Katoličkim svećenicima i časnim sestrama – Prijedlog tri modela savjetovališta za trudnice da bi odustale od pobačaja
1) Bilo bi lijepo kada bi što više katoličkih župnih ureda, muških i ženskih samostana u dovoljnoj količini tiskali listić “Draga majko” s porukom trudnici neka ne čini abortus, a u slučaju potrebe neka im se javi na njihov telefon i adresu. Te listiće bi onda trebalo raspačavati preko ginekologa i medicinskih sestara da ih daju u ruke svakoj trudnici, preko apoteka u koje žene dolaze tražiti test na trudnoću, preko laboratorija u koje žene dolaze s molbom da im se učini test na trudnoću, preko stolića za tisak u crkvi, preko centara za socijalnu skrb i na razne druge načine. Isti tekst se može štampati i u obliku plakata.
Kada trudnica pročita ovaj listić ili plakat, ona je već na neki način savjetovana. Vidimo da rijetko koja zaista ode na razgovor svećeniku ili časnoj sestri. Žene unaprijed znaju što bi im tamo rekli. Međutim, mnoge odustanu od pobačaja već kada pročitaju taj listić. Trudnica to može pokazati mužu, njegovoj majci ili mladiću s kojim je zanijela i tako neutralizira njihove štetne utjecaje. A kada medicinski djelatnici počnu dijeliti ovakve listiće, obično i sami počinju više govoriti protiv pobačaja svojim riječima.
Svećenik već daje svoje vrijeme kada se kod njega dolaze ispovijedati oni koji su sudjelovali u abortusu. Neka dade svoje vrijeme za odgovaranje od pobačaja onim osobama koje su u napasti. Takve trudnice se često ustručavaju pristupiti svećeniku, pa ih on treba pozivati.
Tekst listića i plakata “Draga majko” kojega predlažem je slijedeći: “Draga majko! Pod svojim srcem nosiš sina ili kćerkicu. Lijepo je biti majka. Nemoj učiniti pobačaj! Možda sada u trudnoći, imaš neke probleme? Želimo ti pomoći u njihovom rješavanju, uz poštivanje života svakog začetog djeteta. Pomoć trudnici da u svakoj, pa i u najtežoj situaciji, s radošću i ljubavi prihvati svako dijete, pruža katolički svećenik, (časna sestra). Adresa.., Tel…..”
Ako neki župni ured ili samostan nije u stanju sam naručiti i platiti tiskanje ovih listića, ako mi se javi, sam ću naručiti i platiti njihovo tiskanje tamo gdje je za sada najjeftinije u Zagrebu. Za 380 kuna se može dobiti dvadeset tisuća ovih listića.
U Hrvatskoj već postoji 40-tak župnih ureda ili samostana koji su štampali listić ovakav listić sa svojom adresom. Tako se je pomoglo a i dalje se pomaže u spašavanju života mnoge djece.

2) Na ginekološkim odjelima treba tražiti prostor da katolički svećenik ili časna sestra mogu, razgovarati sa svakom trudnicom da bi odustala od pobačaja. Ne smije im se davati nikakve potpise s kojima bi možda neke od njih ipak htjele raditi abortus poslije razgovora. Abortus se ne smije učiniti niti nakon razgovora.
Moglo bi se naći dobrih laika kršćana koji bi s takovim trudnicama vodili razgovore umjesto klera. Pri tome treba govoriti i protiv kontracepcije, protiv sterilizacije i protiv drugih grijeha.
U Hrvatskoj već imamo iskustva s radom ovakvih savjetovališta, a ministarstvo zdravstva Ruske Federacije je prije nekoliko godina dopustilo Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi da organizira ovakva savjetovališta po njihovim bolnicama.
U nekim bolnicama u Hrvatskoj, u kojima su djelovala katolička savjetovališta, ginekolozi su prestali raditi abortuse.

3) U što više gradova trebalo bi organizirati katoličke centre za odgovaranje trudnica od abortusa još i izvan prostora bolnice. Osobe koje u njima rade moraju biti dobri kršćani i imati ispravne stavove o svim pitanjima. Moraju biti protiv kontracepcije, sterilizacije, umjetne oplodnje, abortusa, bludnosti, preljuba i protiv drugih grijeha.
Trudnice se poziva u ove centre na razne načine, (može i preko listića “Draga majko”), a i preko novina, radija i televizije. U njega mogu dolaziti na daljnje praćenje tijekom trudnoće i poslije poroda i one žene i djevojke do kojih se je došlo za vrijeme razgovora po bolnicama.
Bilo bi poželjno da u takvim centrima postoji prostorija koja služi kao skladište za pelene, dječju odjeću, kolica i slične darove.
Ako neki svećenik ili sestra pomisli da se ne može baviti ovim savjetovanjem zbog nedostatka novca, mogu im reći da lijepa riječ ipak ne košta ništa. Preko 90 % trudnica koje traže abortus odbijaju materijalnu pomoć da bi odustale od abortusa. Problem je u duši i psihi, a to su svećenici i časne sestre sposobni rješavati. Nekada se zaista susretne teško siromaštvo. Tada već i malena materijalna pomoć ima veliko značenje. Samo, treba paziti da trudnica ne bi upotrijebila novac za izvođenje abortusa. Postoje mogućnosti pružanja materijalne pomoći i tako da se ne daje odmah novac.
Osobito veliko značenje ima kada se trudnicu posjeti još kod njene kuće da bi ju se i tamo nastavilo odgovarati od pobačaja. Uspjeh je još i veći ako ju posjeti i svećenik njene župe ili časna sestra.
Osobno sam od 1991. do sada posjetio stotine trudnica u njihovim obiteljima odgovarajući ih od abortusa.Veliki broj djece čiji su životi spašeni upravo preko rada opisanih katoličkih savjetovališta, na posebni način svjedoče da su takva savjetovališta potrebna.
Kada se djeca rode i malo porastu, mislim da nije dobro pozivati ih da dođu s roditeljima na jedno mjesto i govoriti im da su ih njihovi roditelji htjeli abortirati. Međutim, kada bi osobe o čijoj odluci ovisi da li će se osnivati katolička savjetovališta ili ne, u sredinama gdje još ne postoje, na jednom mjestu vidjeli okupljeno mnošto djece, pa već i mladeži, čiji su životi na ovaj način spašeni u posljednjih  petnaestak godina, vjerujem da bi odmah donijeli odluku o osnivanju tih savjetovališta.