Kada su Židovi čuli Petrovu propovijed o Uskrsnulom bili su potreseni. U doslovnom prijevodu može se pročitati da su Židovi nakon Petrovih riječi o uskrslim Isusu proboli svoje srce (Dj 2,37- katenygesan ten kardian). Što to znači? Čini se da su se toliko uplašili da im je nestalo daha u prsima. To također znači da su oni povjerovali da je Isus Krist. To se zove istinito obraćenje. Židovi su povjerovali jer su čuli Petrovo svjedočanstvo. Njegove su ih riječi dotakle. Oni su priznali svoju nevjeru. To je snaga propovijedi nakon koje tri tisuće ljudi pita: Što nam je čini? Odgovor je jedan: Obratite se!

Na nedjelju Dobrog Pastira u svim se crkvama propovijeda o uzvišenom pozivu svećeništva. Nije stvar u tome da je taj poziv nekako bolji od onoga u braku, ali ima u njemu mnogo dobra. Svećenici, redovnici, redovnice mogu učiniti mnogo dobroga. Zasigurno što je veći broj svetih svećenika tim brže se širi Božje kraljevstvo zbog navještaja. I o tome se radi.
Grgur Nazijanski govori o svećenicima koji su pozvani davati hranu vjernicima, ali i sami se njom moraju hraniti. Svećenici trebaju voditi vjernike kroz provalije sve do spasenja, ali prvo sami moraju ići tim putem. Trebaju štiti od zloga povjerene im ovce iako su sami podložni različitim iskušenjima. Lijepo je biti svećenik, ali to je vrlo odgovorna uloga. Možda se zato mnogi boje preuzeti odgovornost iako bi to željeli.
Danas je takav dan kada je tri tisuće slušatelja probilo svoje srce kada je čulo Božju riječ. Da, oni su spoznali da su krenuli krivim putem i Petar kako bi bio pastir primio je Silu odozgor. Da je govorio sam od sebe možda bi ga netko želio poslušati, ali njegove riječi ne bi bile toliko snažne koliko ove izgovorene u sili Duha Svetoga.
Danas je takav dan kada ja kao svećenik trebam probosti svoje srce. Prvo trebam započeti od sebe. Potaknut primjerom pape Ivana Pavla II. te pape Franje želim se ispričati jer upravo ja nisam bio do kraja slika svećenika po Isusovu srcu. Grješan sam i slab iako znam da Bog računa sa mnom jer mi je povjerio pastirsku službu među mladima. Ispričavam se usred probodenog srca jer nisam prolazio s vama kroz provaliju nego sam samo o tome govorio. Nisam se hranio Božjom riječi, ali svima sam govorio da je treba čitati. Nisam mogao prenijeti radost jer sam bio iznutra kao grob. Jednostavno nisam bio uz ovce kad su one to trebale jer se nisam htio zaprljati. Ja sam ubio Isusa svojim grijesima. Oprostite! Nije to samo kritika ili javna ispovijed, nego činjenica susreta s Božjom riječju kroz koju gledam svoj život. Danas želim poput Židova probosti svoje srce i reći: To je moja krivica i što mi je činiti? Isus iznova odgovara obrati se!
Danas je dan Dobrog Pastira, ali nijedan pastir neće biti dobar dok nije ujedinjen s Isusom. Ponekad kad pogledam sliku Isusa koji je Dobri Pastir i pogledam sebe, samo se mogu postidjeti. Možda sam ja bio taj koji je zatamnio sliku Kristova svećenika. Razočarao sam vas i zaklonio put i pogled na Isusa. Ali opet s druge strane, ako nekoga Bog poziva taj će se odazvati bez obzira na mene.
Molim vas molite za nas svećenike, ali isto i za nova duhovna zvanja kako biste mogli prepoznati istinski glas Onoga koji vas poziva. Svojom molitvom ohrabrite mnoga mlada srca. Ne bojte se dopustiti svojoj djeci da postanu svećenici, redovnici ili časne sestre. Vjerujte mi ništa nećete izgubiti.