U ovoj seriji članaka nastojat ćemo odgovoriti na temu naslova. Možda vam naslov zvuči čudno, ali nadam se da će na kraju mnoge stvarnosti biti jasnije. U našem životu može biti prisutan ili blagoslov ili prokletstvo. Sredine nemamo u Bibliji, tako ni u stvarnosti. Mnoge stvari utječu na naš život. Na mnoge stvari ne možemo utjecati, a zovemo ih ‘vanjski faktor’ ili život drugih ljudi, članova naše obitelji u povijesti i sadašnjosti.Ova serija članaka želi otvoriti nas za Božji blagoslov, tako da otkrijemo sve ono što sprječava dotok Božjeg blagoslova i milosti u naš život i time sve ono što biva kanal djelovanja Zloga, đavla, Sotone, zlih duhova ili kako ih već mnogi nazivaju.

 

U seriji članaka obradit ćemo ova pitanja i uočiti na koji način odgovori na ova pitanja utječu na moj život:

1. Obiteljsko stablo: je li se u obitelji u prošlim generacijama živjelo svetim životima ili grješnim i otpadničkim? Je li u obitelji vidljivo prisutan blagoslov ili prokletstvo? Ima li mira, zajedništva, ljubavi i sloge ili su stalno prisutni nemiri, nesreće, bolesti, podjele i sukobi?

2. Jeste li začeti u braku i iz ljubavi ili izvan braka i u požudi?

3. Jeste li željeno dijete ili neželjeno? Jeste li bili prihvaćeni u obitelji i društvu ili nosite teške rane odbačenosti i izrugivanja?

4. Je li boravak u majčinoj utrobi bio miran i blagoslovljen ili buran, pun straha ili nečeg gore? Jesam li porod bio normalan ili težak?

5. Je li u mom životu prisutan mir ili strah, tjeskoba, depresivnost?

6. Jesam li svima sve oprostio ili nosim u srcu neopraštanje?

7. Ima li u meni ljubavi ili ljutnje (mržnje) ili pak ravnodušnosti (mlakosti)?

8. Je li bilo u mojoj obitelji molitve ili praznovjerja ili pak magije? Jesu li bili u Katoličkoj Crkvi ili pak otpali od vjere?

9. Jesam li sam (bio) čovjek molitve ili ne (mlake, slabe molitve ili uopće bez svakodnevne molitve)?

10. Jesam li govorio i činio dobra djela ili sam činio ili izrekao neke zavjet (npr. više nikad neću nikome otvoriti svoje srce, neću nikad imati djece itd.) ili saveze u službi zla?

11. Jesam li ispovjedio sve grijehe ili sam nešto zatajio ispovjediti? Jesam li nadoknadio težinu grijeha, sanirao štetu? Ispitujem li detaljno svoju savjest ili se zbog nemara površno ispovijedam?

12. Imam li ljude koji mole za mene ili imam koje duhovne neprijatelje u obitelji ili okolici?

13. Jesam li u životu blagoslivljao i bio blagoslivljan ili sam proklinjao (psovao) ili bio proklinjan?

14. Živim li sakramentalnim životom i prihvaćam li nauku Crkve, jesam li poslušan Crkvi?

15. Jesam li odgovorio na Božji poziv i dali živim Božji poziv? Jesam li otvoren životu (ako sam u braku)? Prihvaćam li ono što dolazi od Boga, svakodnevne situacije, svoj život ili ne?

 

1. BLAGOSLOV ILI PROKLETSTVO

Na početku, započinjemo sa uvodnom temom, koja želi obraditi pitanje blagoslova ili prokletstva. O blagoslovu i prokletstvu lijepo nam govori knjiga Ponovljenog zakona: „Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: blagoslov, budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem; a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego sađete s puta koji vam danas određujem te pođete za drugim bogovima kojih niste poznavali.“ (Pnz 11, 26-28)

 

Ovaj tekst jasno nam pokazuje da dotok blagoslova i milosti dolazi od poslušnosti Bogu i Božjoj Riječi, dolazi od slušanja i vršenja Božje Riječi. Ako mislite da je ovo samo stari zavjet i da toga nemamo u novom zavjetu, razmotrimo ove Isusove Riječi:

„Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.“ (Iv 15, 1-10)

 

Ove Isusove Riječi savršeno se uklapaju u riječi knjige Ponovljenog zakona. Govori nam kako ćemo ostati povezani s Isusom, donositi mnogo roda, ukoliko slušamo njegovu Riječi i vršimo njegove zapovjedi. Po tome će se izliti na nas Očeva ljubav. Ukoliko ne donosimo roda tj. ukoliko ne vršimo Isusove Riječi, automatski se kidamo od povezanosti s Isusom. Tko nas kida? Otac. Slika je to gubitka Božje milosti i života u grijehu. Na taj način ne možemo baštiniti blagoslov, jer smo mi blagoslovljeni u Kristu. Razmotrimo što nas uči sv. Pavao:

„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, 6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti.“ (Ef 1, 3-7)

 

Pavao nas uči kako smo blagoslovljeni u Kristu od Boga Oca. Ali ne i izvan Krista. Izvan Krista nema blagoslova za čovjeka, nema ljubavi, nema spasenja, nema ničega… „Bez mene ne možete učiniti ništa“, kaže Isus u slici trsa i loze. Ljudi se pitaju: pa kako to može biti istina, jer i zli ljudi nešto čine. Da, čine, ali to što čine nema nikakvog dugoročnog efekta, ta djela neće ostati dovijeka, jer nemaju Božjeg ploda. Ništa dobro ne možemo učiniti bez Isusa, bez povezanosti s Isusom. S druge strane, (pravovjerni) filozofi nas uče da je Bog Bitak i da sve postoji jer je povezano s Bitkom. Bez Boga sve bi nestalo, jer ništa samo u sebi nema vlastitost Bitka, osim Boga.

 

Nadalje, Biblija nas uči da se blagoslov prenosi od koljena na koljeno, od generacije u generaciju, od obiteljskog stabla. Sjetimo se Abrahama, koga je Bog blagoslovio. Taj blagoslov baštinio je njegov sin Izak, baštinio je Izakov sin Jakov (koga je Izak ‘greškom blagoslovio’, ali nije bilo povratka), baštinio je na poseban način Jakovljev sin Josip. Taj blagoslov su ponovno zadobili Izraelci, nakon što su poslušali Boga i izašli iz ropstva Egiptu. To ropstvo je u glavnini bilo u tome što nisu mogli štovati pravog i jedinog Boga, Boga Abrahamovog, Izakovog i Jakovljevog. Zato su bili u ropstvu, ne samo materijalnom, nego iznad svega u osobnom ropstvu. Izlazak iz Egipta simbolizira izlazak iz ropstva grijehu, đavlu, preko Crvenog mora, koje označava sliku čišćenja preko obraćenja i sakramenta krštenja. No, zabluda je misliti kako krštenje sve rješava i da smo po tom sakramentu oslobođeni od prokletstva, bez obraćenja i života u Kristovoj milosti. Inače, mnoge bi riječi Isusove ‘pale u vodu’, kao i mnoga upozorenja. Brojne poslanice sv. Pavla gdje budi kršćane i poziva ih na obraćenje, bile bi uzaludne i bezvezno gubljenje vremena, jer ‘krštenje i sakramenti sve su riješili’ (kako bi to danas mnogi teolozi automatisti rekli). Božja Riječ, dakle, itekako ostaje i vrijedi za sve ljude, pa tako i za kršćane. Životom izvan Krista, izvan milosti, ostajemo u prokletstvu, još i većem nego Židovi.

 

Sinovi Abrahama su „vjernici“ (usp. Gal 3,7). Vjernici baštine Abrahamov blagoslov, kako kaže Petar u svom govoru Židovima pred hramskim vratima zvanim Divna, nakon što je ozdravio jednog uzetog’: „Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.” (Dj 3, 25-26)

 

Prvo, za ući u Abrahamov blagoslov potrebno je obraćenje Bogu. Obratiti se znači povjerovati Bogu i njegovoj riječi, te živjeti po njoj. Drugi, to znači imati vjeru u Isusa Krista kao spasitelja, jer u Kristu nas Bog blagoslovi.

 

Iz ovih kratkih izvještaja o Božjem blagoslovu, možemo jasno vidjeti što je potrebno da bi baštinili Božji blagoslov ili, u suprotnom, da budemo pod prokletstvom tj. na terenu đavla. Ako smo na terenu đavla, onda je samo pitanje što će se sve loše događati u našem životu i životu naše obitelji. Životom u grijehu, čitava obitelj otpada od Krista, Kristove milosti i nad njom upravlja đavao, te ih on oblikuje u sinove i kćeri propasti. To se događa sve dok osoba ne zavapi Bogu i njegovom milošću dođe do obraćenja i blagoslova. Zato, ni jedna čovjekova situacija nije beznadna i bezizlazna. Bog je svemoguć i uništi u sekundi ono što je Sotona godinama gradio. Bog zaista je puno veći i snažniji od zloga. Mi smo predodređeni da budemo u Božjem Kraljevstvu i da budemo s Bogom, da budemo spašeni. No, imamo slobodnu volju da se odalečimo od Boga, od Božjeg blagoslova i automatski uđemo u teren đavla. Nagledao sam se ljudskih nesreća i problema uzrokovanih otpadom od Boga. Kršćani nisu zaštićeni od velikih nesreća, đavolskih tlačenja i opsjednuća, pa i većih od ljudi drugih vjera, ukoliko otpadnu od Boga. Potvrda je to, da trebamo biti poslušni Kristovoj Riječi, povezani s Kristom, ukoliko želimo baštiniti blagoslov i biti slobodni od prokletstva.

 

ŠTO JE SA SVECIMA I TOLIKIM VJERNICIMA KOJI SU TEŠKO TRPJELI?

Ovo je sasvim logično pitanje, koje nam se nameće: jesu li sveci i toliki vjernici koji su imali toliko teških bolesti, križeva, nesretnih slučajeva (…) bili prokleti i izvan blagoslova? Naravno da ne. Mi slijedimo „Krista raspetoga“. Ali život svetaca bio je uistinu blagoslovljen i donijeli su mnogo roda. Razlika je u tome što je njihovo trpljenje donijelo jako puno plodova za njih i mnoge druge. Njihovi životi bili su na blagoslov tolikim ljudima, oni su ih privodili Kristu, preko njih mnogi su primili Božju milosti i blagoslov. Iako su mnogo trpjeli, bili su radosni, ispunjeni, osjećali su se blagoslovljeno i vidio se nad njima blagoslov.

 

Za razliku od svetaca koji trpe, trpljenje otpadnika nema onih plodova koje imaju sveci. Bog mnoge ljude pripušta patnji, jer ih ona može privesti obraćenju. Mnogi su se i obratili Bogu, jer im je bilo očito da bez Boga više ne mogu dalje. Mnogo ljudi to stanje prokletstva, kada im je postalo očito, dovelo je do vapaja Bogu. No, tek kad je ustupilo obraćenje, uvidjeli su da je sve krenulo na bolje, da je sve počelo biti blagoslovljeno. Velika je razlika između trpljenja u Kristu i trpljenja izvan Krista. Velika je razlika i u plodovima takvih trpljenja. Na trpljenje možemo gledati kao na kaznu ili kao milost o kojoj govori sv. Pavao: „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.“ (usp. Kol 1,24)

 

Kako prepoznati jeli trpljenje od Boga ili nije tj. trpim li blagoslovljeno ili ne?

1. U trpljenju imam radost o kojoj govori sv. Pavao

2. Preko trpljenja napredujem u svetosti, a ne osjećam da trpim poradi kazne

3. U trpljenju zahvaljujem i blagoslivljam Boga. Ljudi koji trpe u mrmljanju, psovkama i mržnji, potrebni su obraćenja, kako bi počeli Bogu zahvaljivati.

4. Po mom trpljenju, Bog mijenja srca drugih ljudi. Ljudima biva lakše po mom trpljenju, jer Bog izljeva blagoslov na druge po mom prihvaćanju i ljubavi s kojom nosim križ. Ako trpim van milosti, onda otežavam svima život oko sebe i svoj teret bacam na leđa drugih. Drugim riječima, svi trpe sa mnom.

5. Idem za Isusom. Isus kaže: „Tada Isus reče svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.“ (Mt 16, 24-25) Nema nošenja križa, bez da idem za Isusom. Ukoliko me križ udaljava od Isusa i uvodi me u mrmljanje, psovke, odbacivanje Boga, moram jako zavapiti Bogu u pomoć. Može to biti i ono što mi Bog šalje, ali Bog mi to ne šalje da me onesreći i da me udalji od njega.

6. Čak i kod velikih križeva, Božji čovjek ne osjeća teški jaram i teško breme. Sjetimo se Isusovih riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Mt 11, 28-30). Trpljenje sa Isusom nešto je slatko, lijepo, prekrasno. Sveci su došli do te razine da su uživali u trpljenju, bili su zabrinuti za sebe i svoje spasenje ako nisu imali križa. No, to nije slučaj sa onima koji nisu povezani s Kristom, koji su izvan milosti. Oni trebaju izmoliti tu milost od Boga, zavapiti Bogu da ih obrati i udijeli im milosti.

7. Trpljenje u miru, bez mrmljanja. Biblija nas uči da Boga osobito vrijeđa: grijeh, nevjera, licemjerje (oholost) i mrmljanje. Isus je bio blag prema grešnicima koji su se kajali. Nije im nikada ništa ‘nabijao na nos’. Nije se čak ni spominjao njihovih grijeha, zamislite. Ali se osobito ljutio kad ljudi nisu imali vjeru i pogotovo kad su ljudi bili licemjerni i dvolični (ili još s više lica). Sjetimo se što je govorio farizejima i pismoznancima…

 

Nastavljamo u idućem članku sa temom „Obiteljsko stablo ili loza“.