1. Isus nije pozivao Oca da ga osveti. Ljudi kažu “ima Boga”, kad se nešto loše dogodi onima koji su ih povrijedili. To je pogrešno, jer mi očekujemo od Boga da se osveti, kao motivaciju za naše opraštanje. Tu se pokazuje da zapravo nismo oprostili.
2. Isus nije rekao “ja vam opraštam”. Govoriti drugome direktno da me povrijedio i da mu opraštam, igra je dominacije i uzvisivanja. Time želimo sebe učiniti većim od drugoga, tako da mu posvijestimo da je on moralno lošija osoba od nas. Isus ne ide u duel sa onima koji su ga vrijeđali, ne obraća im se direktno, jer zna da oni ne mogu shvatiti i primiti u tom trenutku oproštenje.
3. Isus sa time što je rekao “ne znaju što čine” nije mislio da su oni glupi ili budale. Oni u tom smislu znaju što čine. Nego, Isus moli Oca da ih izvuče od ropstva zlu, od sljepoće u kojoj su osudili i izrugivali Boga.
4. Isus svojom rečenicom ne izuzima ih od krivnje za zlo što su učinili. Što to znači “oprostiti ali ne zaboraviti”? Ne možemo i ne moramo zaboraviti što se dogodilo. Ali možemo vidjeti kako Bog sve okreće na dobro. Bog uvijek pobjeđuje! Tako ćemo s Bogom pobijediti i teške situacije pamtiti po dobru. Isus je nakon smrti uskrsnuo. Zlo nije pobijedilo, a on pamti po dobru Križ, jer je na njemu otkupio čovjeka i pobijedio neprijatelja: đavla i svijet.
5. Glavni izvor pogrde Isusa na križu bio je udar na njegovo Sinovstvo i poslanje Mesije. “Ako si Krist, Mesija, Sin Božji, siđi s križa, spasi sam sebe”. Isus kad se obraća direktno Ocu, on pokazuje da masa nije postigla ono što je htjela, nije uspila u svom naumu da uvede Isusa u sumnju, malodušje, da mu skrene pozornost na sebe (zlo). On s njom ne komunicira, jer to nema smisla. Ne osvrće se na provokacije, već se odnosi prema Ocu i prema vjernicima koji su uz njega, ponajprije Mariju i Ivana apostola.
Isus je u ovoj rečenici potpuni porazio sotonu i svladao silu neopraštanja. Učimo se od njega kako oprostiti.
