.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijelite ovo s prijateljima!

Mnogi danas čitaju knjige i gledaju filmove poput Harry Pottera, u kojima se spominju svakakvi čarobnjaci, magije i slično. Isto vrijedi i za igranje igrica na računalu kada se koristi magija, itd… Crkva nas uči da je bavljenje okultnim grijeh, i da se ne trebamo konkretno baviti tim stvarima da bi se očitovale štetne posljedice. Može li gledanje takvih filmova, čitanje knjiga ili igranje igrica utjecati negatvino na nas i je li to grijeh, i što bi sve trebalo učiniti da bi se očistili, oslobodili takvih pošasti?

Između brojnih analiza ove zanimljive i kontroverzne pojave izdvojio sam onu Gabriele Kuby o Harryju Potteru. Radi se o uglednoj njemačkoj sociologinji i publicistkinji koja je objavila više zapaženih knjiga o suvremenim društvenim kretanjima i kulturološkim fenomenima.

Ona definira deset ključnih argumenata „protiv“:

1. Harry Potter je globalni dugoročni projekt usmjeren na promjenu kulture. U mlađim generacijama uništava zadršku prema magiji i okultnom. Tako u društvo ponovno ulaze snage koje je kršćanstvo nadvladalo.

2. Hogwarts, škola magije i vještičarstva, zatvoren je svijet nasilja i horora, proklinjanja i čaranja, rasističke ideologije, krvnih žrtava, odvratnosti i opsjednuća. Postoji ozračje kontinuirane prijetnje, koju mladi čitatelj ne može izbjeći.

Advertisements

3. Dok se Harry Potter na početku čini borcem protiv zla, sličnosti između njega i Voldemorta, glavnog neprijatelja, postaju sve očitije. U petom nastavku Harry biva opsjednut od Voldemorta, što vodi simptomima dezintegracije ličnosti.

4. Ljudski svijet postaje degradiran, slavi se svijet vještica i čarobnjaka
5. Ne postoji pozitivna transcendentna dimenzija. Nadnaravno je u potpunosti demonsko. Izvrću se božanski simboli.

6. Harry Potter nije moderna bajka. U bajkama su čarobnjaci i vještice nedvosmisleno likovi koji predstavljaju zlo. Junak se izbavlja od njihove moći kreposnim djelima. U svijetu Harry Pottera ne postoji lik koji se ustrajno trudi u dobru. Za naizgled dobre ciljeve koriste se zla sredstva.

7. (Mladom) čitatelju blokira se moć razlučivanja dobra i zla kroz emocionalnu manipulaciju i intelektualnu zbrku.

8. Napad je to na mlađu generaciju- preko zaigranog zavođenja uvodi ih se u svijet vještičarstva i magije, ispunjavajući maštu mladih slikama svijeta u kojem zlo kraljuje i iz kojeg nema izlaza. Naprotiv, on se predstavlja kao krajnje poželjan.

9. Oni koji cijene pluralizam mišljenja trebali bi se oduprijeti gotovo preplavljujućoj snazi pritiska vršnjaka, koji se postiže preko akcije velikih korporacija i multimedije koja pokazuje elemente totalitarnog ispiranja mozga.

10. Budući da je kroz knjige o Potteru vjera u Boga koji ljubi sustavno potkopavana, čak i uništena u mnogim mladim ljudima, kroz lažne vrijednosti i izrugivanje judeokršćanskih istina, uvođenje ovih knjiga u škole ne može se tolerirati. Roditelji bi trebali odbiti dati dopuštenje da njihova djeca budu dio indoktrinacije Harry Potterom zbog razloga vjere i savjesti.

Ovo je deset zaključaka, a razlozi zbog kojih je autorica, došla do njih mogu se naći u njezinoj knjizi „Harry Potter: dobro ili zlo?“. Neke od sličnih analiza dostupne su i online, npr. na:

http://www.catholicculture.org/culture/library/view.cfm?recnum=4624
http://www.christiananswers.net/q-eden/harrypotter.html

Kriteriji i argumenti o kojima je ovdje riječ mogu se primijeniti i na druge slične slučajeve, bilo da je riječ o knjigama, video igricama ili čemu drugom. Valja imati na umu da se prema istim kriterijima neke druge fantasy svjetove smatra pozitivnim i, u cjelini, usklađenim s kršćanskim svjetonazorom, kao što su „Narnija“ ili „Gospodar prstenova“:

http://www.catholiceducation.org/articles/arts/al0160.html
http://www.gotquestions.org/Chronicles-of-Narnia.html

Svakako da i u knjigama o Harry Potteru ima pozitivnijih likova, događaja i drugih elemenata koji mogu biti korisni za izgradnju, ali u cjelini prevladava simpatiziranje okultnoga, negacija vjere i relativizacija morala. Stoga je i tadašnji kardinal Ratzinger kao prefekt Kongregacije za nauk vjere napisao gospođi Kuby: „Dobro je da prosvjetljujete ljude o Harry Potteru, budući da su to suptilna zavođenja, koja djeluju neprimijećeno i tako duboko izokreću kršćanstvo u duši prije nego pravilno odraste.“

Čak i kršćani koji (bez nekih jačih argumenata, koliko sam vidio) brane knjige o Harryju Potteru, priznaju kako se ne radi o knjigama za malu djecu; potrebni su nadzor, vodstvo i objašnjenje odraslih.

Iz navedenoga je jasno da se „Harry Potter“ i slični izmišljeni svjetovi smatraju lošim prvenstveno zbog lošeg primjera i poruka koje pružaju, osobito djeci i neizgrađenim vjernicima. Na duhovnoj razini moglo bi se govoriti i o tome da svako djelo, na neki način slično kao i Sveto pismo, odiše duhom kojim je napisano. U tom smislu ne bi bilo preporučljivo ili poželjno bez jasno uočene potrebe ili koristi izlagati se duhu za kojega prepoznajemo da nije od Boga.

Ipak, kršćanin koji živi svoju vjeru pod zaštitom je Božjom i nema se čega bojati. Slijedeći savjet svetoga Pavla, može sve ispitivati, zadržavajući ono što je dobro. Naravno, pri tome su neizostavni čimbenici krepost razboritosti, usklađenost s naukom Crkve, redovit sakramentalni i molitveni život, kao i duhovno vodstvo, posebno kod dvojbenih situacija.

No, ukoliko nema prave potrebe ili koristi od korištenja takvih knjiga ili drugih materijala, pogotovo ako dolazi i do nemira savjesti, bolje je ne imati s njima posla. „Sve što nije iz uvjerenja, grijeh je“ (Rim 14,23).

Don Damir Stojić


Podijelite ovo s prijateljima!

Leave a comment.

Your email address will not be published. Required fields are marked*