.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijelite ovo s prijateljima!

oprostiti 1Po milosti koju smo primili na krštenju, postali smo djeca Božja, Kristova braća i sestre te članovi Crkve i pozvani smo živjeti prema načelima i savjetima koje čitamo u svetom evanđelju. Ako smo djeca Božja onda nam pripada sve ono što je vlasništvo našega Oca nebeskoga, a to je: mir, radost, sreća, zadovoljstvo, blagoslov…

No na žalost događa se protivno: svojim slobodnim odlukama ne opredjeljujemo se za ono što nam Bog, kao dobri Otac, savjetuje već se opredjeljujemo za sebičnost, nepoštenje, mržnju… i na takav način se udaljujemo od Boga. Taj naš slobodni odlazak i opredjeljenje protiv Boga nazivamo grijeh. Grijeh činimo, tj. od Boga odlazimo, ne samo kad činimo zlo, – već i onda kad ne činimo dobro koje bi smo mogli i trebali činiti.

Grijeh nam razara dušu, duh i tijelo. Moj tjelesni život razara zato – jer u grijehu je nemoguće biti radostan niti sretan, jer čovjek u svojoj dubini osjeća glas savjesti koja ga opominje da ne čini dobri. Često je upravo grijeh (npr. nepraštanje i grijeh) uzrok i fizičkih bolesti. Nadalje, uništava moj duhovni život, moj duh i moje vječno spasenje, a to bi nam ipak trebao biti prvi i najvažniji kriterij za prosuđivanje životnih slobodnih odluka i postupaka.

Ne zaboravimo da se ovdje pridodaje još jedna stvarnost koju u današnjem ‘modernom svijetu’ gotovo niječemo, a to je osoba đavla, napasnika, lašca i oca laži od početka, koji kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Odnosno, ne zaboravimo da je on onaj koji se prvi od svih stvorenja odmetnuo i odijelio od Boga svojom slobodnom odlukom, govoreći – ne, neću Ti služiti. On ima za cilj samo jedno jedino: čim više drugih stvorenja udaljiti od Boga, odnosno uvući ih u pakao. Ali svaki čovjek se može svojom slobodnom odlukom odlučiti protiv zla i protiv grijeha ma kako duboko u njega pao, odnosno može se vratiti natrag k Bogu neovisno o tome kako je daleko od njega po grijesima otišao. To može svatko učiniti zato jer Bog, dobri Otac, koji ljubi neizmjernom, bezuvjetnom i beskrajnom ljubavlju svako stvorenje koje je stvorio. Zato prekinimo tu odvojenost od Boga i pustimo On uđe u naša srca i da nam daruje sve one divne stvari koje nam je u Bibliji zapisao i obećao da će nam dati.

Advertisements

Taj povratak k Ocu možemo učiniti po zaslugama Isusa Krista koji nam je na križu pokazao i dokazao kolika je Božja ljubav prema nama. On, Isus, predao je svojim apostolima sakramenat svete Ispovijedi govoreći im – “Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” (Lk 17,18). Apostoli su po sakramentu svećeničkog reda ovu ‘ovlast’ prenijeli na sve svećenike do danas, te svaki vjernik može uvijek i uvijek ponovno učiniti korak nazad glede zla, odnosno korak naprijed k Bogu dobrom Ocu, temeljitom životnom ispovjedi. Zato je Ispovijed dolazak k Isusu s molbom da nas izliječi i da nam oprosti, da tako s njime možemo djelovati u našim životima i da nas On ozdravi duhovno i tjelesno. Ujedno je Ispovijed pomirenje sa zajednicom vjernika, s braćom i sestrama, koje sam indirektno povrijedio/-la utječući na njih negativno lošim primjerom.

Ovo je samo podsjetnik da dobijemo spoznaju što je sve grijeh, čime i kako griješimo. Dakle, ako smo odlučili pokajati se popraviti zlo i nepravdu koja je grijehom učinjena, skrušeno zamolimo Gospodina da nam oprosti. Uzmimo olovku i papir i po osobnom sjećanju napišimo svaki i najmanji grijeh koji smo počinili, a zatim prođimo ovim pitanjima.

Da se lakše odlučimo i pokajemo dobro je prisjetiti se na tri križa:

  • Pomislimo najprije na križ na kojem je naš Gospodin satima prikovan visio, da nam pokaže koliko nas Bog ljubi. Taj križ obično imamo u našim domovima na zidovima. Zagledajmo se dobro u njega i pitajmo se: Kako sam ti ja, Isuse, za tu ljubav uzvraćao i koliko sam se puta od tebe udaljio i vrijeđao te?!
  • Zatim pomislimo na drveni križ na našem vlastitom grobu, na kojem će stajati napisano moje ime i prezime, a ispod kojeg će biti moje istrunulo ovozemaljsko tijelo. Predstavimo si taj križ u mašti i zapitajmo se: A besmrtna moja duša, gdje li će biti? Da li u nebu ili u čistilištu, ili možda u paklu, gdje bol ne prestaje niti se vatra gasi, gdje “će biti plač i škrgut zubi.” (Mt 24,51)
  • I na koncu pomislimo na križ koji će se pojaviti na nebu, kad se Sin Božji pojavi u sjaju slave da sudi žive i mrtve. I ja ću se tada pojaviti pred Njim u svom uskrslom tijelu. Tada ću vidjeti svoj život kao kratki igrani film. Hoću li ću tada ”proplakati od radosti” ili od očaja i užasa čekajući konačnu osudu za drugu smrt u vječnom paklu ili pak ću “proplakati od radosti” jer ulazim u svom uskrsnulom tijelu u vječnu sreću i ljubav s Bogom i ljudima koje sam volio na zemlji?

Brate, sestro, Isus nas s ljubavlju i strpljivo čeka. On ti je tako blizu ako ga prizoveš, ili ti je daleko ako ti tako želiš. Ako ga pustiš u svoje srce, dat će ti nadnaravnu snagu da se odupreš grijehu i napastima. Ponizno priznaj svoje grijehe, prihvati Isusa Krista kao svog spasitelja, dopusti mu da očisti i učini od tebe novog čovjeka.

Obavezno prije ispovjedi moramo oprostiti svima koji su nam učinili bilo kakvo zlo – nepravdu, ili pak ukradene stvari vratiti (ako je to izvedivo). 

Ispovijed ne vrijedi ako namjerno zatajite teško grijeh. Tada je to svetogrđe, tj. namjerno vrijeđanje i obezvređivanje svetinja!

Da bismo dobro obavili svetu ispovijed potrebno je:
· Temeljito ispitati svoju savjest.
· Pokajati se za sve svoje grijehe,
· Čvrsto odlučiti ne griješiti više, čuvati se grješne prigode i popraviti štetu učinjenu svojim grijesima.
· Grijehe sve iskreno ispovijedati.
· Izvršiti zadanu pokoru.

Ne zaboravimo na početku niti na grijeh protiv Duha Svetoga: – “No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga” (Mk 3,29). Božje milosrđe ne pozna granica, ali tko namjerno odbaci prihvatiti Božju ljubav pokajanjem, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti. (KKC 1864)

Zato izmolimo početnu molitvu i ispitajmo svoju savjest: ”Dođi Duše Sveti, napuni mi dušu svojom milošću i užeži u meni oganj svoje ljubavi, da se uzmognem od srca pokajati za svoje grijehe i iskreno ih uvidjeti, prepoznati i ispovjediti, te zadobiti oproštenje. Amen!

 


Podijelite ovo s prijateljima!

Leave a comment.

Your email address will not be published. Required fields are marked*