Božje spasenje ne dolazi od moći ili novca, ni od klerikalnih ili političkih saveza, već od malih i jednostavnih stvari – ustvrdio je Sveti Otac u propovijedi na jutrošnjoj svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta.
 

 

Spasenje dolazi od jednostavnoga Božjega djelovanja
Današnja misna čitanja govore o srdžbi: srdi se gubavac Naaman, koji zahtijeva da ga Elizej izliječi od gube, ali prihvaća jednostavnost ozdravljenja. Srde se Nazarećani na Isusove riječi. Srdžba je dakle uperena protiv Božjega plana spasenja koji nije po našem naumu, ne podudara se s našim poimanjem spasenja. Isus osjeća „prijezir“ zakonoznanaca koji spasenje traže u moralnoj kazuistici, i mnogim propisima. Njima pak narod nije vjerovao – kazao je Papa dodajući: Ili Saduceji koji su spasenje tražili u kompromisima sa svjetovnim vlastima, s Carstvom… jedni s klerikalnim, a drugi s političkim skupinama. Narod je sve shvaćao i nije im vjerovao, a Isusu je vjerovao jer je govorio ‘kao onaj koji ima vlast’. Zašto dakle ta srdžba? Zato jer mislimo da spasenje ima doći od nečega velikoga, veličanstvenoga; od moćnika, od novca. Mislimo da nas samo to može spasiti. Božji plan je drukčiji! Srde se oni koji ne mogu shvatiti da spasenje dolazi od malenosti, od jednostavnosti Božjih stvari – ustvrdio je papa Franjo.

Balaženstva i Posljedni sud su uzrok srdžbe
Kada Isus predlaže put spasenja, ne govori o velikim već o malim stvarima. Evanđelist Matej govori o dva stožera Evanđelja: Blaženstvima i Posljednjem sudu, 25. poglavlje: „Dođi sa mnom jer si činio jednostavne stvari“. Spasenje i nadu nisi tražio u moći, u savezima, u pregovorima… ne…, a to srdi mnoge. Pozivam vas, a i ja ću to učiniti, da kao pripremu za Pashu čitate Blaženstva i 25. poglavlje Matejeva evanđelja te da promislite srdi li me nešto od toga, uznemiruje li me. Srdžba je pak luksuz koji si mogu priuštiti umišljenici i oholice – primijetio je Sveti Otac.

Ludost križa
Papa je završio propovijed riječima: “Bilo bi dobro da uzmemo malo vremena – danas, sutra – za čitanje Blaženstava i 25. poglavlja Matejeva evanđelja, te pomno pratimo to što se događa u našem srcu: ima li nešto dostojno srdžbe te da od Boga molimo milost da shvatimo kako spasenje dolazi od „ludosti križa“, to jest od uništenja Sina Božjega, od ponižavanja – zaključio je Sveti Otac.

 

 

 

Nikada nije prekasno za obraćenje, ali ono je hitno; počnimo danas

 

Nikada nije prekasno za obraćenje, ali je ono hitno, sada je čas; počnimo danas – potaknuo je papa Franjo prije podnevne molitve Angelusa. U tradicionalnom nagovoru komentirao je evanđeoski izvještaj u kojem Isus napominje da žrtve dva tragična događaja nisu stradale zbog toga što su bile „grješnije od drugih“ te poziva slušatelje na obraćenje. Nakon podnevne molitve, uputio je apel za pomoć izbjeglicama.

“Sve u svemu ja sam dobar” – ali to nije istina
Papa je napomenuo da „Isus poznaje praznovjerni mentalitet svojih slušatelja“, koji misle da su „Galilejci čiju je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava“ bili kažnjeni zbog neke krivice, kao da su „to zaslužili“. Sebe su pak – zato što su toga bili pošteđeni – držali dobrima i „na mjestu“. Isus međutim „jasno odbacuje“ takvo tumačenje, zato što „Bog ne dopušta tragedije kako bi kaznio krivice“ te „potvrđuje da te jadne žrtve nisu bile gore od drugih.“ Isus k tome dodaje: „Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.”

I danas, pred određenim nesrećama i tragičnim događajima, možemo doći u napast da za to okrivimo žrtve ili samoga Boga. Ali evanđelje nas poziva da razmislimo: kakvu smo si ideju o Bogu stvorili? Jesmo li doista uvjereni da je Bog takav ili se radi o našoj projekciji, o „bogu“ stvorenom na „našu sliku i priliku“? Isus nas poziva na obraćenje – naglasio je Papa, upozorivši kako se i tu susrećemo s iskušenjem da se opravdavamo, govoreći: „Od čega se trebamo obratiti? Nismo li sve u svemu dobri ljudi?“ Koliko smo puta to pomislili: „Ma, sve u svemu, ja sam dobar, ja sam dobra.“ A nije tako – rekao je Papa.
 

 

Božje strpljenje
Nažalost, svatko od nas jako nalikuje stablu koje već godinama daje višestruke dokaze o svojoj neplodnosti. Na sreću – napomenuo je Sveti Otac – Isus je strpljiv poput vinogradara koji kaže: Ostavi ga još jednu godinu. Možda će uroditi. Ta godina je godina milosti, vrijeme Kristova djelovanja, vrijeme Crkve prije Isusova slavnog povratka, vrijeme našega života.
Jeste li razmišljali o Božjem strpljenju i o njegovoj besprekidnoj brizi za grješnike? Nikada nije kasno za obraćenje, sve do zadnjega trenutka: Božje nas strpljenje čeka – kazao je Papa, podsjetivši na priču iz života sv. Terezije od Djeteta Isusa, zahvaljujući čijoj molitvi je nepokajani osuđenik na smrt u posljednjem trenutku ipak uzeo raspelo i poljubio ga.

 

Izvor: radioVatikan