(Slika: Canva)

.

Kada govorimo o svecima koji su iskusili najdublje boli i gubitke ovoga svijeta, a ipak uspjeli izrasti u simbole nade i ustrajnosti, sveta Rita iz Cascije nezaobilazno je ime. Ova iznimna žena, čiji spomendan slavimo 22. svibnja, poznata je kao svetica nemogućih slučajeva, zagovornica onih koji se osjećaju napušteno, poraženo ili bez ikakvih izgleda za promjenu.

Ali kako je Rita postala svetica? I kako žena koja je izgubila sve – muža, sinove, sigurnost i mir – danas nadahnjuje milijune?

Od mlade nevjeste do udovice

Rođena 1381. godine u malom talijanskom mjestu Roccaporena, Rita je odmalena pokazivala veliku pobožnost. Sanjala je o tome da postane redovnica, ali njezini su roditelji imali druge planove – udali su je s 12 godina za muškarca kojeg nije sama odabrala. Njezin muž, Paolo Mancini, bio je poznat po grubosti i nasilnoj naravi, često uvlačen u lokalne sukobe i osvetničke spletke koje su tada bile uobičajene u srednjovjekovnoj Italiji.

Unatoč njegovoj naravi, Rita ga je strpljivo voljela i molila za njegovo obraćenje. I njezina se molitva uslišala – nekoliko godina prije smrti, Paolo se promijenio i postao uzoran suprug. No upravo tada, kad se činilo da bi njezin život napokon mogao postati mirniji, Paolo je ubijen iz osvete.

Gubitak sinova – i najdublji test vjere

Rita je tada ostala sama s dvojicom sinova. I dok je tugovala za mužem, nova prijetnja nadvila se nad njezinu obitelj: njezini su sinovi planirali osvetiti oca. U strahu da njihova duša ne bude okaljana krvlju, Rita je donijela jednu od najtežih molitava koje majka može izreći – da ih Bog radije uzme k sebi nego da postanu ubojice.

I ta je molitva bila uslišana. U kratkom razmaku, obojica su joj sinova umrla, najvjerojatnije od bolesti.

Izgubivši sve što je imala – muža, djecu, sigurnost – Rita nije ogorčila svoje srce. Nije se zatvorila u bol. Umjesto toga, učinila je ono što je oduvijek željela: zakucala je na vrata samostana augustinki u Casciji i zamolila da bude primljena.

Redovnica i mističarka

Iako su je isprva odbili zbog njezine prošlosti (bila je udovica iz obitelji upletene u osvetničke sukobe), Rita je, prema predaji, čudesno ušla u samostan i vrata su joj se otvorila. Ostatak života provela je u molitvi, postu i kontemplaciji, često meditirajući o Kristovoj muci.

Najpoznatiji znak njezine mistične povezanosti s Isusom dogodio se 1432. godine, kada je u dubokoj molitvi zatražila da podijeli barem dio Isusove boli. Tada joj se na čelu pojavila rana, poput trna s Kristove krune – rana koju je nosila do kraja života.

Unatoč boli, patnji i izolaciji, Rita nikada nije prestala vjerovati u Božje milosrđe. Ljudi su joj se obraćali za zagovor, a već za njezina života bilježena su brojna čudesa.

Svetica nemogućeg

Sveta Rita proglašena je svetom 1900. godine, a njezin je grob u Casciji postao jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta u Italiji. Vjernici joj se i danas utječu u situacijama koje se čine beznadnima: kod bolesti, razdora u obitelji, gubitaka, neplodnosti, i osobito kada sve nade izgledaju izgubljeno.

Mnogima je upravo molitva svetoj Riti izvor snage i duhovnog iscjeljenja. Ta molitva ne samo da traži njezin zagovor, već podsjeća molitelja da ni najveća bol nije kraj, i da Bog uvijek ima posljednju riječ.

.

.

Poruka za nas danas

Priča svete Rite nije bajka, niti puko hagiografsko uljepšavanje života jedne žene. Ona je svjedočanstvo da vjera nije odsustvo boli, nego svjetlo koje nas vodi kroz nju. Rita je prošla sve ono što bi mnoge slomilo – nasilje, gubitak, usamljenost, nesigurnost – a opet je svoj život okrenula prema drugima i prema Bogu.

U današnjem svijetu, gdje su osobni gubici i tjeskobe sveprisutni, primjer svete Rite pruža nadahnuće za sve nas. Ona nas poziva da vjerujemo i kad se čini da nema izlaza, da molimo i kad odgovori ne dolaze odmah, i da volimo čak i kad je ljubav najteža.

Dok se približava njezin spomendan, zašto ne bismo odvojili trenutak i u tišini se obratili svetoj Riti? Možda nećemo odmah dobiti ono što tražimo – ali njezin zagovor može donijeti nešto još važnije: unutarnji mir, snagu i vjeru da se u svakom mraku skriva sjeme svetosti.

.