Mnogi od nas koji koriste uzrečicu “bome”, a neki “bogme” nisu ni svjesti da izgovaraju psovku protiv prve Božje zapovjedi a koja glasi: “Ne izusti ime Gospodina Boga svoga uzalud” jer baš riječ “bome” je skraćenica od riječi “Bogme” što znači “Boga mi.”

Neki tvrde da je to uzrečica, poštapalica, međutim to je put u pakao…

Bog želi da zazivamo samo Njegovo ime, jer je On ljubomoran Bog (Izl 34,14). Zazivati Božje ime znači iskazati Bogu štovanje, moliti Mu se, samo njemu vapiti. Zato se Njegovo ime ne smije izgovarati uzalud.

Ono je zato da se Bogu pokloni, a ne da se Boga iskuša.

Često se uhvatimo s riječima: O, Bože Moj, Isuse… iako ih možda izgovaramo na engleskom. No, Božje ime postalo je nekima zarez, točka, poštapalica. Čak i nama ne pada više napamet kako Ga i kada izgovaramo pa stalno izgovaramo Njegovo ime: Bog te blagoslovio, Bogu hvala, Bogu iza nogu, pitaj Boga gdje, samo Bog zna… Mi to činimo automatski, to više nije od srca. Ukoliko je to svjesno i od srca, onda je sve u redu. Čuvajmo se automatizma, to znači uzaludnog izgovaranja Božjeg imena. Čak znamo koristiti biblijske citate u vicevima, jednostavno svetost nam više ništa ne predstavlja.

Kriva zakletva – poziva Boga da bude svjedok laži. Isus nas upozorava da se nikako ne kunemo jer nismo sami po sebi u stanju učiniti ništa, zato neka naša riječ bude DA-DA, NE-NE. ŠTO JE VIŠE OD TOGA OD ZLOGA JE! Svaka prisega uključuje odnos s Bogom.

Zaštitimo sve što je sveto, zaštitimo svakog sveca. Pitaj se kako činiš znak sv. križa, koji je zazivanje imena Božjega. Mnogi to čine nesvjesno.

Primijetih da se često koristi riječ: BOGME ili BOME. Istražih tu riječ. Nažalost, to je kratica psovke!

Na ime Isusovo prigne se svako koljeno. Svi zlodusi bježe pred Isusovim imenom i dršću. Mnogi su spašeni po Božjem imenu. Sada znate tko ne voli Božjeg imena. Sotona prezire Boga i Božje ime. On ispušta iz svojih pandža otrov, koji se zove psovka. To je Bogopsovka, koja udara u Božju ljubav. To je sotonsko lajanje protiv Božje ljubavi. Taj govor zaziva prokletstva i nesreću. On je početak smrti. Neki to ne žele priznati, tvrdeći da je to uzrečica, poštapalica. Međutim, to je put u pakao.

Kršćani s poštovanjem izgovaraju Božje ime, a tako i čovjekovo ime jer je ime duboko povezano s identitetom i dostojanstvom osobe. Od starine kršćani traže za svoju djecu ime s popisa svetaca, a ne red karpeta. To čine u vjeri da će im njihov imenjak biti zaštitnik i primjer te da će ih posebno zagovarati pred Bogom.

 

pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek, Hrvatska