otrovanu hranu i nakon toga obojica su se mrtvi srušili na zemlju.

Sljedećeg dana tuda je prolazio je pustinjak. Imao je što vidjeti. Uz polomljeno drvo ležao je novac, a oko njega tri mrtvaca.

„Rekao sam im da je novac vrag, ali mi nisu vjerovali.“

Pokopao ih je, pokupio novac i odnio ga opatu u samostan s pitanjem što učiniti da se spriječi zlo. A opat je predložio: „Sagradimo sklonište za hodočasnike i siromahe. Tako ćemo vraga promijeniti u anđela“.

 

Prava i istinsku sreću ne donosi bogastvo, novac, užitak, nego čestitost, razumnost i život po Božjoj volji!

Vjerovati i biti spašen to na kraju krajeva znači pristati uz Isusovu osobu.

Spasenje je Božji dar koji bi čovjek trebao ponizno primiti! Moramo biti svjesni,

mi sami ne možemo učiniti gotovo ništa, ali uz Božju pomoć možemo sve!

„Bogu je sve moguće!“ (Mk 10,27)

 

Podijeli ovo s prijateljima!

Komentari

Komentari