Hvaljen Isus i Marija, mi smo mladi roditelji od dečka 18 mjeseci i od curice 4 mjeseca. 

Živimo trenutno u Amsterdamu (Nizozemska) gdje sam ja (otac) i rođen. Tu radim a supruga mi je domačica. Jako smo sretni bili kad smo saznali da mi je supruga začela, brzo nakon što smo ušli u brak i vjenčali se. Uživali smo tjekom trudnoće i zahvaljivali smo Bogu na velikom daru. No, kao budućni roditelji nismo nikada baš dobro razmišljali o cjepivima i da li ćemo cijepiti naše djete? Prije poroda jednom smo razgovrli oko tog  pitanja, tj s mojim bratom gdje je nas pitao: Da li čete vi cijepiti vaše djete?` Odgovorio sam: `Uopće nismo o tome razmišljali pa naravno da čemo ga cijepiti. Svi mi to radimo`. I tako je i bilo.

 

Rodio se mali dječak i sve je išlo po Božjem planu. Odmah kad sam ga bio prijavio u općinu, stiglo je nama pošta gdje smo dobili pozivnicu da se cijepi novorođenće. Nismo bili svjesni poziva jer smo bili puni adrenalina i veselja zbog dolaska malog anđela. Nakon šest tjedana smo išli kod pedijatra gdje smo imali prvi dogovor da se mjeri djete (visina, težina) i da primi prvo cjepivo. Kao i svako djete, naš mali anđeo je vrištao i teško smo ga mogli smiriti jer mu je `nešto` smetalo. Ali mislili smo, to mora tako biti, svi smo tako prošli. Ja sam morao otić na posao a molio sam suprugu da moli na našega sina i neka ga blagoslovi svetom vodom jer nismo znali što je uopće primio. Mislim, primao je cijepljenje protiv hepatitis, difterija i tetanus. Ali sastojci su nam bili nepoznati. I tako smo imali još triput (nakon 3, 4 i 11 mjeseci) dogovora kod pedijatrije, i isto nakon svakog susreta sam ja morao ići na posao, a supruga je kod kuće molila za sina.

 

SIN JE PRESTAO DISATI

 

Uvijek nakon cijepljenja, naš sin je bio `nikakav`. Nemožeš ga prepoznati. Svaki dan je bio veseo, igrao se, po cijeli dan se smiješkao a poslije cijepljenja je dosta plakao i nije imao volje da se igra. Dogodilo se jednom da je prestao disati po noći. To je bilo isti dan. Bio je čak skroz iskrivljen i ukočen. Uvijek smo bili vrlo oprezni, da ga dobro pratimo po noći. Ipak smo mladi roditelji pa je sve ovo za nas novo.

Supruga mi se jako bila uplašila i trčala do mene sa sinom i vidim kako leži iskrivljen u njenim rukama, bez daha. Ja sam odmah počeo moliti Gospi da nam se sin `vrati u život` jer čudno mi je to izgledalo. Ja nisam imao nikakav strah jer sam znao da nas Bog čuva. Nakon možda koji minut dah mu se vratilo i dalje je samo spavao na mojim rukama. Tako da sam ga vratio u krevetac. Supruga je ipak išla svaki 15 minuta gledati da li sve u redu s njim. Ovo je se znaci desilo kad je imao 4 mjeseca, nakon 3. cijepljenja. Nikad nije nam padalo na pamet da bi nekakv ovakav događaj mogao imati vezu s cijepljenjem dok se nije dogodilo.

 

Naš sin sada ima 14 mjeseci i čeka nas peti susret u pedijatriji, da prima nove cijepljenje. Ali naše misli o cijepljenji su se dosta promjenile. U međuvremenu, još jedan prijatelj nas je pitao da li mi cijepimo naše djete. Mi rekli: `Pa da!` Onda pitao: `Zašto?` Odgovorim: `To je tu normalno, nemamo baš izbora jer bi nam djete mogli isključivati iz vrtića pa ne želimo imati konflikte sa njima. Ipak što se bližio susret s pedijatrom  mi smo počeli dublje razmišljati o zdravlju za našega sina jer po drugi put čujemo da te cijepive imaju teške neprirodne sastojke. Od tada sam počeo istraživati (najviše po internetu), šta mi uopće dajemo našem djetetu i da li to dobro za njega?

 

Nakon 2 mjeseca pretraživanja, imao sam dosta informacije u vezi tih cjepiva. Čak sam i jednu knjigu kupio gdje sve piše uz svjedočanstva u vezi cijepljena djece ili kako se može živjeti bez njih. Da sada skratim cijelu priču, cijepljene nije ni malo bez rizika, ali opet se pitam, kako to da je 92% od roditelja u nizozemskoj (ja mislim čak da je to postotak cijeloga svijeta) uvjeren da je to dobro? Mislim, da li su te bolesti, za što mi cjepimo djecice, toliko smrtonosne ili na bilo koji način opasne?

Došli smo pred rub i odlučili da naše dijete više neće prmati cjepiva. Ali dolazile su nam svakave misli kako ćemo dalje? Kakve će biti reakcije zdravstvenih službi? Hocemo biti prihvaceni u našoj okolini? Ipak sam bio zabrinut ali odlučio sam pitati Isusa jer nisam više znao odgovor.

 

Mozda koji 3 tjedana prije sto cemo imati taj 5. susret kod pedijatra, duboko sam molio Isusa i glasno sam ga pitao: Dragi moj Isuse, ja znam da djeluješ preko doktora, jer su njihove ruke i tvoje ruke kad se čovjek ozdravi od razlicite bolesti. Molim te mi reci: Jesu li ova cjepiva koje naše djete primilo i treba primiti (lijekovi) od Tebe?

Prošle su dva tjedana, kad mi je sogor (svećenik) došao u posjet s jednom sestrom u Kristu. Bilo to jedne srijede kad me je sogor pitao moze li doć kroz tjedan kod nas sa gostom, znao sam da je potrebno ali da se netreba pitati zašto?  Hvala Bogu, uvijek mi dobro došao. Gospođa koje je došla kod nas je došla iz BiH i znao sam da je došla u Nizozemku zbog svoje potrebe. Bili su ukupno kojih 90 minuta kod nas,  razgovarali smo opušteno o svemu, kad odjednom mi gospođa iz BiH zeli nešto pitati i kaže: “Jel vi cijepite ovdje vaše dijete?” Nisam očekivao ovakvo pitanje ali odgovorio sam: “Da, nažalost da.” Pita me dalje: “Zašto nazalost?”. Rekao sam: “pa sad kad smo saznali da cjepiva znaju biti opasna, nitko o tome ne prica, sve je to kao ‘normalno’ ali vidjesmo da i nije baš”. Gospođa nama odggovori: “Ja imam neke dobre prijatelje u BiH, četvero djece. 3 su u kolicima a najmlađi nije. Ove prve 3 su primile nekoliko cjepiva a zadnji ni jedan.” Meni je naravno jako žao zbog njih i za te ljude da moraju živjeti tako. Zavrsili smo nas razgovor i gospođa je otišla doma s sogorom.

Supruga i ja nismo ni toliko bili svjesni, sta je nam gospođa sve rekla ali ja rekao, da ali otkud ta treća osoba da nas pita da li mi cijepimo naše dijete? Mii smo znali da naš šogor nije znao da smo mi imali nuspojave sa sinom i da on uopće nije bio upućen u vezi cjepiva. Nije čak ni znao šta je to. Odmah sam znao da je nam dragi Isus preko te gospođe iz BiH dao odgovor. To nije bila slučajnost. Odmah mi se maknulo taj strah što je još ostalo u meni (hoćemo li biti odbačeni u zajednici i hoće li biti sukoba s pedijatrom). Hvala i slava Isusu!

Sad je doslo vrijeme, da pođemo do pedijatra. Bio sam spreman na sukob koji me čeka. Iako je u nizozemskoj slobodn izbor u vezi cijepljenja, ja znam kakav je pritisak tu. Mjerili su i vagali našega sina i mi smo ga ponovno oblačili. Kaže nam pedijater: “Ne treba te ga oblačiti, primit ce posljedne cjepivo (MMR)”. Mi smo odgovorili: “Neće vise primiti”. Onda smo iznenađeni culi: “Oh, baš me zanima zašto to više ne želite”. Onda sam ja kratko, u rok 5 do 10 minuta objasnio, kako sam sve istraživao uvezi tih cjepiva i odgovor pedijatra je bio: “Svaka Vam čast da ste to uradili. Niti ja ne cijepim svoje djece, osim cjepiva protiv tetanusa”. Ja sam ostao bez rijeci. A tako je nam lijep osjećaj bilo. Pedijater nam je objasnio da su bile nuspojave u obitelji zbog cjepiva i da priznaje da se previse cijepi protiv bolesti koji vise ne postoje (difterija) ili protiv hepatitis B (zašto trebamo zaštititi bebu protiv ovih bolesti?).

Sve ove dogadjaje želim staviti na papir da se ne zaboravi. Tema u vezi cjepiva je još nekako hladna, i malo ljudi koji žele pričati o tome. Svak vjeruje da su dobre ali kad pogledaš malo dalje, koliko roditelja su imali teške posljedice ili čak izgubili svoje dijete? Samo čujes: Žao nam je da se to desilo, ali svakako nije zbog cjepiva. Je li je to istina? Imam josš takvih 100 pitanja, ali želim samo reci: Roditelji, razmislite dobro, vi ste odgovorni za vašu djecu. Nije država, a kamoli farmaceuti odgovrni za bilo koje posljedice. Za sada, samo znam da u SAD-u se isplatilo vise od 4 miljardi dolara u posljednih 30 godina, za oštetu zbog cjepiva. Znaci službeno postoje teske posljedice.

Zelim na kraju samo pisati, da bi roditelji trebali biti potpuno svjesni, da li ce cjepiti svoje djece i da znaju sta dijete uopce prima (sastojci) i protiv koje bolesti? Nadam se da ce ta odluka biti slobodna a ne obvezna kao sto je sada. Naša kćerkica (3 godine ima sada) nije primala ni jednojcjepivo i hvala Bogu, nikada nije ni bila bolesna, niti gripu nju nije uhvatilo!

 

Bog vas blagoslvio

Za “Rastimo u Gospodnu” Krešimir P.