Ne trebamo oklijevati moliti za karizme zato jer mislimo da ih nismo dostojni. One nisu za našu osobnu korist. Vaše karizme su za druge osobe koje Gospodin želi preko vas dotaći. Snažno oruđe i poticaj za evangelizaciju je Pavlova pouka o karizmama.

Ne postoji snažnije oruđe za evangelizaciju od karizmi, darova kojima Duh Sveti opskrbljuje Crkvu i svakog kršćanina za svoju misiju da bude Kristov svjedok u svijetu. Ipak, koliko ih ima koji žele evangelizirati, a žive kršćanski život bez karizmi? Evangelizirati bez korištenja karizmi je kao da pokušavate gurati auto uzbrdo.

Da bi učinkovito koristili karizme važno je naučiti što nas Sveto Pismo poučava o njima. Što su karizme? Prvo, one su zasebne od posvećenih darova Duha, koje su nabrojane u Izaiji 11: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i Strah Božji. Katolička tradicija drži da su ovi darovi dani svakom kršćaninu na krštenju i krizmi, svrha im je da nas učine svetima (KKC 1831).

Suprotno od toga, karizmatski darovi ili karizme, Duh dijeli u različitoj mjeri različitim osobama. Njihova svrha nije za osobno posvećenje nego za izgradnju tijela Kristova. Po definiciji darova oni postoje da se daju drugima, kao što i organi u ljudskom tijelu ne mogu funkcionirati jedni bez drugih (1 Kor 12,17-21).

Karizme su također zasebne od ljudskih talenata. Karizme nisu prirodna sposobnost nego nadnaravni dar Svetoga Duha. On ili osposobljava nekoga da čini ono što je ljudski nemoguće (kao što je prorokovanje ili ozdravljenje) ili uzdiže prirodnu darovitost (kao što je pouka ili gostoljubivost) do jedne nadnaravne razine učinkovitosti za izgradnju tijela Kristova. U 1Kor 12,8-10 Pavao navodi listu najočiglednijih nadnaravnih darova kao što su iscjeljenje, proroštvo i čudesa. U drugom poglavlju nabraja darove koji se čine više uobičajenima, ali ne i manje važnima: služenje, pouka, tješenje, dijeljenje, starješinstvo i djelo milosrđa (Rim 12,7-8). Pavao daje opsežnu pouku o karizmama u 1 Kor 12-14, koja se može sažeti u deset točaka.

 

1) Karizme su objava Duha
Karizme su “objava Duha” (1 Kor 12,7) – to jest, one čine očitim prisustvo i snagu Svetoga Duha. To znači da svaki put kada koristite karizme, Bog Duh Sveti djeluje kroz vas. Karizme nisu nešto što vi posjedujete ili kontrolirate; ne možete prorokovati ili iscijeliti nekoga kada god vi to hoćete. Nego, vi ste prije kao muzički instrument na kojem Duh Sveti svira po svojoj volji i po svome vremenu, kada On to želi. Što ste više predani Njemu tim više On će slobodnije svirati.

 

2) Svaki kršćanin prima jednu ili više karizmi.
“Svakomu se daje objava Duha” (1Kor 12,7; usp. Ef 4,7). Svaki kršćanin ima jednu prijeko potrebnu ulogu u izgradnji tijela Kristova, i svatko je opremljen Duhom Svetim na krštenju i krizmi karizmama kako bi ispunili tu ulogu. Ne postoji nezaposlenost u Božjem kraljevstvu! Ipak, na žalost, mnogi kršćani ne koriste svoje karizme jer mnogi nisu čak ni svjesni da imaju karizme.

 

3) Karizme se daju besplatno.
Nama su dane karizme kada smo kršteni (1Kor 12,13), ne zato što smo ih zaslužili. Prema tome karizme nisu mjerilo svetosti. Isus kaže:”Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!'” (Mt 7,22). Ovo upozorenje pokazuje da jeste moguće koristiti karizme, a ipak biti daleko od Boga. Zato nikada ne smijemo pretpostaviti da su snažne karizme poput iscjeljenja ili čudesa mjerilo nečije svetosti. Čak i veliki svećenik Kaifa, koji je htio Isusa ubiti, je prorokovao (Iv 11,49-50). U Knjizi Brojeva, čak je i magarica vidjela nebesku viziju! (Br 22,23-33).
Zato ne bi trebali oklijevati moliti za karizme misleći kako ih nismo dostojni. Ako Bog može govoriti kroz magaricu, On može koristiti i mene. Ipak, također je istina da što smo više sjedinjeni s Gospodinom, to će slobodnije Duh Sveti moći djelovati kroz nas.

 

4) Svrha karizme jest izgraditi tijelo Kristovo.
Karizme su “za opću korist” (1Kor 12,7). Karizma je dar koji se treba prenijeti na druge; to nije za osobnu korist onoga koji je primio dar. Na primjer, Pavao koristi da opiše karizme za zajedničku molitvu: “Kad se god sastajete, svaki od vas može imati hvalospjev, pouku, objavu, govor u tuđem jeziku ili njegovo tumačenje; neka sve bude tako da bude na izgradnju!” (1Kor 14,26). Međutim Pavao čini jednu iznimku za dar govora u jezicima kao govor-molitve:”Onaj koji govori tuđim jezikom izgrađuje sam sebe” (1Kor 14,4).

 

5) Karizme su djelotvorne za evangelizaciju.
Karizme su često znakovi koje Bog dijeli svjedocima Evanđelja (Heb 2,4). Pavao je iskusio u svome životu snagu nadnaravnih karizmi koje su doticale ljudska srca i koja su ih uvjerila u istinu onoga što je propovijedao. Njegova čudesa su dovela do mnogih obraćenja: “Ne usuđujem se reći nešto od onoga što Krist nije po meni učinio za obraćenje pogana riječju i djelom, snagom čudesnih znakova, silom Duha Svetoga.” (Rim 15,18-19). Čak i u zajedničkoj molitvi, karizme mogu imati snažan učinak na nevjernike:”ako svi prorokuju a uđe kakav nevjernik ili neupućeni, svi ga opominju, svi ga ispituju i prosuđuju: otkrivaju se tajne njegova srca. I tako, past će ničice, pokloniti se Bogu i priznati da je doista Bog među vama.” (1Kor 14,24-25).

 

6) Za karizmama treba vruće čeznuti.
Pavao kaže:”Čeznite [ili “vruće čeznite”] za većim darovima” (1Kor 12,1; usp. 1Kor 14,1). Ne trebamo se opirati moliti za njih, čeznuti ili prakticirati korištenje karizmi bez lažnih osjećaja poniznosti. Pošto su karizme dar koji se treba davati dalje, moja karizma nije o meni. Ona je o osobi koju Gospodin želi dotaći kroz mene. “Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!” (Mt 7,7).

 

7) Svi imaju odgovornost koristiti svoje karizme.
Koristiti karizme koje su nam dane nije po izboru. One su potrebne svijetu i Crkvi. Pavao preklinje: “Imamo različite darove već prema danoj nam milosti. Tko ima dar proricanja, neka proriče u omjeru s vjerom! Tko ima dar posluživanja, neka poslužuje! Tko ima dar poučavanja, neka poučava! Tko ima dar tješenja, neka tješi! Tko dijeli, neka dijeli darežljivo! Tko čini milosrđe, neka ga čini veselo!” (Rim 12,6-8). Prva Petrova Poslanica daje nam sličan savjet:”Služite jedan drugoga – svaki milošću kakvu je primio – kao dobri upravitelji mnogovrsne Božje milosti.”(1Pt 4,10).

 

8) Uloga vodstva u Crkvi je pozvati naprijed karizme
Uloga voditelja u Crkvi nije činiti sve službe nego “da priprave svete za djelo službe, za izgradnju Kristova tijela” (Ef 4,12). Opremiti članove Crkve za službu uključuje pouku o karizmama, razlučiti ih, pozvati naprijed na djelovanje, voditi ih, ispravljati pogreške, te nadgledati njihovo skladno međudjelovanje. Pavao naglašava kako voditelji nisu tu da sprječavaju karizme nego da ih potiču. “Duha ne gasite! Proročke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, što je dobro, zadržavajte. Uklanjajte se svakom zlu!” (1Sol 5,19-22). “Zato, braćo moja, vruće čeznite za darom prorokovanja i ne branite govoriti tuđim jezicima! Ali sve neka bude pristojno i uredno!” (1Kor 14,39-40). Sv. Ivan Zlatousti dodaje:”Najosnovnija zadaća crkvenog vođe je razlučivati duhovne darova kod sviju onih koji su pod njegovom ovlašću, te poticati te darove da se koriste na punu korist svima. Samo osoba koja može razlučivati darove drugih i koja se može ponizno radovati uspjesima tih darova je podobna voditi Crkvu.”

 

9) Ljubav je “put”
U središtu Pavlovog učenja o karizmama je veliki himan ljubavi (agapē) u Prvoj Korinćanima 13. “Čeznite za većim darovima! A pokazat ću vam još uzvišeniji put. Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči…” (1Kor 12,31-13,1). Ovo može izgledati kao odstupanje, ali u stvari omogućuje temeljno načelo kojim se razlučuje i kojim župnik vježba karizme. Ljubav je mjerilo; ljubav je cilj svakog korištenja karizmi. Nema pitanja u izaboru između karizmi i ljubavi – nego prije, karizme su oruđe ljubavi.

 

10) Uporaba karizmi daje slavu Bogu.
Mi koji vjerujemo u Krista “smo predodređeni da budemo na hvalu slave njegove” (Ef 1,12). Karizme daju slavu Bogu jer one otkrivaju Njegovu ljubav i snagu djelovanja u svijetu. “Služite jedan drugoga, svaki milošću kakvu je primio,…Ako se tko služi darom govora, neka je svjestan da govori riječi Božje! Ako se tko služi darom služenja, neka je svjestan da radi snagom koju Bog daje, da se u svemu hvali Bog po Isusu Kristu.” (1Pt 4,10-11).

 

Dr. Mary Healy,
Predsjednica Doktrinalne Komisije ICCRS-a

Dio njeog govora na našoj Europskoj konferenciji u Varšavi